SASTANAK SA PREDSTAVNICIMA MEDIJA I SARADNjA NA UN WOMEN PROJEKTU ,,OSNAŽIVANjE LOKALNIH MEDIJA DA AKTIVNO DOPRINESU SPREČAVANjU NASILjA NAD ŽENAMA U BIH’’ :: Semberija INFO ::

 

SASTANAK SA PREDSTAVNICIMA MEDIJA I SARADNjA NA UN WOMEN PROJEKTU ,,OSNAŽIVANjE LOKALNIH MEDIJA DA AKTIVNO DOPRINESU SPREČAVANjU NASILjA NAD ŽENAMA U BIH’’


Na nedavno održanom sastanku sa predstavnicima lokalnih medija sa prostora BiH donijeto je niz preporuka za odgovorno i valjano izvještavanje o sprečavanju nasilja nad ženama.
 
Uzevši u obzir nalaze iz istraživanja, postojeće bh. i međunarodne zakone, preporuke, etička načela, kodekse, pravila i dobre prakse, u smislu odgovornog i ispravnog izvještavanja o rodno zasnovanom nasilju nad ženama, kreirane su i ove preporuke koje se odnose na poželjne medijske prakse u pristupanju temama rodno zasnovanog nasilja. U tom smislu novinari i urednici treba da:

1. kroz svoj rad i djelovanje u medijima promovišu rodnu ravnopravnost u skladu s domaćim i međunarodnim preporukama i zakonima i odstupe od stereotipnog i seksističkog prikazivanja žena u medijskim izvještajima;

2. snažnije preuzmu odgovornost u promovisanju dostojanstva žena, bore se protiv diskriminacije nad ženama i seksizma i rade na mijenjanju stereotipa;

3. poštuju odredbe Zakona o ravnopravnosti polova Bosne i Hercegovine koji zabranjuje javno prikazivanje i predstavljanje bilo koje osobe, uključujući  i žene, na uvredljiv, omalovažavajući i ponižavajući način u smislu njihovog pola;

 4. koriste Kodeks za štampu i onlajn medije u BiH i Kodeks o audiovizualnim medijskim uslugama i medijskim uslugama radija kao temeljna načela profesionalnog obavljanja novinarske djelatnosti, a posebno da u smislu rodno zasnovanog nasilja nad ženama ne objavljuju bilo kakav sadržaj koji direktno ili indirektno žene stavlja u neravnopravan položaj ili ih diskriminiše na osnovu njihovog pola;

5. kontinuirano rade, u saradnji s institucijama koje se time bave, na podizanju svijesti o problemima rodno zasnovanog nasilja nad ženama i to svih njegovih oblika: fizičkog, seksualnog, psihološkog i ekonomskog, i to ne samo onda kad se ono desi;

6. proaktivnije se bave temom nasilja nad ženama, ne oslanjajući se isključivo na informacije koje obezbijede policijski izvori ili nevladine organizacije iz te oblasti, na taj način da češće rade analitičke priloge koji će tretirati te teme i pozivati i nadležne institucije na djelovanje;

7. izvještajima o počinjenom nasilju nad ženama ili nasilju u porodici pristupe u smislu društvenog problema rodno zasnovanog nasilja i obrađuju ih tematski, a ne često u rubrikama crne hronike, bez konteksta i kratko;

8. kad god je moguće, ne oslanjaju se na kratke agencijske vijesti ili vijesti s onlajn portala u temama o nasilju nad ženama, nego kad god je moguće koriste duže novinarske forme poput intervjua, komentara ili istraživačke priče;

 9. ako ne postoji jasan interes javnosti, izbjegavaju objavljivanje eksplicitnih fotografija i snimaka budući da je takva praksa suprotna etičkim standardima, može da našteti osobama nad kojima je izvršeno nasilje i uznemiri javnost, štite intimu žena od neopravdanog i senzacionalističkog otkrivanja u javnosti i obrate pažnju da ne objavljuju neprovjerene informacije, pogotovo one koje mogu ugroziti žene koje su pretrpjele nasilje;

10. teme koje uključuju lične tragedije tretiraju s posebnom pažnjom, a osobama nad kojima je izvršeno nasilje pristupe s poštovanjem i bez viktimiziranja. Prikazivanje žena kao žrtava u javnosti može da stvori utisak da su one nemoćne i slabe zbog toga što su žene i stoga trebaju pažljivo naći balans između poštovanja prema njima i interesa da priča bude objavljena, ali i uticaja te objave na ugled i život osoba uključenih u priču, pogotovo ako se radi o djeci;

11. ne otkrivaju lične podatke i identitet žene (imenom ili fotografijom) koja je pretrpjela nasilje, osim kad ona to jasno želi, budući da to može da nanese štetu njoj i njenoj porodici;

12. pažljivo odluče o otkrivanju identiteta počinioca nasilja, što ne treba uvijek uraditi, jer to može da dovede do otkrivanja identiteta osobe nad kojom je  počinjeno nasilje, ali i iz razloga presumpcije nevinosti;

13. žene koje su preživjele nasilje ohrabre, kroz analitičko izvještavanje ili pažljivim ličnim pristupom, da snažnije progovore o nasilju;

14. više uključe stručnjake iz različitih oblasti, daju prostora sociolozima, psiholozima, socijalnim radnicima, ali ne isključivo odvojeno od tekstova ili priloga o primjerima počinjenog nasilja;

15. u izvještajima češće naglase i podsjete na kazne koje slijede za osobe koje počine nasilje;

16. izbjegavaju indirektno davanje razloga i opravdanja za nasilje na taj način da ženi dodjeljuju isključivo ulogu supruge, partnerke u emotivnoj vezi i slično, odnosno da izbjegavaju stereotipne rodne uloge;

17. izbjegavaju bombastične naslove i korištenje senzacionalističkih riječi poput „šokantno”, „brutalno” ili „stravično”;

18. primjere nasilja nad ženama stave u kontekst društvenog problema i ne izvještavaju o njima kao izolovanim slučajevima krivičnih djela i žene ne portretiraju kao žrtve i na taj način ih dodatno viktimiziraju;

19. nasilje nad ženama i nasilje u porodici ne tretiraju kao nesretan slučaj ili tragediju, nego kao društveni problem;

20. aktivnije razmjenjuju informacije s vladinim i nevladinim sektorom u oblasti borbe protiv rodno zasnovanog nasilja nad ženama, a u izvještavanju budu svjesniji da, osim informativnog karaktera, mogu da djeluju i edukativno.