Danas Slavimo Svetog Vasilija Velikog i Mali Božić

Danas praznujemo Mali Božić, prvi dan nove 2024. godine po julijanskom kalendaru. Srpska pravoslavna crkva proslavlja još dva praznika – slavu Svetog Vasilija Velikog i Obrezanje Gospodnje. Za ovaj dan vezuju se mnogi običaji i vjerovanja.
To je i prvi dan 2025. godine po julijanskom kalendaru, a u crkvenom kalendaru SPC označen je crvenim slovom i kao mrsan dan, piše RTS.
Danas slavimo još dva velika praznika – Obrezanje Isusa Hrista i dan Svetog Vasilija Velikog.
Dan Obrezanja Isusa Hrista, osmog dana po rođenju, jedan je od najvećih hrišćanskih praznika. Po običajnom kalendaru, naziva se i Mali Božić, jer se u mnogim krajevima ponavljaju božićni rituali.
Svetog Vasilija Velikog (Vasiljevdan) mnogi vjernici SPC proslavljaju i kao krsnu slavu, a kako se obilježava 1. januara po julijanskom kalendaru, odatle i naziv za julijansku novu godinu – Vasilica.
Sveti Vasilije Veliki, arhiepiskop Kesarijski, rođen je u vrijeme cara Konstantina i u Atini je 15 godina učio filozofiju, retoriku i astronomiju, a školski drugovi su mu bili Grigorije Bogoslov i Julijan, kasnije car otpadnik (Julijan Apostata).
Sveti Vasilije je kršten u reci Jordan i bio je episkop Kesarije Kapadokijske skoro 10 godina. Kao veliki pobornik pravoslavlja, pun moralne čistote i vjerske revnosti, Vasilije se naziva Velikim, a u crkvenoj službi naziva se pčelom crkve Hristove, koja nosi med vjernima i svojom žaokom bode jeretike.
Srpska Nova godina ili Mali Božić imali su različit značaj u pojedinim porodicama ili sredinama.
U mnogim krajevima je ostao običaj da se 14. januara ponove mnogi običaji karakteristični za Božić, pa se tako ponovo unosi badnjak u kuću, dočekuje položajnik i iznosi ostatak česnice na trpezu.
Po narodnim vjerovanjima, Srpsku Novu godinu valja dočekati budan, pa su mnoge devojke u novogodišnjem bdenju gatale da li će se te godine i za koga udati.
Takođe, vjerovanje je da na ovaj dan u kuću treba uneti neku novu stvar, kupljenu tog dana, kako bi kuća, ali i ukućani tokom cele godine imali napretka. Mnogi Srbi vjeruju da na ovaj dan treba izbjegavati svađe.
U nekim krajevima vjeruje da se danas treba čuvati da vas neko ne prevari. Isto tako je bitno da se na ovaj dan ne drijema, jer ćete, po narodnom vjerovanju, čitave godine biti pospani i umorni.
Posle novogodišnjeg ručka, običaj je bio da se pokupe kosti od pečenja, odnesu i stave na mravinjak, kako bi se, po vjerovanju, stoka množila kao mravi.
U Vojvodini je postojao običaj, koji se u nekim mjestima zadržao do danas, da se na raskršćima pale vatre, što, uz čitalačko dejstvo, ima i ulogu jačanja sunčeve svjetlosti i toplote.
U Hercegovini je običaj na taj dan spaliti ostatke badnjaka, dok se u pojedinim vojvođanskim mjestima pale vatre na raskršćima.
To je i prvi dan 2025. godine po julijanskom kalendaru, a u crkvenom kalendaru SPC označen je crvenim slovom i kao mrsan dan, piše RTS.
Danas slavimo još dva velika praznika – Obrezanje Isusa Hrista i dan Svetog Vasilija Velikog.
Dan Obrezanja Isusa Hrista, osmog dana po rođenju, jedan je od najvećih hrišćanskih praznika. Po običajnom kalendaru, naziva se i Mali Božić, jer se u mnogim krajevima ponavljaju božićni rituali.
Svetog Vasilija Velikog (Vasiljevdan) mnogi vjernici SPC proslavljaju i kao krsnu slavu, a kako se obilježava 1. januara po julijanskom kalendaru, odatle i naziv za julijansku novu godinu – Vasilica.
Sveti Vasilije Veliki, arhiepiskop Kesarijski, rođen je u vrijeme cara Konstantina i u Atini je 15 godina učio filozofiju, retoriku i astronomiju, a školski drugovi su mu bili Grigorije Bogoslov i Julijan, kasnije car otpadnik (Julijan Apostata).
Sveti Vasilije je kršten u reci Jordan i bio je episkop Kesarije Kapadokijske skoro 10 godina. Kao veliki pobornik pravoslavlja, pun moralne čistote i vjerske revnosti, Vasilije se naziva Velikim, a u crkvenoj službi naziva se pčelom crkve Hristove, koja nosi med vjernima i svojom žaokom bode jeretike.
Srpska Nova godina ili Mali Božić imali su različit značaj u pojedinim porodicama ili sredinama.
U mnogim krajevima je ostao običaj da se 14. januara ponove mnogi običaji karakteristični za Božić, pa se tako ponovo unosi badnjak u kuću, dočekuje položajnik i iznosi ostatak česnice na trpezu.
Po narodnim vjerovanjima, Srpsku Novu godinu valja dočekati budan, pa su mnoge devojke u novogodišnjem bdenju gatale da li će se te godine i za koga udati.
Takođe, vjerovanje je da na ovaj dan u kuću treba uneti neku novu stvar, kupljenu tog dana, kako bi kuća, ali i ukućani tokom cele godine imali napretka. Mnogi Srbi vjeruju da na ovaj dan treba izbjegavati svađe.
U nekim krajevima vjeruje da se danas treba čuvati da vas neko ne prevari. Isto tako je bitno da se na ovaj dan ne drijema, jer ćete, po narodnom vjerovanju, čitave godine biti pospani i umorni.
Posle novogodišnjeg ručka, običaj je bio da se pokupe kosti od pečenja, odnesu i stave na mravinjak, kako bi se, po vjerovanju, stoka množila kao mravi.
U Vojvodini je postojao običaj, koji se u nekim mjestima zadržao do danas, da se na raskršćima pale vatre, što, uz čitalačko dejstvo, ima i ulogu jačanja sunčeve svjetlosti i toplote.
U Hercegovini je običaj na taj dan spaliti ostatke badnjaka, dok se u pojedinim vojvođanskim mjestima pale vatre na raskršćima.