Njegovo preosveštenstvo episkop zvorničko-tuzlanski Fotije kroz stihove "Vapaj za Krajinom" ukazao je na srpsko stradanje u akciji "Oluja", da neki to i slave, ali da Srbi, uzdajući se u Boga, čekaju da se kamenu svome vrate i da Krajina sa njima ponovo oživi.
 
Vladika je pjesmu "Vapaj za Krajinom" objavio na Dan sjećanja na sve stradale i prognane Srbe u hrvatskoj vojno-policijskoj akciji "Oluja" 1995. godine.
 
U stihovima, koji su objavljeni na sajtu Eparhije zvorničko-tuzlanske, vladika je podsjetio kako su Srbe prognali kako bi sa Srbima "zauvijek riješili, da ih sa lica zemlje nestane".
 
"Kažu da neki ovo slave, a mi pognute glave, al’ u Boga se uzdajući čekamo kad će se sa tri bele lađe zvona čuti, da nas svome ognjištu, svome kamenu vrate,
i Krajina s nama ponovo oživi, ako Bog da neko reče, daj da se nazdravi!", napisao je vladika Fotije.

---

 
VAPAJ ZA KRAJINOM
​
U opancima,
gologlavi i bosi,
u neznanju,
rastavljeni
i obezglavljeni,
kuda i kako
do Strmice,
do puta,
do izlaza
od bezizlaza
 
Oni koji ostaše,
ponovo naoštrenu
kamu osetiše,
na kućnom pragu,
u bašti,
starci, blagolike bake,
nikome pretnja
il’ strah,
al’ biše na putu onima,
koji čistu kao suza
operaciju vodiše,
i gle čuda,
na drugom sudu ih
i ne osudiše
 
I bi kao što
nekad beše,
pod istim znakovljem,
pri istim pozdravima,
nije li opet drugi rat?
ne nije, al’ liči,
sada je progon u pitanju,
da se zacrtano dovrši
i sa Srbima zauvek reši,
da ih sa lica zemlje
nestane
 
I potom bi Krajina
tri meseca paljena,
da sve izgori
i u pepeo se pretvori,
i da nikad više
za život ne bude,
a ostaci, a grobovi
će se rešiti
kad na njima
ćirilice ne bude,
i kad umuknu i zvona
iz krčkoga kanjona
 
Kažu da neki
ovo slave,
a mi pognute glave,
al’ u Boga se uzdajući
čekamo kad će se
sa tri bele lađe
zvona čuti,
da nas svome ognjištu,
svome kamenu vrate,
i Krajina s nama
ponovo oživi,
ako Bog da
neko reče,
daj da se nazdravi!
 
(Episkop Fotije)