Ko su najveći gubitnici Mundijala u Kataru :: Semberija INFO ::

 

Ko su najveći gubitnici Mundijala u Kataru


Фото - Танјуг / АП
Svjetsko prvenstvo u Kataru donijelo je sve što ljubitelji fudbala obožavaju - dramatične utakmice, autsajdere koji ruše divove i bogove koji padaju na teme.

To znači velike pobjede i upale mišića od silnog nošenja heroja nacije na ramenima, ali i mnogo strašniju bol i neprospavane noći od tragičnih poraza.

Ta bol je mnogo gora od one poslije upale mišića - postane gotovo hronična, tavori u dubinama mozga i duše, budeći se decenijama svako malo, čisto da zaboli kao najkvarniji zub.

Nekoliko moćnih reprezentacija doživjelo je neuspjehe na Mundijalu u Kataru i njihovi navijači i fudbaleri sada sigurno proživljavaju razne vrste bolova.

Jer među njima ima ponekog tragičara, selekcija koje su mogle mnogo bolje, kao i čitav niz selektora koji nisu ostvarili zacrtane uspjehe, pa su morali da daju ostavke.

Ili je možda najgore onima koji nisu uopšte bili u prilici da u Kataru istrče na teren?

Nije sigurno lako ni navijačima Srbije, koja je na Mundijal - kao i uvijek - ispraćena uz euforiju i ogromna očekivanja, ali su "Orlovi" rano, već poslije grupne faze, odletjeli kući.

Selektor Dragan Stojković nije bio zadovoljan rezultatom, navodeći ipak da je i sam plasman na Mundijal u Katar veliki uspjeh.

Za plasman u nokaut fazu, isticao je više puta, bili su potrebni zdravi igrači, koji su se borili koliko su mogli, ali zbog povreda "objektivno nisu mogli više".

Najveći gubitnici
Na prvom mjestu je svakako Njemačka, četvorostruki šampion svijeta, koja je - poput Srbije - ispala već u grupnoj fazi takmičenja.

Izgubili su od Japana u prvom kolu, potom remizirali sa Španijom, a kući ih je u posljednjem kolu poslala iznenađujuća pobjeda Japana nad "furijom".

Da sve bude još gore, ovo je moćnim "pancerima" drugo uzastopno ispadanje u grupnoj fazi - isto se desilo i prije četiri godine na SP u Rusiji.

Sve to je posebno upečatljivo ako se ima u vidu da su Nijemci 2014. u Brazilu bili šampioni.

Dakle, od tog finala protiv Španije oni nemaju nijedan meč u nokaut fazi takmičenja - nešto ozbiljno škripi u nekada moćnoj njemačkoj mašineriji.

Ruku na srce, Nijemci nisu imali ni sreće, protiv Japana su se ispromašivali, kao i protiv Kostarike, a u posljednjem meču zavisili su od Španaca, ali je i njih iznenadio Japan, jedno od najprijatnijih iznenađenja Mundijala u Kataru.

Tu negdje je i Danska, koja je završila kao posljednja u grupi, a prošle godine bila je hit Evropskog prvenstva, gdje je stigla čak do polufinala.

Danci u Kataru ovog puta nisu imali nijednu pobjedu, što možda potvrđuje reči čuvenog Vilijama Šekspira - nešto je zaista trulo u državi Danskoj.

U ovaj krug svakako spada i Belgija, reprezentacija puna svjetskih zvijezda, koja nikada nije uspela da ostvari veliki potencijal koji na papiru sigurno ima.

Belgijanci su na Mundijal došli kao druga reprezentacija sveta, prema listi Međunarodne fudbalske federacije (FIFA), odmah iza branioca titule svjetskog prvaka, Francuske.

Tibo Kurtoa na golu, Kevin de Brujne, Eden Azar, Romelu Lukaku, Aksel Vitsel, Dris Mertens, Jan Vertongen, Tobi Aldervajreld, Juri Tilemans... Sve poznata imena svjetskog fudbala.

Mnogi su u na posljednjih na nekoliko turnira predviđali uspjeh ove generacije Belgijanaca, ali oni na terenu do njega nikada nisu došli.

Razlog nije poznat, ali se u javnosti često priča o lošim međuljudskim odnosima unutar reprezentacije.

De Brujne i Kurtoa, na primjer, godinama ne pričaju.

Zanimljiva je bila i izjava De Brujnea poslije minimalne pobjede nad Kanadom 1:0 u prvom kolu grupne faze.

"Nemamo šanse da osvojimo titulu svjetskog prvaka. Imamo dobar tim, ali smo prestari. Mislim da je naša prilika bila prije četiri godine u Rusiji. Ostali smo bez nekih ključnih igrača. Dolaze neki novi, ali oni nisu na nivou onih iz 2018. Vidim nas više kao autsajdere", rekao je De Brujne.

Belgija je bila šesta ekipa po prosječnoj starosti igrača u Kataru.

U startnih 11 koji su počeli meč protiv Kanade, više od polovine igrača imalo je 30 i više godina.

Veći dio belgijske "zlatne generacije", među kojima su Eden Azar, Jan Vertongen i De Brujne, preći će vrhunac do narednog Svjetskog prvenstva 2026. godine.

A već je poznato da Azara više neće biti u reprezentaciji

Nezadovoljstva će biti i u Brazilu, koji je ispao u četvrtfinalu od Hrvatske, iako su mnogi "selesau" gotovo upisali šesti trofej, a oni su bili nadmeni, očekivali su da će se prošetati do finala.

Ni Meksiko se nije proslavio. Ispao je već u grupnoj fazi i to prvi put poslije sedam turnira u nizu.

Ili je možda najveći gubitnik slavna Italija, četvorostruki šampion svijeta?

Oni uopšte nisu bili na Mundijalu

Najveći tragičar.

U Kataru je viđen čitav niz zaista nevjerovatnih utakmica, golova u zaostavnom vremenu i niz preokreta - stavka koju su dobro iskusili i reprezentativci Srbije - ali se zapravo malo ko može nazvati pravim tragičarem.

Niko nije postigao auto-gol koji je njegovu reprezentaciju poslao kući, promašio kolosalnu šansu u 90. minutu ili skrivio tragičan penal.

Jedan od njih je Hari Kejn, kapiten i napadač Engleske, koji je u četvrtfinalu protiv Francuske promašio penal za izjednačenje u 84. minutu.

Ipak, Kejn je na tom meču jedan penal već realizovao i nije jedini koji se ispromašivao na tom meču - stvorili su Englezi čitav niz šansi, ali gola nije bilo.

Kejn je pritom na čitavom turniru ostvario i više nego solidan učinak od dva gola i tri asistencije i djeluje da ga zaista niko ne krivi za dešavanja iz meča sa Francuzima.

Pored Kejna, u tom taboru mogao bi da se nađe i Romelu Lukaku, snažni napadač Belgije, koji je suštinski promašio osminu finala za njegovu selekciju.

Belgiji je protiv Hrvatske bila potrebna pobjeda i došli bi do nje da je Lukaku pogodio mrežu iz barem jedne od četiri velike šanse

Uspio je čak i da u posljednjim sekundama meča promaši - prazan gol.

Među tragičarima eventualno mogu biti i velikani kojima je ovo poslednji turnir, a nisu uspjeli da dođu do toliko željenog trofeja (ako se uopšte neosvajanje Mundijala može nazvati tragedijom).

Prije svega Kristijano Ronaldo, jedan od najboljih fudbalera u istoriji, koji u riznici ima sve najvažnije pehare na planeti osim mundijalske "boginje".

Ronaldo će 2026. imati 41 godinu i mogućnost da nastupi na SP u Americi, Kanadi i Meksiku djeluje nevjerovatno čak i za njega, poznatog po nevjerovatnoj fizičkoj spremi.

Slavni Portugalac, koji decenijama dominira svjetskih fudbalom, doživio je i to da u odlučujućim utakmicama u Kataru ne vidi mnogo terena - prednost u napadu je imao mladi Gonsalo Ramos i potpuno ju je iskoristio.

Posebnu pažnju privuklo privuklo je i Ronaldovo ponašanje poslije ubjedljive pobjede Portugala nad Južnom Korejom (6:1), kada nije slavio sa saigračima, već demonstrativno napustio teren, ljut zbog toga što nije igrao.

Turnir je završio u suzama, kao i Luis Suarez, još jedan velikan svjetskog fudbala i Urugvaja, kojem je ovo takođe posljednji turnir, kao i njegovom saigraču Edinsonu Kavaniju.

Plakao je i Nejmar poslije eliminacije njegovog Brazila od Hrvatske, ali će on vjerovatno predvoditi napad "selesaa" i za četiri godine.

A tad se čuvajte, jer Brazilci već najavljuju da će taj turnir osvojiti.

Otkazi i ostavke
Kako će taj tim Brazila izgledati nije poznato, iako će sigurno biti moćan, ali jedna stvar se zna - dosadašnji selektor Tite ih neće predvoditi sa klupe.

Ostavku je podnio poslije poraza od Hrvatske na penale u četvrtfinalu.

Samo koji minut dijelio je Titea - čije ime u Brazilu zapravo izgrovaraju Ćiće - od plasmana dalje i možda nove titule, ali to sada već spada u rubriku "šta bi bilo, kad bi bilo".

Sjajni hrvatski golman Dominik Livaković potpisao mu je ostavku u penal seriji.

Na klupi "selesaa" bio je od 2016, zamijenivši Dungu, a Brazil je predvodio i prije četiri godine na Mundijalu u Rusiji, kada je takođe ispao u četvrtfinalu.

I dalje nije poznato ko će ga naslijediti i preuzeti vruć krompir, koji se gotovo usijao u posljednje 22 godine, koliko Brazil nije osvojio novu titulu šampiona svijeta.

Jer za njih je to veliki neuspjeh.

Ostavku je podnio i Luis Enrike, selektor Španije, koja je takođe ispala na penale, ali od Maroka i to u jednoj rundi ranije - osmini finala.

Moćnu "furiju" preuzeo je poslije SP u Rusiji i u biografiji ima i izgubljeno polufinale Evropskog prvenstva 2020. od Italije i izgubljeno finale Lige nacija od Francuske.

Nasljediće ga Luis de la Fuente, bivši selektor omladinske, mlade i olimpijske reprezentacije Španije.

Enrikeov kolega Luj van Gal takođe je napustio klupu Holandije, koju je vodio treći put u karijeri i to sa zapravo velikim uspjehom.

U posljednjem mandatu ukupno je imao 14 pobjeda i šest remija, bez ijednog poraza.

"Neću da nastavim… Ovo je moja posljednja utakmica", izjavio je 71-godišnji selektor posle poraza od Argentine u četvrtfinalu, takođe na penale.

"Nismo izgubili nijednu utakmicu, ne znam koliko smo dobili, ali možete na Guglu da upišete 'Louis van Gaal Netherlands' pa sami vidjeti gol-razliku", dodao je.

Nije poznato ko će ga nasljediti, kao ni kakva će biti sudbina selektora Njemačke Hansija Flika, koji je poslije ispadanja "pancera" izjavio da će to pitanje biti "brzo riješeno".

"Teško je odmah poslije eliminacije odgovoriti na to, ali uskoro ćemo tu temu skinuti sa dnevnog reda", naveo je Flik.

U medijima se za sada mogu pročitati oprečne informacije - jedni kažu da Flik sigurno ostaje do Eura 2024. godine, a drugi već pominju Tomasa Tuhela kao njegovog nasljednika.

U slučaju portugalskog selektora Fernanda Santoša došlo je do preokreta.

"Ostavka? Podnošenje ostavke nije u mom rječniku", izjavio je Santoš poslije eliminacije od Katara u četvrfinalu Mundijala.

Međutim, samo nekoliko dana kasnije, Fudbalski savez Portugala poručio mu je - obrigado (hvala).

Santoš je selektor Portugala bio od 2014. godine i nije poznato ko će ga naslijediti, iako se često pominje ime slavnog Žozea Murinja.

Ostavku su posle Katara podnijeli i Oto Ado, Erardo Martino, Paulo Bento i Roberto Martinez, selektori Gane, Meksika, Južne Koreje i Belgije.

"Krivica je samo moja", izjavio je Martino poslije ispadanja u grupnoj fazi.

"Imali smo šansu da odemo dalje, nismo je iskoristili, a trebalo je to da učinimo - sve je to veoma frustrirajuće za mene i zato sam odlučio da odem. Odnosno, moj ugovor u Meksiku je istekao sa poslednjim sudijskim zviždukom na meču protiv Saudijske Arabije", rekao je Martino.

Mediji prenose i da selektor Engleske Garet Sautgejt i dalje razmišlja da li da podnese ostavku.

Krv ispod zelene trave - više od fudbala
Turnir u Kataru dugo su pratile i razne priče koje nemaju mnogo veze sa fudbalom.

Priče o korupciji, politici, takozvanom "sportvošingu" - tj. pranju ugleda kroz sport - kršenju ljudskih prava i prava radnika,

Veliki broj tih radnika stradao je gradeći stadione i objekte potrebne da bi se lopta kotrljala.

Koliko tačno - nije poznato.

Neki izvještaji kažu da je više od 6.000 radnika migranata umrlo od kako je 2010. dobijena kandidatura za Svjetsko prvenstvo, što katarska vlada negira.

Oni tvrde da je bilo 37 smrtnih slučajeva među radnicima na gradilištima stadiona Svjetskog prvenstva, od kojih su samo tri bila "vezana za posao".

Pored toga, aktivisti za ljudska prava navode i da su radnici često imali problema sa dobijanjem plata i da su bili primorani da rade na opasno visokim temperaturama.

A tu su brojne optužbe o korupciji, prije svega zbog načina na koji je Katar od Međunarodne fudbalske federacije (FIFA) dobio organizaciju turnira.

Katar je uvijek negirao bilo kakvu krivicu, ali je Eva Kaili, potpredsjednica Evropskog parlamenta, nedavno uhapšena u Belgiji zbog sumnje za pranje novca i korupciju.

Kaili se nalazi među četiri osobe optužene da ih je Katar obasipao novcem i poklonima kako bi uticali na donošenje odluka, što ona negira.

U centru većine optužbi je FIFA, krovna organizacija najvažnije sporedne stvari na svijetu.

Možda su oni ipak najveći gubitnici Mundijala?

(BBC na srpskom)