DRAGIŠA MARJANOVIĆ 1956-2020. GODINE - Od fudbala do privatnog biznisa
Dragiša Marjanović vrlo mlad nastupa za seonirsku ekipu FK ,,Proletera’', jer se kao dječak u juniorima pokazao i dokazao kao dobar igrač odbrane, a igrao je desnog beka ili centarhalfa, što bi po današnjoj terminologiji bilo štoper.
Bio je jak i čvrst i nije se bojao duela u koje je ulazio bez razmišljanja i skoro uvijek izlazio kao pobjednik. Bio je inteligentan igrač, pa je na vrijeme ,,čitao’’ namjere protivnika, što mu je donosilo prednost u igri. Poštovan i omiljen kod suigrača i navijača koji su ga poštovali i cijenili zbog njegovih kvaliteta. Imao je i jedne epizodne pripreme sa FK ,,Radnik“ Bijeljina na Jelsi, ali je tada odlučio da, ipak, ostane u Dvorovima i posveti se školovanju u čemu nije pogriješio. Bio je član jedne od najsjajnihih generacija ,,Proletera’’ koja se plasirala, a kasnije i takmičila u 3. Ligi SFRJ.
Po prirodi je bio šeret i šaljivdžija, pa je na treninzima i utakmicama često pravio razne smicalice nakon kojih su se svi veselo smijali i prepričavali ih dalje.
Rano je završio fudbalsku karijeru, jer je on tako odlučio, a potom se posvetio privatnom biznisu. Medjutim, i dalje je bio uz svoj ,,Proleter’’ i pomagao ga u svojim mogućnostima, a na kraju 1999. godine je bio i predsjednik kluba, a ličnim materijalnim sredstvima je finansirao takmičenje kluba i tako uspio da obezbijedi opstanak kluba u 2. Ligi FSRS, na zadovoljstvo navijača.
Od aktivnog igranja fudbala se oprostio, zvanično, na prijateljskoj utakmici sa FK ,,Crvena zvezda“ iz Beograda 15.08.1984. godine, uz prigodne poklone.
Nažalost, prerano je napustio ovozemaljski život i sahranjen je na Novom bežanijskom groblju u Beogradu.
Za učešće u stvaranju istorije FK ,,Proleter“ Dvorovi, od 2019. godine je nosilac „ZLATNE PLAKETE FK“PROLETER“ DVOROVI, zabilježio je iz arhiva FK ,,PROLETER“ Dvorovi Vladan Simeunović.
Bio je jak i čvrst i nije se bojao duela u koje je ulazio bez razmišljanja i skoro uvijek izlazio kao pobjednik. Bio je inteligentan igrač, pa je na vrijeme ,,čitao’’ namjere protivnika, što mu je donosilo prednost u igri. Poštovan i omiljen kod suigrača i navijača koji su ga poštovali i cijenili zbog njegovih kvaliteta. Imao je i jedne epizodne pripreme sa FK ,,Radnik“ Bijeljina na Jelsi, ali je tada odlučio da, ipak, ostane u Dvorovima i posveti se školovanju u čemu nije pogriješio. Bio je član jedne od najsjajnihih generacija ,,Proletera’’ koja se plasirala, a kasnije i takmičila u 3. Ligi SFRJ.
Po prirodi je bio šeret i šaljivdžija, pa je na treninzima i utakmicama često pravio razne smicalice nakon kojih su se svi veselo smijali i prepričavali ih dalje.
Rano je završio fudbalsku karijeru, jer je on tako odlučio, a potom se posvetio privatnom biznisu. Medjutim, i dalje je bio uz svoj ,,Proleter’’ i pomagao ga u svojim mogućnostima, a na kraju 1999. godine je bio i predsjednik kluba, a ličnim materijalnim sredstvima je finansirao takmičenje kluba i tako uspio da obezbijedi opstanak kluba u 2. Ligi FSRS, na zadovoljstvo navijača.
Od aktivnog igranja fudbala se oprostio, zvanično, na prijateljskoj utakmici sa FK ,,Crvena zvezda“ iz Beograda 15.08.1984. godine, uz prigodne poklone.
Nažalost, prerano je napustio ovozemaljski život i sahranjen je na Novom bežanijskom groblju u Beogradu.
Za učešće u stvaranju istorije FK ,,Proleter“ Dvorovi, od 2019. godine je nosilac „ZLATNE PLAKETE FK“PROLETER“ DVOROVI, zabilježio je iz arhiva FK ,,PROLETER“ Dvorovi Vladan Simeunović.
