Rad sa mlađim kategorijama je ono što ovaj klub čini prepoznatljivim u BiH i šire. Ako pogledamo tabele onih liga u kojima se takmiče omladinci ,,Budućnosti’’, stručnost i ljubav bračnog para Čojić i ekipe trenera koje su okupili vidjećemo u gornjim dijelovima tih tabela. Tamo piše KK „Budućnost. Pioniri i kadeti KK „Budućnost“ su u prvenstvu RS nekoliko puta osvajali šampionske titule, dok su u šampionatu BiH tri puta bili prvaci. Još jedna specifičnost ovog kluba je činjenica da kadetska ekipa čini okosnicu seniorskog tima koji se takmiči u Prvoj ligi RS. Takva mlada ekipa je regularni dio Prve lige RS završila na drugom mjestu i kroz plej of ima šansu da osvoji prvenstvo.



- U prvom timu imamo samo tri punoljetna košarkaša koji su i treneri našim mlađim selekcijama. Njihov osnovni zadatak u seniorskoj ekipi je da budu sportska i pedagoška podrška našim mladim košarkašima. Dinko Peljto je naš najiskusniji košarkaš i njegov je zadatak da „školuje“ naše mlade plejmejkere. Luka Jovanović i Nebojša Erkić imaju slične zadatke,“ kaže Dragana Čojić.
 
I u ženskoj selekciji kluba je slična situacija gdje mlađe košarkašice čine osnovu seniorskog tima ŽKK „Budućnost“ koje su regularni dio sezone 2020/21. završile na trećoj poziciji na tabeli, a plejof su završile kao vicešampionke Prve lige RS.

- U finalu plej ofa igrali smo sa ŽKK „Lavovi“ iz Brčkog za koje je nastupala sjajna Milica Dabović koja je nama učinila veliku uslugu, jer je tokom četiri finalne utakmice puno „odškolovala“ moje curice, više nego sve ostale košarkašice „Lavova“. Mi smo za Milicu morali da organizujemo posebnu odbranu, da budemo mudri i ne dozvolimo joj da nam uzme loptu s leđa i još mnogo finesa. Tako da nam je u takvim situacijama rezultat u drugom planu,“ pojašnjava Dragana Čojić.
 
Pažljiviji sportski posmatrači primjećuju da protivničke ekipe, sa mnogo motiva izlaze na megdan i muškoj i ženskoj ekipi KK „Budućnost“, iskazujući na taj način poštovanje ovoj mladoj ekipi.
KK „Budućnost“ je škola za 120 do 150 djece i omladinaca. Raniji ostvareni rezultati su najbolja preporuka roditeljima da svoje dijete predaju u sigurne ruke bračnog para Čojić. Do sada je kroz njihovu školu košarke prošao Boriša Simanić, koji nakon sedam godina u KK „Crvena zvezda MTS“ karijeru nastavlja u KK ,,Mega’’. Sa reprezentacijom Srbije je osvojio srebrenu medalju na Evropskom prvenstvu za kadete 2013. godine. Njegoš Sikiraš ovu sezonu nastupa u španskoj ligi za  KK „Montakit Fuenlabrada“, a sa reprezentacijom BiH 2015. godine osvojio je Evropsko prvenstvo za kadete. Đoko Šalić već dvije sezone igra u beogradskom KK „Dinamik“, a Nikola Radovanović u drugom beogradskom klubu, KK „Partizan“. Marica Gajić je jedna od najuspješnijih bh. košarkašica, a ove sezone bilježi dobre partije u dresu španskog tima KK „Avenida“. Upućeni u košarku smatraju da je samo pitanje vremena kada će Marica zaigrati u američkoj WNBA ligi.

Uprkos ovakvim uspjesima, u KK „Budućnosti“ čvrsto stoje na zemlji, svjesni da ne mogu sva djeca, koja pređu prag dvorane u Tiršovoj, postati zvijezde svjetskog glasa. Neki će karijeru nastaviti u drugim klubovima u BiH, neki će, možda, usvojena znanja pokazati u nekom fakultetskom timu, neki će... Jako su ponosni na činjenicu da je pet košarkaša aktuelnog saziva KK „Radnik“ Bijeljina svoje košarkaške vještine usavršavalo na parketu KK „Budućnost“.
 
- Zbog pandemije virusa, svi sportski kolektivi u gradu su u katastrofalno lošoj situaciji i svi su oči usmjerili ka finansijskoj pomoći iz gradskog budžeta. Ja bih zaista voljela kada bi nadležni veću pažnju posvećivali onim sportskim kolektivima koji su „proizvođači“ mladih i kvalitenih sportista. U gradu imamo klubove koji formiraju sjajne fudbalere, košarkaše, karatiste..., a koji zbog izostanka podrške nadležnih teško dolaze do izražaja,“ poručila je za kraj razgovora Dragana Čojić.
 
Od aktivnog igranja do otkrivanja talenata
 
Sredinom 1980-tih Dragana Čojić je zakoračila u svijet košarke na parketu bijeljinskog KK „Radnik“. Slijedi odlazak u Tuzlu gdje je sa KK „Jedinstvo“ tri puta bila prvak SFRJ i prvak Evrope 1989. godine. Potom slijedi sportsko putešestvije preko Njemačke, Švajcarske i Belgije da bi se 1998. godine vratila u rodni grad i pomogla poslijeratnu revitalizaciju ženske košarke u Bijeljini. Do kraja karijere je nastupala u BiH za Mladost iz Banja Luke, RMU Banovići, Željezničar iz Sarajeva... Po okončanju aktivnog igranja košarke posvetila se otkrivanju ili, kako sama kaže „proizvodnji“ mladih talentovanih sportista.
 
Mnogo je djece prošlo kroz našu kuću

Kada smo napravili klub muž i ja smo odlučili da talentovane dječake i djevojčice dovedemo kod sebe u kuću i pokušamo od njih da izvučemo maksimum. Vodili smo i računa da to budu djeca koja su socijalno ugroženija, žive malo teži život, iz nekih zabačenijih dijelova BiH. Mnogo djece je prošlo kroz našu kuću, oni su živjeli kao ravnopravni članovi naše porodice, mi smo bili njihovi „košarkaški roditelji” i kada bi odlazili od nas mi smo nastavljali da budemo njihovi savjetnici. Rezultat toga su vrlo uspješne košarkaške karijere“, podsjeća Dragana Čojić.

​Semberske novine - Semberija info