Sretenje Gospodnje se kod hrišćana slavi na 40 dan od Božića. Srpska pravoslavna crkva slavi ovaj praznik 2. februara po julijanskom, a 15. februara po gregorijanskom kalendaru. Sretenje se slavilo kao Dan državnosti Srbije do nastanka Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, nakon čega je ukinut, da bi u Srbiji ponovo počeo da se slavi od 2002. godine.

Inače, za Sretenje Gospodnje se vezuju i neki narodni običaji. Tako postoji vjerovanje da se na Sretenje sreću zima i ljeto. Ako na Sretenje osvane sunčan dan, a medvjedi uplašeni od sopstvene sjenke se vrate u zimski san, vjeruje se da će zima potrajati još šest nedjelja.[3] Sličan običaj je postojao i drugdje u Evropi. U njemačkim zemljama je u vjerovanje o izlasku uključivao jazavca. Od njemačkih doseljenika u Pensilvaniji potiče Dan mrmota u varoši Panksatoni. samo što je datum 2. februar, što je Sretenje po novom kalendaru, a životinja je mrmot.
Jedan od običaja je i da se na Sretenje Gospodnje obavezno pale svijeće, jer se vjeruje da plamen svijeće kuću štiti od groma i drugih nesreća, ali i da ima čarobnu moć.
​
Najzanimljivije od sretenjskih vjerovanja jeste da mlade djevojke treba da paze danas koga će prvo ujutru sresti, jer će im mladoženja baš takav biti po izgledu i karakteru.[3]