MEDLIN OLBRAJT - PROVELA DJETINjSTVO U BEOGRADU, UMRLA MRZEĆI NAROD KOJI JOJ JE SPASAO ŽIVOT
Foto
Bivša državna sekretarka Sjedinjenih Američkih Država Medlin Olbrajt umrla je danas, u 85. godini, na dan uoči 23. godišnjice NATO agresije na SR Jugoslaviju.
Na našim prostorima ostaće upamćena kao jedan od najglasnijih zagovornika bombardovanja Jugoslavije i nezavisnosti samoproglašenog Kosova.
Medlin Olbrajt je rođena 15. maja 1937. godine u Pragu kao Marija Jana Korbelova. U Pragu je provela samo nekoliko nedjelja, nakon čega je zbog oca Josefa Korbela, koji je bio je ataše za štampu pri ambasadi Čehoslovačke u Beogradu, prvu godinu života, pred sam Drugi svjetski rat, provela u glavnom gradu Jugoslavije.
Njeni roditelji su zavoljeli Beograd i pokušavali su da nauče jezik kako bi mogli da se sporazumiju sa ljudima, a Josef je bio pristalica jugoslovenske demokratske opozicije koja se suprotstavljala monarhiji. Josef i Ana su se najviše družili sa Vladimirom Ribnikarom, izdavačem Politike, čija je supruga Jara bila Čehinja. Ipak, Olbrajtova je "pljunula" na ovo prijateljstvo u intervjuu za JuEsEs Tudej, ispričavši da njen otac nije htio da ona ide u školu sa komunistima, zbog čega ju je poslao u Švajcarsku.
Krajem 1938. Josef je opozvan s dužnosti diplomate u Beogradu i počeo je da radi kancelarijski posao u Pragu. Već 25. marta 1939, deset dana od nacističke opupacije Češke, čitava porodica uputila se u Jugoslaviju, gdje su ih dočekali kao prijatelje i pomogli im da dođu do Grčke, gdje su se ukrcali na brod koji ih je prebacio u Englesku. I u Medlininoj knjizi piše da je njen otac sve vrijeme održavao bliske veze sa svojim prijateljima iz Srbije i da su uz njihovu pomoć iz Čehoslovačke, preko Beograda, prebacivane tajne depeše.
Sa porodicom se 1948. seli u Ameriku, gdje je završila srednju školu u Denveru, da bi kasnije studirala političke nauke na koledžu Velzli u Masačusetsu. Američki državljanin postala je 1957. Nakon diplomiranja u maju 1959, udala se za čikaškog novinara Džozefa Olbrajta, s kojim ima tri ćerke. Od 1976. do 1978. radila je kao glavni asistent za zakonodavna pitanja američkog senatora Edmunda Maskija. Od 1978. do 1981. kao zaposlena u Bijeloj kući i u Nacionalnom savjetu bezbjednosti, Olbrajtova je bila važan službenik Karterove administracije. Medlin Olbrajt je 1997. postala prva žena državni sekretar i u vrijeme svog mandata žena sa najvišim položajem u istoriji SAD.
Za vrijeme svog mandata značajno je pojačala uticaj američke politike u Bosni i Hercegovini i na Bliskom istoku. Na sebe je navukla bijes brojnih Srba u bivšoj Jugoslaviji zbog primjetnog antisrpskog stava i uloge koju je imala u artikulisanju američke politike za vrijeme ratnih sukoba na Balkanu, naročito na Kosmetu i u BiH. Kako je Kolin Pauel naveo u svojim memoarima, Olbrajtova je svoj stav prema upotrebi vojske obrazložila riječima: "U čemu je svrha posjedovanja ovakve superiorne vojne sile (...) ako ne možemo da je upotrijebimo?".
Beskrajna mržnja prema Srbima
"Odvratni Srbi", riječi su kojima je Medlin Olbrajt počastila aktiviste češkog udruženja Praško proljeće, kada su joj oni pod nos poturili fotografiju na kojoj se nalaze žrtve NATO bombardovanja 1999.
- Moramo da shvatimo da u Srbiji ima snaga koje žele bolje odnose sa SAD. Nije sve u Srbiji negativno. Oni žele da budu tretirani na drugačiji način, a mi imamo ekonomske i diplomatske instrumente da na to utičemo - rekla je Olbrajt.
Ove riječi bi možda mogle nekog i da prevare da je Olbrajtova promijenila mišljenje o Srbima, ali ne i onog ko poznaje događaje koji su ispunili njenu biografiju. Slične stavove iznosila je i prije 25 godina kada je pružila podršku operaciji "Oluja", žučno se zalagala za bombardovanje Srbije, pravdajući da je u pitanju "humanitarna misija". U toku svog mandata tražila je i da se nikako ne odustane od Tribunala u Hagu, jer "žrtve zvjerstava zaslužuju pravdu".
Mnoge u SAD bili su iznenađeni njenom žestinom, pa su taj rat nazvali "Medlinin rat". Ključnu ulogu imala je u Mirovnim pregovorima u Rambujeu o Kosovu i Metohiji 1999. godine. Tada je praktično presjekla pregovore, obećavši Albancima referendum za tri godine, a Srbima čuveni Aneks B, za koji su i strani političari govorili da je predviđao okupatorski status za Jugoslaviju. Nedugo zatim uslijedilo je bombardovanje.
Nije pokazala ni trunku kajanja
Praški portal Parlamentarni list objavio je prošle godine da se Olbrajtova vodila isključivo ličnim razlozima u svom zalaganju za bombardovanje SRJ 1999. godine, kao i za stvaranje tzv. nezavisnog Kosova. Objavili su da je zahvaljujući svojim bliskim vezama sa liderima terorističke OVK, prije svega sa Hašimim Tačijem, poslije dolaska međunarodne uprave na Kosovo i Metohiju, privatizovala telefonsku kompaniju sa KiM Ipko, a koju je njena kompanija kasnije prodala slovenačkom operateru Telekom Slovenija.
Ispostavilo se da je preplaćen 20 miliona dolara, a na direktno pitanje čeških medija da li poslije 20 godina misli da je bilo u redu da NATO snage bombarduju Srbiju i pobiju više hiljada ljudi, među kojima i mnogo žena i djece, Olbrajtova nije pokazala ni trunku kajanja.
- U Jugoslaviji, BiH i na Kosovu dogodilo se da je umrlo mnogo ljudi i moram da kažem da je to bila tragedija, kao i da smo dugo pokušavali da pronađemo diplomatsko rješenje. Mi nismo htjeli da koristimo bombe, ali stvarno tamo su Srbi na Kosovu ubijali ljude. Koliko puta smo vodili diplomatske pregovore, dali smo sve od sebe, ali Srbi su ubijali ljude samo zato što su bili muslimani - rekla je Olbrajtova.
Žalim što nismo brže intervenisali u Jugoslaviji
Tokom intervjua za Hafington post, koji je dala prije nekoliko godina, odgovorila je i na pitanje o moralnoj težini i ispravnosti odluka koje je donosila.
- Mislim da su odluke koje sam donosila bile dobre. A mnoge su i drugi donijeli umjesto mene. Da li za nečim žalim? Žalim što nismo brže intervenisali u Jugoslaviji. Mislim da mi je drago zbog onog što smo uradili na Kosovu. Teško je bilo odlučiti da li radi sprečavanja etničkog čišćenja treba upotrebiti vazduhoplovne snage, koje će usput ubijati i nedužne. Da li je u redu odlučiti da žrtvuješ život jedne osobe da bi spasao život druge? Te odluke su mi bile teške - rekla je ona.
(Vecernjenovosti)
Na našim prostorima ostaće upamćena kao jedan od najglasnijih zagovornika bombardovanja Jugoslavije i nezavisnosti samoproglašenog Kosova.
Medlin Olbrajt je rođena 15. maja 1937. godine u Pragu kao Marija Jana Korbelova. U Pragu je provela samo nekoliko nedjelja, nakon čega je zbog oca Josefa Korbela, koji je bio je ataše za štampu pri ambasadi Čehoslovačke u Beogradu, prvu godinu života, pred sam Drugi svjetski rat, provela u glavnom gradu Jugoslavije.
Njeni roditelji su zavoljeli Beograd i pokušavali su da nauče jezik kako bi mogli da se sporazumiju sa ljudima, a Josef je bio pristalica jugoslovenske demokratske opozicije koja se suprotstavljala monarhiji. Josef i Ana su se najviše družili sa Vladimirom Ribnikarom, izdavačem Politike, čija je supruga Jara bila Čehinja. Ipak, Olbrajtova je "pljunula" na ovo prijateljstvo u intervjuu za JuEsEs Tudej, ispričavši da njen otac nije htio da ona ide u školu sa komunistima, zbog čega ju je poslao u Švajcarsku.
Krajem 1938. Josef je opozvan s dužnosti diplomate u Beogradu i počeo je da radi kancelarijski posao u Pragu. Već 25. marta 1939, deset dana od nacističke opupacije Češke, čitava porodica uputila se u Jugoslaviju, gdje su ih dočekali kao prijatelje i pomogli im da dođu do Grčke, gdje su se ukrcali na brod koji ih je prebacio u Englesku. I u Medlininoj knjizi piše da je njen otac sve vrijeme održavao bliske veze sa svojim prijateljima iz Srbije i da su uz njihovu pomoć iz Čehoslovačke, preko Beograda, prebacivane tajne depeše.
Sa porodicom se 1948. seli u Ameriku, gdje je završila srednju školu u Denveru, da bi kasnije studirala političke nauke na koledžu Velzli u Masačusetsu. Američki državljanin postala je 1957. Nakon diplomiranja u maju 1959, udala se za čikaškog novinara Džozefa Olbrajta, s kojim ima tri ćerke. Od 1976. do 1978. radila je kao glavni asistent za zakonodavna pitanja američkog senatora Edmunda Maskija. Od 1978. do 1981. kao zaposlena u Bijeloj kući i u Nacionalnom savjetu bezbjednosti, Olbrajtova je bila važan službenik Karterove administracije. Medlin Olbrajt je 1997. postala prva žena državni sekretar i u vrijeme svog mandata žena sa najvišim položajem u istoriji SAD.
Za vrijeme svog mandata značajno je pojačala uticaj američke politike u Bosni i Hercegovini i na Bliskom istoku. Na sebe je navukla bijes brojnih Srba u bivšoj Jugoslaviji zbog primjetnog antisrpskog stava i uloge koju je imala u artikulisanju američke politike za vrijeme ratnih sukoba na Balkanu, naročito na Kosmetu i u BiH. Kako je Kolin Pauel naveo u svojim memoarima, Olbrajtova je svoj stav prema upotrebi vojske obrazložila riječima: "U čemu je svrha posjedovanja ovakve superiorne vojne sile (...) ako ne možemo da je upotrijebimo?".
Beskrajna mržnja prema Srbima
"Odvratni Srbi", riječi su kojima je Medlin Olbrajt počastila aktiviste češkog udruženja Praško proljeće, kada su joj oni pod nos poturili fotografiju na kojoj se nalaze žrtve NATO bombardovanja 1999.
- Moramo da shvatimo da u Srbiji ima snaga koje žele bolje odnose sa SAD. Nije sve u Srbiji negativno. Oni žele da budu tretirani na drugačiji način, a mi imamo ekonomske i diplomatske instrumente da na to utičemo - rekla je Olbrajt.
Ove riječi bi možda mogle nekog i da prevare da je Olbrajtova promijenila mišljenje o Srbima, ali ne i onog ko poznaje događaje koji su ispunili njenu biografiju. Slične stavove iznosila je i prije 25 godina kada je pružila podršku operaciji "Oluja", žučno se zalagala za bombardovanje Srbije, pravdajući da je u pitanju "humanitarna misija". U toku svog mandata tražila je i da se nikako ne odustane od Tribunala u Hagu, jer "žrtve zvjerstava zaslužuju pravdu".
Mnoge u SAD bili su iznenađeni njenom žestinom, pa su taj rat nazvali "Medlinin rat". Ključnu ulogu imala je u Mirovnim pregovorima u Rambujeu o Kosovu i Metohiji 1999. godine. Tada je praktično presjekla pregovore, obećavši Albancima referendum za tri godine, a Srbima čuveni Aneks B, za koji su i strani političari govorili da je predviđao okupatorski status za Jugoslaviju. Nedugo zatim uslijedilo je bombardovanje.
Nije pokazala ni trunku kajanja
Praški portal Parlamentarni list objavio je prošle godine da se Olbrajtova vodila isključivo ličnim razlozima u svom zalaganju za bombardovanje SRJ 1999. godine, kao i za stvaranje tzv. nezavisnog Kosova. Objavili su da je zahvaljujući svojim bliskim vezama sa liderima terorističke OVK, prije svega sa Hašimim Tačijem, poslije dolaska međunarodne uprave na Kosovo i Metohiju, privatizovala telefonsku kompaniju sa KiM Ipko, a koju je njena kompanija kasnije prodala slovenačkom operateru Telekom Slovenija.
Ispostavilo se da je preplaćen 20 miliona dolara, a na direktno pitanje čeških medija da li poslije 20 godina misli da je bilo u redu da NATO snage bombarduju Srbiju i pobiju više hiljada ljudi, među kojima i mnogo žena i djece, Olbrajtova nije pokazala ni trunku kajanja.
- U Jugoslaviji, BiH i na Kosovu dogodilo se da je umrlo mnogo ljudi i moram da kažem da je to bila tragedija, kao i da smo dugo pokušavali da pronađemo diplomatsko rješenje. Mi nismo htjeli da koristimo bombe, ali stvarno tamo su Srbi na Kosovu ubijali ljude. Koliko puta smo vodili diplomatske pregovore, dali smo sve od sebe, ali Srbi su ubijali ljude samo zato što su bili muslimani - rekla je Olbrajtova.
Žalim što nismo brže intervenisali u Jugoslaviji
Tokom intervjua za Hafington post, koji je dala prije nekoliko godina, odgovorila je i na pitanje o moralnoj težini i ispravnosti odluka koje je donosila.
- Mislim da su odluke koje sam donosila bile dobre. A mnoge su i drugi donijeli umjesto mene. Da li za nečim žalim? Žalim što nismo brže intervenisali u Jugoslaviji. Mislim da mi je drago zbog onog što smo uradili na Kosovu. Teško je bilo odlučiti da li radi sprečavanja etničkog čišćenja treba upotrebiti vazduhoplovne snage, koje će usput ubijati i nedužne. Da li je u redu odlučiti da žrtvuješ život jedne osobe da bi spasao život druge? Te odluke su mi bile teške - rekla je ona.
(Vecernjenovosti)
