Djeca su u međunarodnom pravu prepoznata kao posebno osjetljiva i specifična kategorija za čiju zaštitu nisu dovoljni uobičajeni mehanizmi zaštite predviđeni pravom ljudskih prava. Na današnji dan 1959. godine Generalna skupština Ujedinjenih nacija usvojila je Deklaraciju o pravima djeteta, a na isti dan, 30 godina kasnije (1989.), usvojila je Konvenciju o pravima djeteta.
 
Konvencija o pravima djeteta predstavlja važan korak u procesu zaštite i unepređenja položaja djece u svijetu. To je prvi dokument u kom se djetetu pristupa kao subjektu s pravima i postavlja temelj za bolji život djece.
 
Konvencija je postala univerzalno prihvaćena mjera globalne odgovornosti prema djeci i efikasno sredstvo za unapređenje uslova, te promociju okolnosti povoljnih za život i razvoj djeteta. Konvencija sadrži katalog prava djeteta. Prava djeteta su uzajamno povezana i ostvaruju se u svjetlu ostvarivanja osnovnih principa Konvencije:
 
- prava na život, opstanak i razvoj,
- najboljeg interesa deteta,
- prava na participaciju i
- prava na nediskriminaciju.
 
Da bi se uspješno zaštitila prava djeteta od velike je važnosti uočiti različite oblike njihovog kršenja i blagovremeno reagovati putem nadležnih institucija.
 
S tim u vezi, donosioci odluka na svim nivoima vlasti treba da djeluju u najboljem interesu i osigura efikasan institucionalan mehanizam za praćenje i zaštitu dječijih prava. Djeci nije potrebno sažaljenje, već efikasna, stručna i pravovremena zaštita organizovana i pružena u okviru efikasnog državnog sistema.
 
Ne zaboravimo, današnja djeca su sutrašnji odrasli! Djeca čije osnovne potrebe nisu zadovoljene, koja su izložena različitim oblicima zlostavljanja i zanemarivanja odrastaju sa velikim rizikom za dugoročne emotivne i psiho-socijalne posledice, probleme u izgradnji odnosa, te sticanju vjere u sebe i povjerenja u druge.

Semberija info