Sva pažnja svjetske javnosti u utorak će sa brojnih problema biti uperena na Sjedinjene Američke Države, kada će stanovnici najmoćnije svjetske sile odlučivati ko će u naredne četiri godine biti u Bijeloj kući. Predsjednički izbori u SAD nikada nisu samo njihova unutrašnja stvar, u pitanju su najvažniji svjetski izbori, jer oni uveliko određuju dalji pravac svjetskih kretanja.

Slovo je palo na dosadašnjeg predsjednika Donalda Trampa ispred Republikanske partije i bivšeg potpredsjednika Džoa Bajdena ispred Demokratske partije. Da li će milijarder i trgovac Tramp uspjeti da još jednom proda svoju priču Amerikancima ili će birokrata Bajden vratiti stare ideologije u kuću sa bijelom fasadom na Pensilvanija aveniji u Vašingtonu? Izbor američkih građana u utorak uveliko će odrediti dalji pravac kretanja cjelokupne planete u narednih, procjenjuje se, deset godina. I izbor nikada nije bio neizvjesniji. S jedne strane nalazi se čovjek koji je u prethodne četiri godine odustao od dugogodišnjeg prisustva SAD-a u svim svjetskim regionima, a s druge strane jedan od najvećih zagovornika američkog intervencionizma gdje god je to moguće.

Prognoze, istraživanja i analize prednost daju Bajdenu, ali zbog specifičnosti izbornog sistema, takozvanog elektorskog načina glasanja, one često nisu relevantne. Na prethodnim izborima Hilari Klinton imala je oko tri miliona glasova više, ali nije sjela u Ovalni kabinet.

Elektorski sistem

O čemu se radi i šta je sistem elektora? Određen je Dvanaestim amandmanom na Ustav SAD, koji je usvojen 1804. godine, pa promjena nema već puna dva vijeka. U to doba demokratija u današnjem smislu nigdje nije postojala, ali danas veći dio svijeta ima mnogo “demokratskije” sisteme biranja. Elektori su predstavnici, koje određuju političke partije po pravilu iz sopstvenih redova. Njih određuje stranka posebno za svaku državu. Elektori imaju zadatak da na Elektorskom kolegijumu, tijelu koje faktički bira predsjednika SAD, daju svoj glas predstavniku svoje stranke. Broj elektora svake države jednak je broju njihovih predstavnika u Kongresu, što će reći broj poslanika u Predstavničkom domu plus po dva senatora za svaku državu. Tako države sa najmanje stanovnika, a njih je sedam i Vašington, imaju po tri elektora, dok Kalifornija prednjači sa 55. Ukupan broj elektora je 538 i nepromijenjen je još od izbora 1964. S obzirom na to da je broj elektora paran, u teoriji je moguće da se izbori završe neriješeno, to jest da oba kandidata sakupe po 269 elektora i ne dosegnu granicu od 270. U tom slučaju predsjednika biraju članovi Kongresa, tako što se delegacija svake od država izjasni za jednog od kandidata.

Ovogodišnja izborna kampanja protekla je u znaku globalne pandemije virusa korona, a SAD su država sa najvećim brojem zaraženih i umrlih od ovog virusa. Tramp za njegovu pojavu krivi Kinu, a nakon što se uspješno oporavio, krenuo je u agresivnu kampanju negiranja opasnosti od virusa i na svojim mitinzima odbijao je da poštuje mjere, a u svom stilu ti predizborni skupovi su bili predstava koja bi trebala da “Ameriku ponovo učini velikom”. Njegov protivkandidat je praktikovao manje skupove, poštujući socijalnu distancu, a Trampa je optuživao za neozbiljnost.

Tempo izborne kampanje diktirao je Tramp, koji je uspio uvući Bajdena na svoj teren pa su zabilježene brojne optužbe i etiketiranja. Bajden je proglašen “senilnim starcem, pedofilom i korumpiranim političarem”, a Tramp je obilježen kao “klovn i diktator”.

Bilo kako bilo, u pitanju su dva najstarija kandidata u američkoj istoriji i jedan od njih će u naredne četiri godine iz Bijele kuće odlučivati o politici Amerike, ali i svjetskim pitanjima. Odluka pada u utorak, a analitičari sa kojima smo razgovarali, nisu smjeli dati prognozu ko će izaći kao pobjednik. Ipak, već sada je moguće predvidjeti kako će se kretati svijet u slučaju pobjede Trampa, odnosno Bajdena.

Bilateralizam ili intervencionizam

Predsjednik Foruma za strateške studije i Instituta društvenih nauka dr Neven Cvetićanin smatra da su ovo najvažniji izbori još od 1930. godine kada je u doba Velike krize Ruzvelt pobijedio veliki broj kandidata. Kako kaže, ishod ovih izbora odrediće dalji pravac kretanja svijeta do 2030. godine, a cijela planeta će osjetiti posljedice, jer su u pitanju dva kandidata koja zagovaraju dvije potpuno različite geopolitičke koncepcije.

- Nezahvalno je prognozirati njihov ishod, zato što verovatno se odluka krije u nizu “snjing states”, odnosno država za koje nije jasno kako će glasati i zbog specifičnog sistema glasanja u SAD, gde onaj koji dobije ukupno više glasova ne mora biti predsednik. Tako nije isključen onaj scenario iz 2016. godine, odnosno da Bajden dobije ukupno više glasova, ali da ne postane novi američki predsednik. Što se tiče očekivanja od tih izbora, sam region Balkana nije suviše značajna tema, on je pomenut samo nekoliko puta u nekim dokumentima Džoa Bajdena i pre par dana u govoru Trampa kada je pomenuo Vašingtonski sporazum. Posledica po svet će biti, jer imamo suočavanje dve politike. Svi prethodni izbori pre 2016. između Baraka Obame i Džona Mekejna, Džordža Buša mlađeg i Ala Gora, Džordža Buša starijeg i Džimija Kartera... To su u suštini bili izbori između politika koje su bile veoma slične, jer je postojao konsenzus o tom takozvanom mejnstrimu, o tome šta su glavne strateške konstante i tu smo imali istu politiku, a sad imamo razliku u koncepciji – ističe Cvetićanin.

Od svog nastanka SAD su imale dva koncepta, a oni se odnose na bilateralizam i intervencionizam. U posljednjih 100 godina dominantan je ovaj drugi, a koji podrazumijeva prisustvo SAD na svim geostrateškim mjestima, dok je prvi, čiji je Tramp zagovornik, bio karakterističan za prve decenije postojanja SAD.

- Tramp se vraća na bilateralizam. Znači direktne odnose između velikih sila bez posredovanja bilo kakvih velikih multilateralnih organizacija. S druge strane Džo Bajden baštini onu tradiciju politike SAD koja pokušava da kroz multilateralne institucije ide na neki način kao predvodnik tih institucija, po principu kako je to radio Vudro Vilson koji je osnovao Ligu naroda poslije Prvog svetskog rata.  Međutim, treba reći da ove dve politike nisu nove, da nije Tramp izmislio jedno ili Džo Bajden drugo i da su one prisutne u američkoj istoriji prethodnih 200 godina, naprosto otkad su SAD nastale. U tom smislu Trampovu politiku možemo nazvati izolacionizmom, a Bajdenovu intervencionističkom – smatra Cvetićanin.

Odnosi velikih sila

Da će ovi izbori biti najneizvjesniji u američkoj istoriji smatra i dugogodišnji novinar spoljnopolitičke rubrike Radio televizije RS Danijel Kovačević. On za “Glas plus” ističe da se u slučaju pobjede Donalda Trampa može očekivati nastavak nekonvencionalne i agresivne diplomatije, dok bi se u slučaju suprotnog ishoda američka diplomatija vratila na podešavanja iz posljednjih dana mandata Baraka Obame.

- Svaki američki predsjednik svoj prvi mandat potroši u svojevrsnoj predizbornoj kampanji za reizbor kada se i zaista posveti realizaciji svojih politika koje je nagovještavao u predizbornim periodima. S tim u vezi od drugog mandata možemo da očekujemo nastavak nekonvencionalne spoljne politike koja ne poznaje političku korektnost, a diplomatske manire shvata dosta široko. Što nužno ne mora da bude loše. Na kraju krajeva, takva politika je i dovela do prvih konkretnih koraka u postizanju kakvog-takvog dogovora sa Sjevernom Korejom.  Što se tiče odnosa sa Rusijom, koji se stavljaju u prvi plan još od dana inauguracije Donalda Trampa, za pretpostaviti je da će oni zatopliti. Odnosi Moskve i Vašingtona su danas gori nego što su bili u vrijeme hladnog rata, sankcije su na snazi, raskinuti su ugovori o kontroli naoružanja koji su po okončanju hladnog rata umirivali svijet – smatra Kovačević.

On kaže da se Evropska unija i NATO alijansa nemaju razloga radovati u slučaju Trampove pobjede, ali i da nema razloga za brigu što se tiče zapadnog Balkana.

- Labava unija 27 zemalja članica decenijama se oslanjala na Vašington da preuzme vruć krompir u rješavanju geopolitičkih problema, uključujući i one na Balkanu. Useljavanjem porodice Tramp u kuću sa bijelom fasadom na Pensilvanija aveniji u Vašingtonu, Brisel se suočio sa svojim najvećim strahom da mora da preuzme odgovornost. To i ne mora da bude loša vijest. Takođe, članicama NATO saveza sa Starog kontinenta, dok vole da drže moralne lekcije, nije prijatno slušati da ne ispunjavaju svoje finansijske obaveze prema Alijansi. Što se tiče zapadnog Balkana, ili preciznije BiH, ništa se promijeniti neće. Odavno ovaj prostor nije zanimljiv i nije u vrhu američkih spoljnopolitičkih prioriteta. To ne znači da će biti zaboravljen. Nekoliko ljudi u bezličnim sivim odijelima u Stejt departmentu uvijek će obraćati pažnju i pokušavati da nametnu svoje viđenje uređenja ovdašnjeg pejzaža, ali to ni izbliza neće imati snagu kakvu je imalo devedesetih – ističe Kovačević.

Međutim, pobjeda Džoa Bajdena vratila bi na scenu “klintonovsku garnituru”, što podrazumijeva veće interesovanje za zapadni Balkan, ali i bolje odnose sa EU i NATO.

- Pobjeda Džoa Bajdena značiće nastavak politike Klintonovih, kojoj se nije mogao oduprijeti ni Barak Obama, viđen kao velika nada za moralni spas posrnule zemlje. Pod terminom “klintonovske garniture” podrazumijevam rukovodstvo Demokratske stranke na čelu sa Nensi Pelosi.  Džo Bajden svakako nije najbolji kandidat demokrata za predsjednika, nije čak ni među prvih 100, ali je dovoljno prepoznatljiv i poslušan. Od njega ne treba očekivati kreativnost – smatra Kovačević.

Fragmentisano društvo

U svakom slučaju, Amerika se nalazi na raskršću između dvije dijametralno suprotne opcije, a spoljnopolitički analitičar Dušan Janjić kaže da se fragmentacija i podjela u američkom društvu osjeti na svakom koraku i da će izbori biti borba za grupu po grupu.

- Američko društvo, ako ga sad poredimo sa društvom kad se glasalo za Trampa, a kad mu je protivkandidat bila Hilari Klinton, još više je fragmentisano i više traumirano. U trenutku kad su glasali za Trampa, oni su glasali iz traume i očekivanja da će politička vlast Trampa zalečiti neke rane liberalne demokratije koje je ostavila Demokratska partija. Dakle, ovaj put mi imamo fragmentaciju koja ide i po etničkom, regionalnom, polnom i ideološkom principu. Dakle, ako sada dođemo na dijasporu iz bivše Jugoslavije, jasno je da onaj deo Srba nosi traume iz '90-ih i oni pretežno glasaju za Trampa. Dok ona dijaspora koja je integrisana i koja je ranije došla, ona pretežno glasa za demokrate.  Borba je jako nepredvidiva, jer to je borba za grupu po grupu, a grupe su jako podeljene. Jedna stvar je sigurna, razlika u unutrašnjoj i geopolitici će biti velika u zavisnosti koji kandidat pobedi i zbog toga ovo nisu obični, nego prelomni izbori. Ako pobedi Tramp, Amerika definitivno ide u neizvestan proces opstanka kao velike sile i vrlo problematičan za svet. S druge strane, ako pobedi Bajden onda će očigledno biti veliki napor takođe neizvestan da se Amerika suprotstavi nadirućem uticaju Kine – ističe Janjić.

Multipolarni svijet

Sjedinjene Američke Države i dalje su vodeća svjetska sila, ali danas živimo u multipolarnom svijetu, gdje su četiri ključna igrača na geopolitičkoj sceni, pored SAD, tu su Kina, Rusija i Evropska unija.

- To možemo uporediti sa olimpijskim krugovima. Tu niko nikome nije prijatelj, samo im se negdje poklapaju interesi. U slučaju da pobijedi, Bajden će pokušati da obnovi transatlantsko partnerstvo sa EU i imaće za cilj da ove dvije sile nastupaju kao duet – kaže Cvetićanin.

Kampanja

Američku predizbornu kampanju obilježile su brojne međusobne optužbe kandidata, a Dušan Janjić kaže da su ga dva kandidata uvjerila da političari na našim prostorima nisu najgori.

- Tramp je koristio sva sredstva kako bi javnost uvjerio da će Bajden umrijeti prije kraja mandata, iako je samo tri godine mlađi od njega, dok je Bajden njega optuživao da je klovn. Kampanja je bila ispod svakog nivoa, u odnosu na ranije godine – istakao je Janjić.

Glas Srpske