Običaji koji prate naradosniji hrišćanski praznik -  Božić razlikuju se od mjesta do mjesta, ali je božićna poruka uvijek ista – vjera u blagostanje, mir i ljepšu budućnost, uz pozdrav:,,Mir Božiji. Hristos se rodi!'', a otpozdravlja se riječima:,,Vaistinu se rodi"!

Badnji dan je posljednji dan Božićnog posta. Dan koji mu prethodi je Tucindan. Mnogi običaji vezani za ovaj dan sasvim su paganski, mada je crkva pokušala da im da hrišćansko obilježje. Običaje oko Badnjeg dana Srbi su naslijedili od svojih predaka  i dalje ih održavaju. Za badnjak se siječe drvo hrasta, koje je kod Slovena oduvijek bilo sveto drvo. Badnji dan je pun rituala i simbolike, živopisnih radnji i svi su oni povezani sa porodičnim kultom i kultom ognjišta.



Osim pečenice koja je obavezna za Božić, domaćice pripremaju i niz raznih đakonija kako za posnu trpezu za Badnji dan, tako i Božićnu mrsnu hranu. U česnicu koja će biti spremana pred zoru na Božić, osim ljubavi i umjeća same domaćice, u semberiji se stavlja parče badnjaka, papak od pečenice, novac, pasulj, kukuruz i još po nešto, zavisno od tradicije. Ipak je praznik Rođenja Hristovog - praznik je najmlađih. Na Badnje veče bio je važan ritual – pijukanje. Tada se u kuću unosila slama koja je simbolizuje rođenje Hristovo, a u slamu domaćica ubacuje orahe, neek druge koštunjave plodove i slatkoše, a mališani prpaju po slami, želeći da pronađu što više slatkiša i oraha. Ali prije božićnog doručka i dolazak najradosnijeg praznika u porodični dom najavljuje  položajnik. On je blizak rođak ili prijatelj koji, džarajući po vatri, porodici želi mir, zdravlje, sreću i svaku drugu radost.
Ovih dana, pred Božić, u gradu su velike gužve, kako na ulicama, tako u trgovinama, a i na bijeljinskoj Zelenoj pijaci. Svi žele da pripreme ono što im je potrebno kako bi dostojno proslavili ovaj praznik kada je porodica na okupu. Da bi bili na okupu mnogi, koji su u dijaspori, pristigli su da Božić proslave u rodnom kraju.