Tri decenije od egzodusa sarajevskih Srba: Žrtva utkana u temelje Srpske
Foto: Srna
Masovni egzodus sarajevskih Srba iz srpskih sarajevskih opština koje su nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma pripale Federaciji BiH zvanično je počeo 17. februara 1996. godine i trajao je gotovo do kraja marta.
Procjenjuje se da je 120.000 do 150.000 Srba napustilo svoje domove u opštinama Ilidža, Ilijaš, Vogošća, Hadžići, Rajlovac, Grbavica i Novo Sarajevo, a jedan od najpotresnijih aspekata bila je ekshumacija i prenošenje posmrtnih ostataka upokojenih na teritoriju Republike Srpske.
Ćosić je naglasio da je žrtva Srba iz Sarajeva utkana u temelje Republike Srpske, te da je kao takvu svi moraju poštovati.
- Bez saznanja o toj žrtvi, o onome što su ovi ljudi dali, a to su njihovi životi i vjekovna ognjišta, mi ne možemo dalje na ovim prostorima - istakao je Ćosić novinarima u Sokocu, gdje je obilježeno 30 godina od egzodusa Srba iz sarajevskih opština.
On je rekao da snaga koju su Srbi iz Sarajeva dobili kroz svoju dvostruku žrtvu garantuje njihovu ljubav prema Republici Srpskoj i Istočnom Sarajevu.
Ćosić je rekao da ostaje trajna obaveza da se čuva sjećanje i da se svake naredne godine još snažnije ukazuje na značaj žrtve Srba Sarajeva i sarajevsko-romanijske regije.
Gradonačelnik je poručio i da Srbi Sarajeva nikada neće pristati na nametnutu tezu da su bili agresor na svoju zemlju.
- Zbog vijekova života na ovim prostorima, zbog svih stradanja od Prvog svjetskog rata, preko genocida u Drugom svjetskom ratu, pa do Odbrambeno-otadžbinskog rata, ne možemo i nećemo prihvatiti takve optužbe -č naglasio je Ćosić.
Načelnik sokolačke opštine Strahinja Bašević istakao je da je Sokolac pružio utočište Srbima Sarajeva koji su nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma morali napustiti svoja ognjišta.
- Sokolac je opština humanosti i ljubavi. To je opština koja je pružila gostoprimstvo tim ljudima - rekao je Bašević i dodao da su u Sokocu ostala ia počivaju 963 borca Vojske Republike Srpske.
Prema njegovim riječima, danas su pomiješana osjećanja, jer se svi sjećaju jedne velike katastrofe koju su preživeli sarajevski Srbi.
- To je pijetet onima koji su sve ostavili i ugradili u temelje Republike Srpske - rekao je Bašević.
Kod centralnog krsta Vojničkom groblju Novi Zejtinlik danas su u okviru obilježavanja 30 godina egzodusa Srba iz Sarajeva pomen služili visokopreosvećeni mitropoliti dabrobosanski Hrizostom i budimljansko-nikšićki Metodije, a služen je i parastos poginulim borcima u Manastiru Svetog Georgija Pobjedonosca na Ravnoj Romaniji, dok će u 20.00 časova biti održana duhovna akademija u sportskoj dvorani na trgu Republike Srbije u Istočnom Novom Sarajevu.
Obilježavanje 30 godina od egzodusa sarajevskih Srba organizuju Odbor Vlade Republike Srpske za njegovanje tradicije oslobodilačkih ratova i grad Istočno Sarajevo.
Tomić je naveo da je kao jedan od učesnika rata živi svjedok svih stradanja i da je sve to ostavilo traume.
- Najveća trauma mi je bila kada je jedna majka plakala da joj mrtvog sina ne ostavimo. Ti trenuci su ravni pogibijama gdje smo gubili najbliže prijatelje - rekao je Tomić.
Kod centralnog krsta na Vojničkom groblju Novi Zejtinlik danas je služen pomen, a potom su položeni vijenci i cvijeće.
Zamjenik ministra odbrane u Savjetu ministara Aleksandar Goganović poručio je da je srpski narod naučio da nema opstanka tamo gdje nema njegovih institucija.
Goganović je istakao da to političko Sarajevo zna i zato pokušava da sruši institucije Republike Srpske, ali da rukovodstvo Republike Srpske, predvođeno liderom najjače partije Miloradom Dodikom, donosi mudre i ozbiljne odluke.
- Napadali su Republiku Srpsku i njene institucije. Bili smo svjedoci napada na instituciju predsjednika, sada smo svjedoci napada i na Vladu Republike Srpske - rekao je Goganović novinarima u Sokocu.
On je naveo da će se Srbi boriti za svoje institucije, jer to duguju onima koji su položili živote u temelje Republike Srpske.
Goganović je ocijenio da je egzodus sarajevskih Srba najveća tragedija u novijoj srpskoj istoriji.
Košarac je naveo da su Srbima protjeranim iz Sarajeva danas pomiješana osjećanja tuge, bola, ali i određenog optimizma, ističući da Srbi koji su napustili Sarajevo nisu željeli muslimansku vlast, već Republiku Srpsku i srpsku vlast.
- I kao što danas građani Republike Srpske vjeruju u Srpsku i njene institucije, tako je i tih dana bilo isto osjećanje i takav odnos prema onome što nam je tada bilo nuđeno - rekao je Košarac.
Košarac, koji je i sam napustio Sarajevo u egzodusu, naglasio je da su Srbi iz sarajevskih opština tokom egzodusa mnogo patili, ali nisu izgubili nadu u Republiku Srpsku.
- Svi ljudi koji ovdje počivaju, 963 borca, kao i borci širom Republike Srpske, imali su cilj da sačuvaju svoje porodice i imanja, te da se ne povinuju islamskoj vlasti, jer je bilo jasno šta će se desiti Srbima - istakao je Košarac.
Naveo je da su Srbi tadašnjeg Srpskog Sarajeva dostojanstveno branili i sačuvali svoje, a onda je, nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma, došao trenutak kada su morali da napuste svoja ognjišta.
- To je srpski narod uradio dostojanstveno i ponosno - poručio je Košarac.
Ministar rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske Radan Ostojić izjavio je da su Srbi Sarajevsko-romanijske regije dali najveću žrtvu za slobodu i Republiku Srpsku.
Ostojić je naglasio da zato ostaje obaveza da se čuva sjećanje na one koji su život dali za Srpsku.
- Sarajevski Srbi podnijeli su ogromnu žrtvu da bi sačuvali svoja ognjišta, a kada je došla sloboda, morali su sve da napuste. Zamislite kakva je to žrtva - rekao je Ostojić novinarima na Sokocu gdje je danas služen pomen i položeni vijenci na Vojničkom groblju Novi Zejtinlik.
On je istakao da je sloboda najveća nagrada za srpski narod.
-Emocije su jake i danas. Narod nikada neće zaboraviti svoja vjekovna ognjišta, ali smo ponosni što smo stvorili Republiku Srpsku - rekao je Ostojić.
Na studentskoj konferenciji u Palama povodom 30 godina od egzodusa Srba iz Sarajeva, Mastilović je istakao da je važno govoriti o kontinuitetu trajanja, ali i stradanja Srba na tom prostoru.
- Značajno je da studenti i mladi znaju koje su osnovne istorijske činjenice o bitisanju Srba na ovom prostoru da im sutra niko ne bi mogao podvaliti priču da se Srbi ovdje pojavljuju tek u 19. vijeku, pa čak i da su Srbi u Sarajevu nestali krajem 20. vijeka - rekao je Mastilović.
On je naglasio da brojni istorijski izvori svjedoče o mnogo dužem prisustvu srpskog naroda na ovim prostorima.
- Istorija ima svoje izvore, a oni nesumnjivo pokazuju da se Srbi na ovom prostoru pominju još od devetog vijeka, tačnije od 822. godine. Zato je važno da mlade generacije budu upoznate sa tim činjenicama - poručio je Mastilović.
On je naveo da je upravo zbog toga neophodno njegovati kulturu sjećanja i prenositi istorijske istine budućim generacijama.
Prema njegovim riječima, Sarajevo se nije odreklo svojih ciljeva i zato napadi na Srpsku i dalje traju.
- Zato moramo stajati na njenim granicama da ne bi žrtva sarajevskih žrtava bila obesmislena, ali i svih onih koji su Srpsku branili - rekao je Mastilović.
- Treba osnovati dokumentacioni centar ili muzej koji će se baviti stradanjem Srba iz Sarajeva, uključujući i egzodus prije 30 godina - izjavio je predsjednik SNSD-a Milorad Dodik.
U obraćanju na studentskoj konferenciji u Palama, Dodik je naveo da je vrijeme da takva institucija bude osnovana i najavio da će lično podržati inicijativu za to.
Dodik je poručio da je važno njegovati sjećanje na stradanje i borbu Srba iz Sarajeva, ali i sačuvati istinu o njihovoj ulozi u stvaranju Republike Srpske.
On je istakao da je egzodusu Srba iz Sarajeva prethodilo četiri godine rata i borbe srpskog naroda u tom gradu.
- Taj događaj je jedan od najpotresnijih u novijoj istoriji srpskog naroda - istakao je Dodik.
Dodik je naglasio da je ispravnije govoriti o Srbima iz Sarajeva, nego “sarajevski Srbi”, budući da su upravo Srbi znatno učestvovali u izgradnji tog grada.
On je napomenuo da su Srbi, prema procjenama, u Sarajevu ostavili ogromnu imovinu nakon rata, uključujući stanove, kuće i druge nepokretnosti.
Dodik je poručio da je važno da se o tim činjenicama govori kako bi mlađe generacije razumjele istoriju i stradanje srpskog naroda.
On je podsjetio je da je kao poslanik u Narodnoj skupštini učestvovao u donošenju ključnih odluka, uključujući proglašenje Republike Srpske 9. januara i usvajanje njenog Ustava.
Dodik je naglasio da bez otpora i borbe Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS tokom rata Republika Srpska danas vjerovatno ne bi postojala.
On je poručio da stanovnici Istočnog Sarajeva i danas pokazuju visok stepen patriotizma i svijesti o istorijskim događajima.
Dodik je novinarima u Palama rekao da je tužna činjenica da su sarajevski Srbi prije tri decenije morali da napuste svoje vjekovne domove koje su prethodno u ratu junački i časno odbranili.
Prema njegovim riječima, ono što jača srpski nacionalni ponos jeste činjenica da Srbi iz Sarajeva, bez obzira što su morali da ostave sve iz sebe, nisu željeli da ostanu pod muslimanskom vlašću Alije Izetbegovića već su zbog toga bili spremni na novu golgotu.
Dodik je podsjetio da je te godine bio u Palama gdje je zasjedalo rukovodstvo Republike Srpske.
- Bio sam jedan od poslanika koji je htio da obiđe kolonu i išli smo prema Lukavici. Vidio sam ljude u kolonama po veoma hladnom vremenu, bio je veliki snijeg, ali niko nije želio ili dovodio u pitanje povratak - rekao je on. On je istakao da su sarajevski Srbi najstradalniji dio srpske populacije i onaj koji je uložio najviše u Republiku Srpsku.
Dodik je ukazao da su, u međuvremenu, izgrađene Pale, koje su sada nekoliko puta veće nego što su bile prije tri decenije, da je stasalo Istočno Sarajevo kao urbana cjelina, te da su opštine ovog dijela povezne modernim putem preko Jahorine.
- Jahorinu smo podigli na daleko veći nivo nego što niko mogao da zamisli. Gradimo fakultete, Univerzitet, rektorat - sve što je bilo neophodno. Gradimo nove domove za smještaje đaka, odnosno studenta - naveo je Dodik.
On je ocijenio da je učinjeno sve da civilni život bude očuvan u u IstočnomSarajevu, i da sve opštine u sastavu grada bilježe napredak.
- I to je neka mala satisfakcija za sve što su ljudi ovog kraja učinili - naglasio je on.
Rektor Univerziteta u Istočnom Sarajevu Milan Kulić izjavio je na studentskoj konferenciji u Palama da je egzodus sarajevskih Srba iz februara i marta 1996. godine jedan od najpotresnijih događaja u novijoj istoriji srpskog naroda.
On je poručio da je važno čuvati sjećanje na taj period kako se slična stradanja nikada više ne bi ponovila.
Kulić je naglasio da su sarajevski Srbi bili primorani da napuste svoja ognjišta i da je to bio pravi biblijski egzodus ljudi koji su nosili svoje mrtve srodnike.
- To je bila neprekidna kolona Srba koji su napuštali svoje domove, ono što su im preci ostavili, ne znajući gdje idu, gdje će prenoćiti niti gdje će nastaviti život - rekao je Kulić u obraćanju na skupu.
Kulić je istakao da su Srbi tada napuštali Sarajevo jer su znali da u dijelu BiH koji, prema Dejtonskom sporazumu, nije pripao Republici Srpskoj, za njih neće biti opstanka.
- Nisu htjeli da im sude oni protiv kojih su se borili, niti da kosti svojih najmilijih ostave onima protiv kojih su ratovali - naglasio je Kulić.
Prema njegovim riječima, sarajevsko ratište bilo je jedno od najkrvavijih u proteklom ratu, što je egzodus sarajevskih Srba učinilo još težim i bolnijim.
- Čini mi se da nema kuće u Istočnom Sarajevu koja ne nosi ožiljak tih vremena. Nema ni livade ni ledine koja nije groblje najhrabrijih koji su se borili za Republiku Srpsku. Svaki kamen u Istočnom Sarajevu je spomenik poginulim borcima - naglasio je on.
On je dodao da je prošlo 30 godina od egzodusa, te da rane polako zarastaju, ali da ožiljci ostaju kao trajno sjećanje i opomena.
- Poruka sa ove studentske konferencije jeste da se nikada i nikome ne desi egzodus kakav su preživjeli sarajevski Srbi - istakao je Kulić.
Visokopreosvećeni mitropoliti dabrobosanski Hrizostom i budimljanko-nikšićki Metodije služili su danas parastos poginulim borcima Vojske Republike Srpske u Manastiru Svetog Georgija na Ravnoj Romaniji.
Mitropolitima je sasluživalo i desetak sveštenika iz eparhija širom Republike Srpske, koji su danas došli na Sokolac gdje se obilježava 30 godina od egzodusa Srba iz sarajevskih opština, koje su nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma pripale Federaciji BiH.
Manastir Svetog Gerogija na Ravnoj Romaniji na području sokolačke opštine sagrađen je kao spomen-crkva čiji su zidovi obloženi pločama sa imenima više od 4.000 poginulih boraca Vojske Republike Srpske iz Sarajevsko-romanijske regije.
Kojić, koji je tokom proteklog Odbrambeno–otadžbinskog rata dva puta sa porodicom napuštao svoje ognjište u Sarajevu, prisjetio se proljeća 1992. godine kada je u sarajevskom naselju Pofalići počelo prvo etničko čišćenje u proteklom ratu i kada je kao osamnaestogodišnjak morao da krene na put bez povratka.
- Prvi moj egzodus desio se 15. maja 1992. godine, kada sam sa majkom i sestrom pješke prešao preko brda Žuč i otišli smo kod djeda u selo Nebočaj u Vogošći. Tada smo znali gdje idemo i šta će nas dočekati, znali smo da ćemo sigurno imati koru hljeba i krov nad glavom - naveo je Kojić.
Drugi egzodus, kako je rekao, preživio je kada i svi Srbi Sarajeva, u martu 1996. godine, kada su zauvijek napustili Vogošću i svoj grad.
On je ispričao da su se tada privremeno stacionirali kod porodice Bjelak na Han Pijesku, koja im je ustupila staru kuću, a poslije toga su došli na Pale i započeli novi život.
Kojić je podsjetio da je za Republiku Srpsku život dalo oko 4.200 boraca Sarajevsko–romanijske regije, a oko 3.500 ih je ranjeno.
- Ne umanjujući ničije zasluge, moramo istaći istorijsku činjenicu da su pripadnici Vojske Republike Srpske i Ministarstva unutrašnjih poslova Srpske sa prostora Sarajevsko–romanijske regije pretrpjeli najžešće gubitke da bi donijeli slobodu svim Srbima sa lijeve strane Drine - rekao je Kojić.
Masovni egzodus sarajevskih Srba zvanično je počeo 17. februara 1996.
(Glas Srpske)
Procjenjuje se da je 120.000 do 150.000 Srba napustilo svoje domove u opštinama Ilidža, Ilijaš, Vogošća, Hadžići, Rajlovac, Grbavica i Novo Sarajevo, a jedan od najpotresnijih aspekata bila je ekshumacija i prenošenje posmrtnih ostataka upokojenih na teritoriju Republike Srpske.
Ćosić: Ostaje trajna obaveza da se čuva sjećanje
- Republika Srpska je potpuno jednaka od Novog Grada do Trebinja, a korijen Srpske su Srbi Sarajeva koji su je stvorili - izjavio je gradonačelnik Istočnog Sarajeva Ljubiša Ćosić.Ćosić je naglasio da je žrtva Srba iz Sarajeva utkana u temelje Republike Srpske, te da je kao takvu svi moraju poštovati.
- Bez saznanja o toj žrtvi, o onome što su ovi ljudi dali, a to su njihovi životi i vjekovna ognjišta, mi ne možemo dalje na ovim prostorima - istakao je Ćosić novinarima u Sokocu, gdje je obilježeno 30 godina od egzodusa Srba iz sarajevskih opština.
On je rekao da snaga koju su Srbi iz Sarajeva dobili kroz svoju dvostruku žrtvu garantuje njihovu ljubav prema Republici Srpskoj i Istočnom Sarajevu.
Ćosić je rekao da ostaje trajna obaveza da se čuva sjećanje i da se svake naredne godine još snažnije ukazuje na značaj žrtve Srba Sarajeva i sarajevsko-romanijske regije.
Gradonačelnik je poručio i da Srbi Sarajeva nikada neće pristati na nametnutu tezu da su bili agresor na svoju zemlju.
- Zbog vijekova života na ovim prostorima, zbog svih stradanja od Prvog svjetskog rata, preko genocida u Drugom svjetskom ratu, pa do Odbrambeno-otadžbinskog rata, ne možemo i nećemo prihvatiti takve optužbe -č naglasio je Ćosić.
Načelnik sokolačke opštine Strahinja Bašević istakao je da je Sokolac pružio utočište Srbima Sarajeva koji su nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma morali napustiti svoja ognjišta.
- Sokolac je opština humanosti i ljubavi. To je opština koja je pružila gostoprimstvo tim ljudima - rekao je Bašević i dodao da su u Sokocu ostala ia počivaju 963 borca Vojske Republike Srpske.
Prema njegovim riječima, danas su pomiješana osjećanja, jer se svi sjećaju jedne velike katastrofe koju su preživeli sarajevski Srbi.
- To je pijetet onima koji su sve ostavili i ugradili u temelje Republike Srpske - rekao je Bašević.
Kod centralnog krsta Vojničkom groblju Novi Zejtinlik danas su u okviru obilježavanja 30 godina egzodusa Srba iz Sarajeva pomen služili visokopreosvećeni mitropoliti dabrobosanski Hrizostom i budimljansko-nikšićki Metodije, a služen je i parastos poginulim borcima u Manastiru Svetog Georgija Pobjedonosca na Ravnoj Romaniji, dok će u 20.00 časova biti održana duhovna akademija u sportskoj dvorani na trgu Republike Srbije u Istočnom Novom Sarajevu.
Obilježavanje 30 godina od egzodusa sarajevskih Srba organizuju Odbor Vlade Republike Srpske za njegovanje tradicije oslobodilačkih ratova i grad Istočno Sarajevo.
Tomić: Nikada ne zaboraviti one koji su dali živote za temelje Srpske
Izaslanik srpskog člana Predsjedništva Boško Tomić izjavio je danas u Sokocu da je egzodus sarajevskih Srba ostavio velike traume i da je obaveza svih da se nikada ne zaborave oni koji su živote dali za temelje Republike Srpske.Tomić je naveo da je kao jedan od učesnika rata živi svjedok svih stradanja i da je sve to ostavilo traume.
- Najveća trauma mi je bila kada je jedna majka plakala da joj mrtvog sina ne ostavimo. Ti trenuci su ravni pogibijama gdje smo gubili najbliže prijatelje - rekao je Tomić.
Kod centralnog krsta na Vojničkom groblju Novi Zejtinlik danas je služen pomen, a potom su položeni vijenci i cvijeće.
Zamjenik ministra odbrane u Savjetu ministara Aleksandar Goganović poručio je da je srpski narod naučio da nema opstanka tamo gdje nema njegovih institucija.
Goganović je istakao da to političko Sarajevo zna i zato pokušava da sruši institucije Republike Srpske, ali da rukovodstvo Republike Srpske, predvođeno liderom najjače partije Miloradom Dodikom, donosi mudre i ozbiljne odluke.
- Napadali su Republiku Srpsku i njene institucije. Bili smo svjedoci napada na instituciju predsjednika, sada smo svjedoci napada i na Vladu Republike Srpske - rekao je Goganović novinarima u Sokocu.
On je naveo da će se Srbi boriti za svoje institucije, jer to duguju onima koji su položili živote u temelje Republike Srpske.
Goganović je ocijenio da je egzodus sarajevskih Srba najveća tragedija u novijoj srpskoj istoriji.
Košarac: Pomiješana osjećanja
Zamjenik predsjedavajuće Savjeta ministara Staša Košarac izjavio je u Sokocu da je srpski narod ponosan, da vjeruje u svoje institucije i u svoju Republiku Srpsku, te da je ta vjera ono što i danas Srbe okuplja.Košarac je naveo da su Srbima protjeranim iz Sarajeva danas pomiješana osjećanja tuge, bola, ali i određenog optimizma, ističući da Srbi koji su napustili Sarajevo nisu željeli muslimansku vlast, već Republiku Srpsku i srpsku vlast.
- I kao što danas građani Republike Srpske vjeruju u Srpsku i njene institucije, tako je i tih dana bilo isto osjećanje i takav odnos prema onome što nam je tada bilo nuđeno - rekao je Košarac.
Košarac, koji je i sam napustio Sarajevo u egzodusu, naglasio je da su Srbi iz sarajevskih opština tokom egzodusa mnogo patili, ali nisu izgubili nadu u Republiku Srpsku.
- Svi ljudi koji ovdje počivaju, 963 borca, kao i borci širom Republike Srpske, imali su cilj da sačuvaju svoje porodice i imanja, te da se ne povinuju islamskoj vlasti, jer je bilo jasno šta će se desiti Srbima - istakao je Košarac.
Naveo je da su Srbi tadašnjeg Srpskog Sarajeva dostojanstveno branili i sačuvali svoje, a onda je, nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma, došao trenutak kada su morali da napuste svoja ognjišta.
- To je srpski narod uradio dostojanstveno i ponosno - poručio je Košarac.
Ministar rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske Radan Ostojić izjavio je da su Srbi Sarajevsko-romanijske regije dali najveću žrtvu za slobodu i Republiku Srpsku.
Ostojić je naglasio da zato ostaje obaveza da se čuva sjećanje na one koji su život dali za Srpsku.
- Sarajevski Srbi podnijeli su ogromnu žrtvu da bi sačuvali svoja ognjišta, a kada je došla sloboda, morali su sve da napuste. Zamislite kakva je to žrtva - rekao je Ostojić novinarima na Sokocu gdje je danas služen pomen i položeni vijenci na Vojničkom groblju Novi Zejtinlik.
On je istakao da je sloboda najveća nagrada za srpski narod.
-Emocije su jake i danas. Narod nikada neće zaboraviti svoja vjekovna ognjišta, ali smo ponosni što smo stvorili Republiku Srpsku - rekao je Ostojić.
Mastilović: Važno da studenti poznaju istorijske činjenice
Ministar za naučnotehnološki razvoj i visoko obrazovanje Republike Srpske Draga Mastilović izjavio je da je važno da studenti poznaju istorijske činjenice o kontinuitetu postojanja srpskog naroda na prostoru Sarajeva, ali i zapadno od rijeke Drine kako bi se suprotstavili pokušajima iskrivljavanja istorije.Na studentskoj konferenciji u Palama povodom 30 godina od egzodusa Srba iz Sarajeva, Mastilović je istakao da je važno govoriti o kontinuitetu trajanja, ali i stradanja Srba na tom prostoru.
- Značajno je da studenti i mladi znaju koje su osnovne istorijske činjenice o bitisanju Srba na ovom prostoru da im sutra niko ne bi mogao podvaliti priču da se Srbi ovdje pojavljuju tek u 19. vijeku, pa čak i da su Srbi u Sarajevu nestali krajem 20. vijeka - rekao je Mastilović.
On je naglasio da brojni istorijski izvori svjedoče o mnogo dužem prisustvu srpskog naroda na ovim prostorima.
- Istorija ima svoje izvore, a oni nesumnjivo pokazuju da se Srbi na ovom prostoru pominju još od devetog vijeka, tačnije od 822. godine. Zato je važno da mlade generacije budu upoznate sa tim činjenicama - poručio je Mastilović.
On je naveo da je upravo zbog toga neophodno njegovati kulturu sjećanja i prenositi istorijske istine budućim generacijama.
Prema njegovim riječima, Sarajevo se nije odreklo svojih ciljeva i zato napadi na Srpsku i dalje traju.
- Zato moramo stajati na njenim granicama da ne bi žrtva sarajevskih žrtava bila obesmislena, ali i svih onih koji su Srpsku branili - rekao je Mastilović.
Osnovati dokumentacioni centar
- Treba osnovati dokumentacioni centar ili muzej koji će se baviti stradanjem Srba iz Sarajeva, uključujući i egzodus prije 30 godina - izjavio je predsjednik SNSD-a Milorad Dodik.
U obraćanju na studentskoj konferenciji u Palama, Dodik je naveo da je vrijeme da takva institucija bude osnovana i najavio da će lično podržati inicijativu za to.
Dodik je poručio da je važno njegovati sjećanje na stradanje i borbu Srba iz Sarajeva, ali i sačuvati istinu o njihovoj ulozi u stvaranju Republike Srpske.
On je istakao da je egzodusu Srba iz Sarajeva prethodilo četiri godine rata i borbe srpskog naroda u tom gradu.
- Taj događaj je jedan od najpotresnijih u novijoj istoriji srpskog naroda - istakao je Dodik.
Dodik je naglasio da je ispravnije govoriti o Srbima iz Sarajeva, nego “sarajevski Srbi”, budući da su upravo Srbi znatno učestvovali u izgradnji tog grada.
On je napomenuo da su Srbi, prema procjenama, u Sarajevu ostavili ogromnu imovinu nakon rata, uključujući stanove, kuće i druge nepokretnosti.
Dodik je poručio da je važno da se o tim činjenicama govori kako bi mlađe generacije razumjele istoriju i stradanje srpskog naroda.
On je podsjetio je da je kao poslanik u Narodnoj skupštini učestvovao u donošenju ključnih odluka, uključujući proglašenje Republike Srpske 9. januara i usvajanje njenog Ustava.
Dodik je naglasio da bez otpora i borbe Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS tokom rata Republika Srpska danas vjerovatno ne bi postojala.
On je poručio da stanovnici Istočnog Sarajeva i danas pokazuju visok stepen patriotizma i svijesti o istorijskim događajima.
Dodik: Zavjet budućih generacija
- Odluka sarajevskih Srba da 1996. godine napuste svoje domove bio je čin ponosa jer su odbili da ostanu pod muslimanskom vlašću i zato sjećanje na ovaj potez mora biti zavjet budućih generacija - izjavio je predsjednik SNSD-a Milorad Dodik.Dodik je novinarima u Palama rekao da je tužna činjenica da su sarajevski Srbi prije tri decenije morali da napuste svoje vjekovne domove koje su prethodno u ratu junački i časno odbranili.
Prema njegovim riječima, ono što jača srpski nacionalni ponos jeste činjenica da Srbi iz Sarajeva, bez obzira što su morali da ostave sve iz sebe, nisu željeli da ostanu pod muslimanskom vlašću Alije Izetbegovića već su zbog toga bili spremni na novu golgotu.
Dodik je podsjetio da je te godine bio u Palama gdje je zasjedalo rukovodstvo Republike Srpske.
- Bio sam jedan od poslanika koji je htio da obiđe kolonu i išli smo prema Lukavici. Vidio sam ljude u kolonama po veoma hladnom vremenu, bio je veliki snijeg, ali niko nije želio ili dovodio u pitanje povratak - rekao je on. On je istakao da su sarajevski Srbi najstradalniji dio srpske populacije i onaj koji je uložio najviše u Republiku Srpsku.
Dodik je ukazao da su, u međuvremenu, izgrađene Pale, koje su sada nekoliko puta veće nego što su bile prije tri decenije, da je stasalo Istočno Sarajevo kao urbana cjelina, te da su opštine ovog dijela povezne modernim putem preko Jahorine.
- Jahorinu smo podigli na daleko veći nivo nego što niko mogao da zamisli. Gradimo fakultete, Univerzitet, rektorat - sve što je bilo neophodno. Gradimo nove domove za smještaje đaka, odnosno studenta - naveo je Dodik.
On je ocijenio da je učinjeno sve da civilni život bude očuvan u u IstočnomSarajevu, i da sve opštine u sastavu grada bilježe napredak.
- I to je neka mala satisfakcija za sve što su ljudi ovog kraja učinili - naglasio je on.
Svaki kamen u Istočnom Sarajevu spomenik poginulim borcima
Rektor Univerziteta u Istočnom Sarajevu Milan Kulić izjavio je na studentskoj konferenciji u Palama da je egzodus sarajevskih Srba iz februara i marta 1996. godine jedan od najpotresnijih događaja u novijoj istoriji srpskog naroda.
On je poručio da je važno čuvati sjećanje na taj period kako se slična stradanja nikada više ne bi ponovila.
Kulić je naglasio da su sarajevski Srbi bili primorani da napuste svoja ognjišta i da je to bio pravi biblijski egzodus ljudi koji su nosili svoje mrtve srodnike.
- To je bila neprekidna kolona Srba koji su napuštali svoje domove, ono što su im preci ostavili, ne znajući gdje idu, gdje će prenoćiti niti gdje će nastaviti život - rekao je Kulić u obraćanju na skupu.
Kulić je istakao da su Srbi tada napuštali Sarajevo jer su znali da u dijelu BiH koji, prema Dejtonskom sporazumu, nije pripao Republici Srpskoj, za njih neće biti opstanka.
- Nisu htjeli da im sude oni protiv kojih su se borili, niti da kosti svojih najmilijih ostave onima protiv kojih su ratovali - naglasio je Kulić.
Prema njegovim riječima, sarajevsko ratište bilo je jedno od najkrvavijih u proteklom ratu, što je egzodus sarajevskih Srba učinilo još težim i bolnijim.
- Čini mi se da nema kuće u Istočnom Sarajevu koja ne nosi ožiljak tih vremena. Nema ni livade ni ledine koja nije groblje najhrabrijih koji su se borili za Republiku Srpsku. Svaki kamen u Istočnom Sarajevu je spomenik poginulim borcima - naglasio je on.
On je dodao da je prošlo 30 godina od egzodusa, te da rane polako zarastaju, ali da ožiljci ostaju kao trajno sjećanje i opomena.
- Poruka sa ove studentske konferencije jeste da se nikada i nikome ne desi egzodus kakav su preživjeli sarajevski Srbi - istakao je Kulić.
U manastiru na Ravnoj Romaniji služen parastos poginulim borcima
Visokopreosvećeni mitropoliti dabrobosanski Hrizostom i budimljanko-nikšićki Metodije služili su danas parastos poginulim borcima Vojske Republike Srpske u Manastiru Svetog Georgija na Ravnoj Romaniji.
Mitropolitima je sasluživalo i desetak sveštenika iz eparhija širom Republike Srpske, koji su danas došli na Sokolac gdje se obilježava 30 godina od egzodusa Srba iz sarajevskih opština, koje su nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma pripale Federaciji BiH.
Manastir Svetog Gerogija na Ravnoj Romaniji na području sokolačke opštine sagrađen je kao spomen-crkva čiji su zidovi obloženi pločama sa imenima više od 4.000 poginulih boraca Vojske Republike Srpske iz Sarajevsko-romanijske regije.
Kojić: Opomena svima
Načelnik opštine Pale Dejan Kojić izjavio je Srni da su martovski dani opomena svima da se rat nikada i nikome ne ponovi, ali i podsjećanje da je najmanje 150.000 sarajevskih Srba napustilo svoja ognjišta u gradu koji su vijekovima gradili i uzdizali kako bi živjeli na teritoriji Republike Srpske.Kojić, koji je tokom proteklog Odbrambeno–otadžbinskog rata dva puta sa porodicom napuštao svoje ognjište u Sarajevu, prisjetio se proljeća 1992. godine kada je u sarajevskom naselju Pofalići počelo prvo etničko čišćenje u proteklom ratu i kada je kao osamnaestogodišnjak morao da krene na put bez povratka.
- Prvi moj egzodus desio se 15. maja 1992. godine, kada sam sa majkom i sestrom pješke prešao preko brda Žuč i otišli smo kod djeda u selo Nebočaj u Vogošći. Tada smo znali gdje idemo i šta će nas dočekati, znali smo da ćemo sigurno imati koru hljeba i krov nad glavom - naveo je Kojić.
Drugi egzodus, kako je rekao, preživio je kada i svi Srbi Sarajeva, u martu 1996. godine, kada su zauvijek napustili Vogošću i svoj grad.
On je ispričao da su se tada privremeno stacionirali kod porodice Bjelak na Han Pijesku, koja im je ustupila staru kuću, a poslije toga su došli na Pale i započeli novi život.
Kojić je podsjetio da je za Republiku Srpsku život dalo oko 4.200 boraca Sarajevsko–romanijske regije, a oko 3.500 ih je ranjeno.
- Ne umanjujući ničije zasluge, moramo istaći istorijsku činjenicu da su pripadnici Vojske Republike Srpske i Ministarstva unutrašnjih poslova Srpske sa prostora Sarajevsko–romanijske regije pretrpjeli najžešće gubitke da bi donijeli slobodu svim Srbima sa lijeve strane Drine - rekao je Kojić.
Masovni egzodus sarajevskih Srba zvanično je počeo 17. februara 1996.
(Glas Srpske)
