Želja imaju, a imaju li nade? Pogledajte zašto se GRAĐANI NE RADUJU 2026, jednu rečenicu PONAVLJAJU KAO MANTRU
FOTO: MIOMIR JAKOVLJEVIĆ/RINGIER
Godina koja je pred nama, mnogim građanima Srpske, po svemu sudeći, neće donijeti bogzna kakvo poboljšanje, u prvom redu zbog najava poskupljenja koje stižu sa svih strana.
oduše, u najavi je i povećanje penzija, ali od samo 6,25%. To znači da će minimalna penzija otići za oko 20 maraka, a prosječna za oko 40 KM što, kako potvrđuju oni koji ih primaju, nije povećanje kojem bi se najstariji od srca obradovali.
Od 1. januara i minimalac u Srpskoj ide gore, ali ni radnici ne vjeruju da će ih to dovesti na neku „visoku zelenu granu“.
Naime, čim je obnarodovana vijest o povećanju minimalne plate, krenula su i upozorenja da ćemo se, već na samom početku naredne godine, suočiti i sa poskupljenjima. Čega-svega, što je za novčanike velike većine naroda, ionako, već bilo preskupo…
Takođe, u najavi je i poskupljenje struje i vode, što će, sasvim sigurno, značiti bušenje nove rupe na kaišu koji, ionako, samo što nije pukao…
Penzioneri su razočarani što država nikako da se smiluje i da bar jedno povećanje penzije vrijedno pomena. Ono poslednje, iznosilo je tek 3%, ili 10 KM na penzionerski minimalac, te 20 KM na prosjek…
– I, šta da radimo sa 6,25%?! Konkretno, moja penzija je nepunih 500 KM, što znači da ću dobiti 31 KM. Dok platimo poskupljenje vode i struje, ostaće taman za jedan ručak. To nije pomoć, nego milostinja. A šta će u međuvremenu još da poskupi, bog sami zna. I čemu da se jadni čovjek raduje?! Samo nek’ smo živi i koliko-toliko zdravi, pa dokle-dotle – poručuje Vlado K, penzioner iz Banjaluke.
I mnogim radnicima zdravlje je jedina želja u novoj, 2026. godini, s obzirom na to da ne računaju na ispunjenje nekih drugih želja.
– Tačno je da će minimalna plata biti povećana. Međutim, to za mnoge radnike neće značiti i poboljšanje životnog standarda. Jer, koja korist od povećanja plate, kad hrana konstantno poskupljuje, a otići će i cijene vode i struje. Poskupljenja će, naime, brzo „pojesti“ cjelokupan iznos povećanja minimalca, tako da nekoj pretjeranoj radosti nema mjesta. Dakle, samo možemo da se molimo da, kad smo već živi, budemo zdravi, pa da još pare ne dajemo i za lijekove – kaže trgovkinja Marina K.
(Srpska info)
oduše, u najavi je i povećanje penzija, ali od samo 6,25%. To znači da će minimalna penzija otići za oko 20 maraka, a prosječna za oko 40 KM što, kako potvrđuju oni koji ih primaju, nije povećanje kojem bi se najstariji od srca obradovali.
Od 1. januara i minimalac u Srpskoj ide gore, ali ni radnici ne vjeruju da će ih to dovesti na neku „visoku zelenu granu“.
Naime, čim je obnarodovana vijest o povećanju minimalne plate, krenula su i upozorenja da ćemo se, već na samom početku naredne godine, suočiti i sa poskupljenjima. Čega-svega, što je za novčanike velike većine naroda, ionako, već bilo preskupo…
Takođe, u najavi je i poskupljenje struje i vode, što će, sasvim sigurno, značiti bušenje nove rupe na kaišu koji, ionako, samo što nije pukao…
Penzioneri su razočarani što država nikako da se smiluje i da bar jedno povećanje penzije vrijedno pomena. Ono poslednje, iznosilo je tek 3%, ili 10 KM na penzionerski minimalac, te 20 KM na prosjek…
– I, šta da radimo sa 6,25%?! Konkretno, moja penzija je nepunih 500 KM, što znači da ću dobiti 31 KM. Dok platimo poskupljenje vode i struje, ostaće taman za jedan ručak. To nije pomoć, nego milostinja. A šta će u međuvremenu još da poskupi, bog sami zna. I čemu da se jadni čovjek raduje?! Samo nek’ smo živi i koliko-toliko zdravi, pa dokle-dotle – poručuje Vlado K, penzioner iz Banjaluke.
I mnogim radnicima zdravlje je jedina želja u novoj, 2026. godini, s obzirom na to da ne računaju na ispunjenje nekih drugih želja.
– Tačno je da će minimalna plata biti povećana. Međutim, to za mnoge radnike neće značiti i poboljšanje životnog standarda. Jer, koja korist od povećanja plate, kad hrana konstantno poskupljuje, a otići će i cijene vode i struje. Poskupljenja će, naime, brzo „pojesti“ cjelokupan iznos povećanja minimalca, tako da nekoj pretjeranoj radosti nema mjesta. Dakle, samo možemo da se molimo da, kad smo već živi, budemo zdravi, pa da još pare ne dajemo i za lijekove – kaže trgovkinja Marina K.
(Srpska info)
