Kao da je, čini se, još juče bilo kada smo u ovim redovima svima poželjeli sve najbolje u 2022. godini, ali nanizalo se stotine dana i evo nas već čestitamo jedni drugima novu, 2023. Godina je nova, a želje, barem one najveće, manje-više stare.

Nema doba da nije, na ovaj ili onaj način, teško. Nema godine bez dana koji nisu ni počinjali, a ni završavali suprotno od onoga kako smo zamišljali i priželjkivali u susret novom jutru, ali život ide dalje. Nekada dobro, nekada loše.

Nekada brže, pa onda uspori. Nekad smo oslonac drugima, nekad tražimo to u njima i sve je kako treba dok smo zdravi i imamo uz sebe svoje najmilije.

Vrijeme u kojem živimo, na svom jednosmjernom putu, izgubilo je dosta toga. Mijenja se sve, pa i mi, ali ne smijemo dozvoliti da izgubimo sebe i postanemo roboti.

Hladni i bez osjećanja prema onima kojima je i najmanji osmijeh počesto najveća sreća i radost.

Budimo ljudi. Budimo humani. Ne okrećimo glavu od onih kojima smo potrebni, ne gurajmo u ambis one koji vjeruju u nas, nemojmo ni na sekund misliti da smo nešto vredni od drugih ako smo na nekom položaju, jer stolica se lako izmakne.

Republika Srpska, naša otadžbina, može biti daleko ljepše mjesto za život, ali moramo tome svi dati doprinos, od vrha pa do onog najudaljenijeg ognjišta na njenom sjeveru i jugu. I nikad, ali baš nikad., ne smijemo zaboraviti koliko je plaćena. Koliko je života, ruku, nogu ugrađeno u njene temelje. Koliko je djece odraslo bez roditelja, jednog ili oba, jer su oni vjerovali da im je dužnost stati na branik otadžbine.

Isto tako moramo pružiti ruku i pomoći, kad god možemo, svima dobronamjernima koji žive u njoj. Bez obzira na vjeru i naciju. Tu smo gdje smo i moramo se pomagati, ako smo ljudi, a ako nismo to još shvatili, biće nam samo teže.

Politika je neizostavan dio slagalice života, ali oni kojima je sudbina namijenila taj posao, moraju da znaju kako i da ga obavljaju. Na vrijeme širenja mržnje mora biti stavljena tačka, jer niko normalan ne želi da pozdravlja dolazak novog ljeta, a da mu šapat rata diše za vratom.

Ovaj narod, ovi narodi ovdje, ovi obični ljudi žele mir i dok čestitaju jedni drugima novu godinu žele samo bolji život. Život dostojan čovjeka. Da žive od svog rada, izvedu svoju djecu na pravi put, budu tu s njima i uz njih i u sreći i bolu, a ne stotinama, pa i hiljadama kilometara, daleko.

I zato, u ovoj Novoj, 2023. godini po redu, želim vam svima da ste zdravi i uz svoje najmilije. Da raspakujemo kofere, a ne da ih pakujemo.

Da gledamo pune vrtiće i škole nasljednika, sigurni da ih čeka mirnija i bolja budućnost.

Da oni koji su pošteno radili i davali sve od sebe imaju za svoje potrebe i kada radne knjižice odlože nepovratno u ladice. Da oni koji nikada nisu mogli i ne mogu da rade, jer je sudbina tako htjela, ne dobijaju milostinju, već da imaju život dostojan čovjeka i tuđu njegu bez koje ne mogu da opstanu.

Nema idealnog društva ni zemlje, države u kojoj je sve pod konac, ali uvijek, bez obzira na to koja godina po redu nastupila, možemo i treba da se takmičimo sa komšijama, a zašto ne i sa onima malo dalje u tome ko će više da uradi za svoje stanovnike i ko će bolje da uredi sistem da bi svima život bio bolji.

Dok ne krenemo ozbiljnije tim putem, želimo vam sve najbolje u novoj godini.

Da nam budete svi zdravi, veseli, zadovoljni poslom i životom, da vas je više na svakom ognjištu i da budemo jedni uz druge što je moguće duže.

Srećna Nova, 2023. godina!!!


Glas Srpske / ​Vedrana Kulaga Simić