Mortalitet guta male opštine
BANjALUKA - Samo po osnovu prirodnog priraštaja u posljednje tri godine Republika Srpska ostala je bez 22.956 stanovnika i u ovom trenutku nema opštine, grada ili regije u Republici Srpskoj u kojoj ima više rođenih nego umrlih.
Ako bi se ovim tempom nastavilo, što je izvjesno, prosta matematika govori da će, najdalje za 50 godina Srpska biti pusta.
U ovom trenutku među najugroženijim su male lokalne zajednice u kojima se plač djeteta gotovo i ne čuje.
Recimo, u opštini Pelagićevo u posljednje dvije godine rođeno je po jedno dijete, a umiralo više od 70 stanovnika, a slična situacija je i u Donjem Žabaru, Kalinoviku, Novom Goraždu, Istočnom Drvaru, Kupresu itd.
Za demografe i stručnjake ovo je normalno jer, kako kažu, najveći broj stanovnika Srpske je oko 60 godina i gotovo je sigurno, broj umrlih u nekom doglednom periodu biće i veći, ali naglašavaju da je ključno održati rađanje na ovom nivou jer ni tu procjene nisu optimistične.
U 2019. godini u Republici Srpskoj rođeno je 9.274 djece, a umro 15.081 stanovnik, u 2020. situacija je bila još gora jer je rođeno ukupno 9.161 dijete, a umrla su 16.582 stanovnika, dok je u 2021. godini rođeno 9.274 djece, a umrlo čak 19.002 ljudi.
"Nama natalitet ne predstavlja toliku prijetnju koliko mortalitet, jer ako pogledamo starosnu strukturu, nama je najbrojniji kontingent stanovništva 60, 65 ili 70 godina i to su generacije rođene nakon Drugog svjetskog rata", rekao je za "Nezavisne novine" Aleksandar Majić sa Katedre za društvenu geografiju i demografiju Prirodno-matematičkog fakulteta u Banjaluci.
On kaže da, ukoliko se ne može uticati na mortalitet, može na rađanje, ali da ni tu ne treba biti optimista, već realan, i cilj treba da bude da godišnje ostane oko 9.000 rođene djece u Republici Srpskoj.
"To će biti teško, sve manje je reproduktivnih žena i onih kojih rađaju. Primarni cilj treba biti, ne povećanje, već zadržavanje rađanja, ali i to će biti teško", naglasio je Majić, naglašavajući da je isto stanje i regionu, Bugarskoj i istočnoj Evropi.
Kada je riječ o rađanju i umiranju, slična je situacija i u razvijenim zemljama, međutim one prilivom stanovništva kompenzuju negativan prirodni priraštaj, na šta BiH ne može računati.
I Ljubiša Ćosić, predsjednik Saveza opština i gradova Republike Srpske, kaže da je demografska slika u Srpskoj sumorna, posebno u manjim lokalnim zajednicama, odakle ljudi odlaze u veće centre, što će dovesti do toga da će se dugoročno najveći broj tih lokalnih zajednica ugasiti.
"Spas je učiniti te lokalne zajednice finansijski stabilnim i formirati fond za nerazvijene i izrazito nerazvijene lokalne zajednice da se finansijski stabilizuju. Teško ćemo spriječiti negativne demografske trendove, ali ih možemo usporiti i jačati kako bismo čekali novi val dolaska u njih ili razvoj privrednih subjekata u tim lokalnim zajednicama. Lokalne zajednice nemaju snagu. Svi mi imamo neke svoje mjere, ali one su kratkoročne i slabi su im efekti, međutim one moraju da postoje", rekao je Ćosić.
Nezavisne novine
Ako bi se ovim tempom nastavilo, što je izvjesno, prosta matematika govori da će, najdalje za 50 godina Srpska biti pusta.
U ovom trenutku među najugroženijim su male lokalne zajednice u kojima se plač djeteta gotovo i ne čuje.
Recimo, u opštini Pelagićevo u posljednje dvije godine rođeno je po jedno dijete, a umiralo više od 70 stanovnika, a slična situacija je i u Donjem Žabaru, Kalinoviku, Novom Goraždu, Istočnom Drvaru, Kupresu itd.
Za demografe i stručnjake ovo je normalno jer, kako kažu, najveći broj stanovnika Srpske je oko 60 godina i gotovo je sigurno, broj umrlih u nekom doglednom periodu biće i veći, ali naglašavaju da je ključno održati rađanje na ovom nivou jer ni tu procjene nisu optimistične.
U 2019. godini u Republici Srpskoj rođeno je 9.274 djece, a umro 15.081 stanovnik, u 2020. situacija je bila još gora jer je rođeno ukupno 9.161 dijete, a umrla su 16.582 stanovnika, dok je u 2021. godini rođeno 9.274 djece, a umrlo čak 19.002 ljudi.
"Nama natalitet ne predstavlja toliku prijetnju koliko mortalitet, jer ako pogledamo starosnu strukturu, nama je najbrojniji kontingent stanovništva 60, 65 ili 70 godina i to su generacije rođene nakon Drugog svjetskog rata", rekao je za "Nezavisne novine" Aleksandar Majić sa Katedre za društvenu geografiju i demografiju Prirodno-matematičkog fakulteta u Banjaluci.
On kaže da, ukoliko se ne može uticati na mortalitet, može na rađanje, ali da ni tu ne treba biti optimista, već realan, i cilj treba da bude da godišnje ostane oko 9.000 rođene djece u Republici Srpskoj.
"To će biti teško, sve manje je reproduktivnih žena i onih kojih rađaju. Primarni cilj treba biti, ne povećanje, već zadržavanje rađanja, ali i to će biti teško", naglasio je Majić, naglašavajući da je isto stanje i regionu, Bugarskoj i istočnoj Evropi.
Kada je riječ o rađanju i umiranju, slična je situacija i u razvijenim zemljama, međutim one prilivom stanovništva kompenzuju negativan prirodni priraštaj, na šta BiH ne može računati.
I Ljubiša Ćosić, predsjednik Saveza opština i gradova Republike Srpske, kaže da je demografska slika u Srpskoj sumorna, posebno u manjim lokalnim zajednicama, odakle ljudi odlaze u veće centre, što će dovesti do toga da će se dugoročno najveći broj tih lokalnih zajednica ugasiti.
"Spas je učiniti te lokalne zajednice finansijski stabilnim i formirati fond za nerazvijene i izrazito nerazvijene lokalne zajednice da se finansijski stabilizuju. Teško ćemo spriječiti negativne demografske trendove, ali ih možemo usporiti i jačati kako bismo čekali novi val dolaska u njih ili razvoj privrednih subjekata u tim lokalnim zajednicama. Lokalne zajednice nemaju snagu. Svi mi imamo neke svoje mjere, ali one su kratkoročne i slabi su im efekti, međutim one moraju da postoje", rekao je Ćosić.
Nezavisne novine