
Da li kompanija NIS može da ostane u ruskom vlasništvu
Foto: RIA Novosti
Evropska unija (EU) oslobodiće 16,4 milijarde evra sredstava za Mađarsku, objavili su zvaničnici nakon što je novi mađarski premijer Peter Mađar sproveo brze reforme kako bi zaustavio demokratsko nazadovanje do kojeg je, kako kažu, došlo za vreme njegovog prethodnika Viktora Orbana. Oslobađanje sredstava je signal da Brisel prihvata novu vladu u Budimpešti posle 16 godina duge vladavine Orbana, saveznika Rusije koji je antagonizovao EU. Fon der Lajenova, predsednica Evropske komisije, tim povodom je rekla da se „već može osetiti snažan vetar promena širom Mađarske”.
Koliko ove političke poruke mogu imati veze sa preuzimanjem „Naftne industrije Srbije” (NIS) od strane MOL-a (budući da u ovoj mađarskoj kompaniji značajnu ulogu imaju mađarska država i privatni fondovi)? Naime, mađarska vlada poseduje zlatnu akciju koja joj daje pravo veta na ključne strateške odluke – spajanje ili preuzimanje, piše na sajtu MOL-a.
Jasno je da je u slučaju ove transakcije politika prisutna više nego bilo šta drugo, tako da više nije samo reč o tome što srpska i mađarska strana ne mogu da se dogovore da li rafinerija u Pančevu treba da radi ili ne i kojim kapacitetima. Naprotiv.
Zar neko ko sve ovo sagleda može uopšte da zamisli da će Vladimir Putin, prvi čovek Rusije, geopolitički pre svega, prepustiti svoju državnu kompaniju (svetskog proizvođača nafte i gasa) „Gaspromnjeft”, većinskog vlasnika NIS-a, Evropskoj uniji, i to u novom mađarskom sazivu. Teško.
Ovo pitanje je utoliko važnije ako se zna da Mađarska država ima kontrolnu akciju u MOL-u i da indirektno utiče preko fondacija na donošenje ključnih odluka, a akcijama se slobodno trguje na Budimpeštanskoj bezi. Strani investitori imaju 29 odsto, novi evropski fondovi 30,5 procenata i domaći investitori uključujući i OTP banku 16 odsto.
Rok za dogovor sa Mađarima produžen je 22. maja do kraja ove nedelje – 6. juna, dok licence za nastavak transporta nafte „Janafom” ističe 16. juna, i šta posle?
Većina analitičara koji su govorili za „Politiku” očekuju novo produženje licence OFAK-a za pregovore o preuzimanju NIS-a poučeni primerom SAD prema nekim drugim ruskim kompanijama. Ali ne isključuju ni mogućnost da posle svega NIS ostane ruski, što bi, slažu se, bilo i najbolje, ako već Srbija nije kupac. Jer se zna u kakvom je stanju NIS bio dok je bio državni, a zna se i da je ruska strana ispoštovala sve što je sporazumom bilo predviđeno, a tiče se ulaganja u ovu naftnu kompaniju koja snabdeva najveći deo tržišta i ima više do 400 pumpi u Srbiji i BiH, Rumuniji i Bugarskoj.
– Od početka je pitanje da li su Rusi zaista bili voljni da prodaju svoj udeo u NIS-u, a naročito nakon izbora i promene vlasti u Mađarskoj. Ukoliko pratimo i druge sankcionisane entitete, poput „Lukoila” i „Rosnjefta” i u tim slučajevima nije došlo do prodaje i realizacije transakcije sa zainteresovanim partnerima. Dodatan problem za Ruse pored samog dogovora o prodaji udela u ovim kompanijama jeste svakako i pitanje transfera sredstava nakon prodaje, jer se čini da američki OFAK nije spreman da odobri transfer sredstava ka Rusiji čak i ako bi došlo do odobravanja kupoprodajnog ugovora – kaže za „Politiku” Strahinja Obrenović, doc. dr na Fakultetu političkih nauka.
Za sada se, dodaje, čini da i Rusi mogu najmanje kratkoročno da se oslone na fleksibilnost američke administracije, koja ne samo u slučaju NIS-a već i kada je reč o „Lukoilu” produžava licencu u poslednjih nekoliko navrata.
– Štaviše, u martu su Nemci uspeli da ispregovaraju izuzeće na neodređen period kada je reč o imovini u čijem suvlasništvu je „Rosnjeft”, poput rafinerije „Šveht” u okolini Berlina – podseća Obrenović.
Na pitanje koliko bi najsvežije najave predsednika Ruske Federacije da očekuje da se rat u Ukrajini uskoro završi i da to ne govori slučajno, kako kaže, mogle da pomognu da NIS na kraju ostane ruski, kaže da kao krajnji scenario nije nemoguće da Rusi i ostanu u ovoj kompaniji.
– Vrlo je teško reći da li smo blizu kraja sukoba u Ukrajini, kao i da li su se pozicije dve strane približile, kao i da je rano govoriti o eventualnom ukidanju sankcija Rusiji budući da će to biti deo šireg paketa SAD–Rusija u okviru okončanja rata u Ukrajini – kaže doc. dr Obrenović.
Izvor upućen u naftne prilike kaže za naš list da odmrzavanje novca EU Mađarskoj nema nikakve veze sa ovom transakcijom, ne samo iz političkih razloga već komercijalno NIS njima ne treba.
MOL završava projekat duboke prerade u rafineriji „INA Rijeka” i imaće zatvoren trougao sa tri rafinerije Rijeka–Budimpešta–Bratislava. Zato pregovori i ne idu željenim tokom jer MOL ne želi da prerađuje četiri miliona tona nafte u Pančevu, već oko dve ili u perspektivi ništa. Kao što su radili sa Siskom ciklično, a na kraju je svedena na skladište, kaže naš izvor.
Nadežda Kokotović, direktor Briselskog kluba za energetiku, kaže da MOL kao kompanija ima drugačije ciljeve od Vlade Srbije.
– Vlada želi sigurnost snabdevanja, zaposlenost, kontrolu cena, političku stabilnost i domaću rafineriju. MOL je kompanija iz EU i kao takva ima strože obaveze po strategiji dekarbonizacije nego NIS ili „Gaspromnjeft”, pa samim tim mora biti mnogo više usmerena na operacionu efikasnost ili mere štednje. MOL će 30 do 40 odsto svog CAPEX-a da uloži u nisko-ugljenične inicijative do 2030. Deo njihove korporativne strategije je i da rafinerije postanu manje zavisne od benzina i dizela, a više povezane sa petrohemijom, bio-gorivima, vodonikom, otpadom, reciklažom, elektrifikacijom i mobiliti uslugama – kaže ona.
MOL stoga, ističe ona, ne mora imati isti interes kao Srbija da Pančevo radi punim kapacitetom u svim okolnostima.
Evropska unija (EU) oslobodiće 16,4 milijarde evra sredstava za Mađarsku, objavili su zvaničnici nakon što je novi mađarski premijer Peter Mađar sproveo brze reforme kako bi zaustavio demokratsko nazadovanje do kojeg je, kako kažu, došlo za vreme njegovog prethodnika Viktora Orbana. Oslobađanje sredstava je signal da Brisel prihvata novu vladu u Budimpešti posle 16 godina duge vladavine Orbana, saveznika Rusije koji je antagonizovao EU. Fon der Lajenova, predsednica Evropske komisije, tim povodom je rekla da se „već može osetiti snažan vetar promena širom Mađarske”.
Koliko ove političke poruke mogu imati veze sa preuzimanjem „Naftne industrije Srbije” (NIS) od strane MOL-a (budući da u ovoj mađarskoj kompaniji značajnu ulogu imaju mađarska država i privatni fondovi)? Naime, mađarska vlada poseduje zlatnu akciju koja joj daje pravo veta na ključne strateške odluke – spajanje ili preuzimanje, piše na sajtu MOL-a.
Jasno je da je u slučaju ove transakcije politika prisutna više nego bilo šta drugo, tako da više nije samo reč o tome što srpska i mađarska strana ne mogu da se dogovore da li rafinerija u Pančevu treba da radi ili ne i kojim kapacitetima. Naprotiv.
Udarne vesti
img
Glasine se šire: Gledamo li u novog lidera evropske sile?
img
"Ako je Srbija bila okupator, šta su bili svi oni?" Gajić uputio otvoreno pitanje Mandiću
img
"O VUČIĆU ĆE SE ČITATI U UDŽBENICIMA": Analitičari za "Novosti" o uspehu Srbije na svetskoj političkoj sceni
Zar neko ko sve ovo sagleda može uopšte da zamisli da će Vladimir Putin, prvi čovek Rusije, geopolitički pre svega, prepustiti svoju državnu kompaniju (svetskog proizvođača nafte i gasa) „Gaspromnjeft”, većinskog vlasnika NIS-a, Evropskoj uniji, i to u novom mađarskom sazivu. Teško.
Ovo pitanje je utoliko važnije ako se zna da Mađarska država ima kontrolnu akciju u MOL-u i da indirektno utiče preko fondacija na donošenje ključnih odluka, a akcijama se slobodno trguje na Budimpeštanskoj bezi. Strani investitori imaju 29 odsto, novi evropski fondovi 30,5 procenata i domaći investitori uključujući i OTP banku 16 odsto.
Rok za dogovor sa Mađarima produžen je 22. maja do kraja ove nedelje – 6. juna, dok licence za nastavak transporta nafte „Janafom” ističe 16. juna, i šta posle?
Većina analitičara koji su govorili za „Politiku” očekuju novo produženje licence OFAK-a za pregovore o preuzimanju NIS-a poučeni primerom SAD prema nekim drugim ruskim kompanijama. Ali ne isključuju ni mogućnost da posle svega NIS ostane ruski, što bi, slažu se, bilo i najbolje, ako već Srbija nije kupac. Jer se zna u kakvom je stanju NIS bio dok je bio državni, a zna se i da je ruska strana ispoštovala sve što je sporazumom bilo predviđeno, a tiče se ulaganja u ovu naftnu kompaniju koja snabdeva najveći deo tržišta i ima više do 400 pumpi u Srbiji i BiH, Rumuniji i Bugarskoj.
– Od početka je pitanje da li su Rusi zaista bili voljni da prodaju svoj udeo u NIS-u, a naročito nakon izbora i promene vlasti u Mađarskoj. Ukoliko pratimo i druge sankcionisane entitete, poput „Lukoila” i „Rosnjefta” i u tim slučajevima nije došlo do prodaje i realizacije transakcije sa zainteresovanim partnerima. Dodatan problem za Ruse pored samog dogovora o prodaji udela u ovim kompanijama jeste svakako i pitanje transfera sredstava nakon prodaje, jer se čini da američki OFAK nije spreman da odobri transfer sredstava ka Rusiji čak i ako bi došlo do odobravanja kupoprodajnog ugovora – kaže za „Politiku” Strahinja Obrenović, doc. dr na Fakultetu političkih nauka.
Za sada se, dodaje, čini da i Rusi mogu najmanje kratkoročno da se oslone na fleksibilnost američke administracije, koja ne samo u slučaju NIS-a već i kada je reč o „Lukoilu” produžava licencu u poslednjih nekoliko navrata.
– Štaviše, u martu su Nemci uspeli da ispregovaraju izuzeće na neodređen period kada je reč o imovini u čijem suvlasništvu je „Rosnjeft”, poput rafinerije „Šveht” u okolini Berlina – podseća Obrenović.
Na pitanje koliko bi najsvežije najave predsednika Ruske Federacije da očekuje da se rat u Ukrajini uskoro završi i da to ne govori slučajno, kako kaže, mogle da pomognu da NIS na kraju ostane ruski, kaže da kao krajnji scenario nije nemoguće da Rusi i ostanu u ovoj kompaniji.
– Vrlo je teško reći da li smo blizu kraja sukoba u Ukrajini, kao i da li su se pozicije dve strane približile, kao i da je rano govoriti o eventualnom ukidanju sankcija Rusiji budući da će to biti deo šireg paketa SAD–Rusija u okviru okončanja rata u Ukrajini – kaže doc. dr Obrenović.
Izvor upućen u naftne prilike kaže za naš list da odmrzavanje novca EU Mađarskoj nema nikakve veze sa ovom transakcijom, ne samo iz političkih razloga već komercijalno NIS njima ne treba.
MOL završava projekat duboke prerade u rafineriji „INA Rijeka” i imaće zatvoren trougao sa tri rafinerije Rijeka–Budimpešta–Bratislava. Zato pregovori i ne idu željenim tokom jer MOL ne želi da prerađuje četiri miliona tona nafte u Pančevu, već oko dve ili u perspektivi ništa. Kao što su radili sa Siskom ciklično, a na kraju je svedena na skladište, kaže naš izvor.
Nadežda Kokotović, direktor Briselskog kluba za energetiku, kaže da MOL kao kompanija ima drugačije ciljeve od Vlade Srbije.
– Vlada želi sigurnost snabdevanja, zaposlenost, kontrolu cena, političku stabilnost i domaću rafineriju. MOL je kompanija iz EU i kao takva ima strože obaveze po strategiji dekarbonizacije nego NIS ili „Gaspromnjeft”, pa samim tim mora biti mnogo više usmerena na operacionu efikasnost ili mere štednje. MOL će 30 do 40 odsto svog CAPEX-a da uloži u nisko-ugljenične inicijative do 2030. Deo njihove korporativne strategije je i da rafinerije postanu manje zavisne od benzina i dizela, a više povezane sa petrohemijom, bio-gorivima, vodonikom, otpadom, reciklažom, elektrifikacijom i mobiliti uslugama – kaže ona.
MOL stoga, ističe ona, ne mora imati isti interes kao Srbija da Pančevo radi punim kapacitetom u svim okolnostima.
– U kontekstu regionalne korporativne optimizacije, MOL može gledati gde je prerada najefikasnija, gde su marže bolje, troškovi niži, ekološke obaveze manje skupe i logistika najbolje funkcioniše. Pančevo može biti važan hab, ali može biti i podređen većoj strategiji ako ugovor ne zaštiti minimalni nivo prerade, domaće snabdevanje i obaveze prema povezanim sektorima. Interesantno je da se institucije EU nisu do sada izjašnjavale oko NIS-a, iako su i borba protiv ruskog uticaja i Fidesa, i borba protiv fosilnih goriva među omiljenim evropskim temama. Mađarska štampa smatra da „izgleda da transakcija nije baš važna ni Srbima, ni Rusima, tako da MOL nije u lakoj poziciji – kaže ona.
Politika
Koliko ove političke poruke mogu imati veze sa preuzimanjem „Naftne industrije Srbije” (NIS) od strane MOL-a (budući da u ovoj mađarskoj kompaniji značajnu ulogu imaju mađarska država i privatni fondovi)? Naime, mađarska vlada poseduje zlatnu akciju koja joj daje pravo veta na ključne strateške odluke – spajanje ili preuzimanje, piše na sajtu MOL-a.
Jasno je da je u slučaju ove transakcije politika prisutna više nego bilo šta drugo, tako da više nije samo reč o tome što srpska i mađarska strana ne mogu da se dogovore da li rafinerija u Pančevu treba da radi ili ne i kojim kapacitetima. Naprotiv.
Zar neko ko sve ovo sagleda može uopšte da zamisli da će Vladimir Putin, prvi čovek Rusije, geopolitički pre svega, prepustiti svoju državnu kompaniju (svetskog proizvođača nafte i gasa) „Gaspromnjeft”, većinskog vlasnika NIS-a, Evropskoj uniji, i to u novom mađarskom sazivu. Teško.
Ovo pitanje je utoliko važnije ako se zna da Mađarska država ima kontrolnu akciju u MOL-u i da indirektno utiče preko fondacija na donošenje ključnih odluka, a akcijama se slobodno trguje na Budimpeštanskoj bezi. Strani investitori imaju 29 odsto, novi evropski fondovi 30,5 procenata i domaći investitori uključujući i OTP banku 16 odsto.
Rok za dogovor sa Mađarima produžen je 22. maja do kraja ove nedelje – 6. juna, dok licence za nastavak transporta nafte „Janafom” ističe 16. juna, i šta posle?
Većina analitičara koji su govorili za „Politiku” očekuju novo produženje licence OFAK-a za pregovore o preuzimanju NIS-a poučeni primerom SAD prema nekim drugim ruskim kompanijama. Ali ne isključuju ni mogućnost da posle svega NIS ostane ruski, što bi, slažu se, bilo i najbolje, ako već Srbija nije kupac. Jer se zna u kakvom je stanju NIS bio dok je bio državni, a zna se i da je ruska strana ispoštovala sve što je sporazumom bilo predviđeno, a tiče se ulaganja u ovu naftnu kompaniju koja snabdeva najveći deo tržišta i ima više do 400 pumpi u Srbiji i BiH, Rumuniji i Bugarskoj.
– Od početka je pitanje da li su Rusi zaista bili voljni da prodaju svoj udeo u NIS-u, a naročito nakon izbora i promene vlasti u Mađarskoj. Ukoliko pratimo i druge sankcionisane entitete, poput „Lukoila” i „Rosnjefta” i u tim slučajevima nije došlo do prodaje i realizacije transakcije sa zainteresovanim partnerima. Dodatan problem za Ruse pored samog dogovora o prodaji udela u ovim kompanijama jeste svakako i pitanje transfera sredstava nakon prodaje, jer se čini da američki OFAK nije spreman da odobri transfer sredstava ka Rusiji čak i ako bi došlo do odobravanja kupoprodajnog ugovora – kaže za „Politiku” Strahinja Obrenović, doc. dr na Fakultetu političkih nauka.
Za sada se, dodaje, čini da i Rusi mogu najmanje kratkoročno da se oslone na fleksibilnost američke administracije, koja ne samo u slučaju NIS-a već i kada je reč o „Lukoilu” produžava licencu u poslednjih nekoliko navrata.
– Štaviše, u martu su Nemci uspeli da ispregovaraju izuzeće na neodređen period kada je reč o imovini u čijem suvlasništvu je „Rosnjeft”, poput rafinerije „Šveht” u okolini Berlina – podseća Obrenović.
Na pitanje koliko bi najsvežije najave predsednika Ruske Federacije da očekuje da se rat u Ukrajini uskoro završi i da to ne govori slučajno, kako kaže, mogle da pomognu da NIS na kraju ostane ruski, kaže da kao krajnji scenario nije nemoguće da Rusi i ostanu u ovoj kompaniji.
– Vrlo je teško reći da li smo blizu kraja sukoba u Ukrajini, kao i da li su se pozicije dve strane približile, kao i da je rano govoriti o eventualnom ukidanju sankcija Rusiji budući da će to biti deo šireg paketa SAD–Rusija u okviru okončanja rata u Ukrajini – kaže doc. dr Obrenović.
Izvor upućen u naftne prilike kaže za naš list da odmrzavanje novca EU Mađarskoj nema nikakve veze sa ovom transakcijom, ne samo iz političkih razloga već komercijalno NIS njima ne treba.
MOL završava projekat duboke prerade u rafineriji „INA Rijeka” i imaće zatvoren trougao sa tri rafinerije Rijeka–Budimpešta–Bratislava. Zato pregovori i ne idu željenim tokom jer MOL ne želi da prerađuje četiri miliona tona nafte u Pančevu, već oko dve ili u perspektivi ništa. Kao što su radili sa Siskom ciklično, a na kraju je svedena na skladište, kaže naš izvor.
Nadežda Kokotović, direktor Briselskog kluba za energetiku, kaže da MOL kao kompanija ima drugačije ciljeve od Vlade Srbije.
– Vlada želi sigurnost snabdevanja, zaposlenost, kontrolu cena, političku stabilnost i domaću rafineriju. MOL je kompanija iz EU i kao takva ima strože obaveze po strategiji dekarbonizacije nego NIS ili „Gaspromnjeft”, pa samim tim mora biti mnogo više usmerena na operacionu efikasnost ili mere štednje. MOL će 30 do 40 odsto svog CAPEX-a da uloži u nisko-ugljenične inicijative do 2030. Deo njihove korporativne strategije je i da rafinerije postanu manje zavisne od benzina i dizela, a više povezane sa petrohemijom, bio-gorivima, vodonikom, otpadom, reciklažom, elektrifikacijom i mobiliti uslugama – kaže ona.
MOL stoga, ističe ona, ne mora imati isti interes kao Srbija da Pančevo radi punim kapacitetom u svim okolnostima.
Evropska unija (EU) oslobodiće 16,4 milijarde evra sredstava za Mađarsku, objavili su zvaničnici nakon što je novi mađarski premijer Peter Mađar sproveo brze reforme kako bi zaustavio demokratsko nazadovanje do kojeg je, kako kažu, došlo za vreme njegovog prethodnika Viktora Orbana. Oslobađanje sredstava je signal da Brisel prihvata novu vladu u Budimpešti posle 16 godina duge vladavine Orbana, saveznika Rusije koji je antagonizovao EU. Fon der Lajenova, predsednica Evropske komisije, tim povodom je rekla da se „već može osetiti snažan vetar promena širom Mađarske”.
Koliko ove političke poruke mogu imati veze sa preuzimanjem „Naftne industrije Srbije” (NIS) od strane MOL-a (budući da u ovoj mađarskoj kompaniji značajnu ulogu imaju mađarska država i privatni fondovi)? Naime, mađarska vlada poseduje zlatnu akciju koja joj daje pravo veta na ključne strateške odluke – spajanje ili preuzimanje, piše na sajtu MOL-a.
Jasno je da je u slučaju ove transakcije politika prisutna više nego bilo šta drugo, tako da više nije samo reč o tome što srpska i mađarska strana ne mogu da se dogovore da li rafinerija u Pančevu treba da radi ili ne i kojim kapacitetima. Naprotiv.
Udarne vesti
img
Glasine se šire: Gledamo li u novog lidera evropske sile?
img
"Ako je Srbija bila okupator, šta su bili svi oni?" Gajić uputio otvoreno pitanje Mandiću
img
"O VUČIĆU ĆE SE ČITATI U UDŽBENICIMA": Analitičari za "Novosti" o uspehu Srbije na svetskoj političkoj sceni
Zar neko ko sve ovo sagleda može uopšte da zamisli da će Vladimir Putin, prvi čovek Rusije, geopolitički pre svega, prepustiti svoju državnu kompaniju (svetskog proizvođača nafte i gasa) „Gaspromnjeft”, većinskog vlasnika NIS-a, Evropskoj uniji, i to u novom mađarskom sazivu. Teško.
Ovo pitanje je utoliko važnije ako se zna da Mađarska država ima kontrolnu akciju u MOL-u i da indirektno utiče preko fondacija na donošenje ključnih odluka, a akcijama se slobodno trguje na Budimpeštanskoj bezi. Strani investitori imaju 29 odsto, novi evropski fondovi 30,5 procenata i domaći investitori uključujući i OTP banku 16 odsto.
Rok za dogovor sa Mađarima produžen je 22. maja do kraja ove nedelje – 6. juna, dok licence za nastavak transporta nafte „Janafom” ističe 16. juna, i šta posle?
Većina analitičara koji su govorili za „Politiku” očekuju novo produženje licence OFAK-a za pregovore o preuzimanju NIS-a poučeni primerom SAD prema nekim drugim ruskim kompanijama. Ali ne isključuju ni mogućnost da posle svega NIS ostane ruski, što bi, slažu se, bilo i najbolje, ako već Srbija nije kupac. Jer se zna u kakvom je stanju NIS bio dok je bio državni, a zna se i da je ruska strana ispoštovala sve što je sporazumom bilo predviđeno, a tiče se ulaganja u ovu naftnu kompaniju koja snabdeva najveći deo tržišta i ima više do 400 pumpi u Srbiji i BiH, Rumuniji i Bugarskoj.
– Od početka je pitanje da li su Rusi zaista bili voljni da prodaju svoj udeo u NIS-u, a naročito nakon izbora i promene vlasti u Mađarskoj. Ukoliko pratimo i druge sankcionisane entitete, poput „Lukoila” i „Rosnjefta” i u tim slučajevima nije došlo do prodaje i realizacije transakcije sa zainteresovanim partnerima. Dodatan problem za Ruse pored samog dogovora o prodaji udela u ovim kompanijama jeste svakako i pitanje transfera sredstava nakon prodaje, jer se čini da američki OFAK nije spreman da odobri transfer sredstava ka Rusiji čak i ako bi došlo do odobravanja kupoprodajnog ugovora – kaže za „Politiku” Strahinja Obrenović, doc. dr na Fakultetu političkih nauka.
Za sada se, dodaje, čini da i Rusi mogu najmanje kratkoročno da se oslone na fleksibilnost američke administracije, koja ne samo u slučaju NIS-a već i kada je reč o „Lukoilu” produžava licencu u poslednjih nekoliko navrata.
– Štaviše, u martu su Nemci uspeli da ispregovaraju izuzeće na neodređen period kada je reč o imovini u čijem suvlasništvu je „Rosnjeft”, poput rafinerije „Šveht” u okolini Berlina – podseća Obrenović.
Na pitanje koliko bi najsvežije najave predsednika Ruske Federacije da očekuje da se rat u Ukrajini uskoro završi i da to ne govori slučajno, kako kaže, mogle da pomognu da NIS na kraju ostane ruski, kaže da kao krajnji scenario nije nemoguće da Rusi i ostanu u ovoj kompaniji.
– Vrlo je teško reći da li smo blizu kraja sukoba u Ukrajini, kao i da li su se pozicije dve strane približile, kao i da je rano govoriti o eventualnom ukidanju sankcija Rusiji budući da će to biti deo šireg paketa SAD–Rusija u okviru okončanja rata u Ukrajini – kaže doc. dr Obrenović.
Izvor upućen u naftne prilike kaže za naš list da odmrzavanje novca EU Mađarskoj nema nikakve veze sa ovom transakcijom, ne samo iz političkih razloga već komercijalno NIS njima ne treba.
MOL završava projekat duboke prerade u rafineriji „INA Rijeka” i imaće zatvoren trougao sa tri rafinerije Rijeka–Budimpešta–Bratislava. Zato pregovori i ne idu željenim tokom jer MOL ne želi da prerađuje četiri miliona tona nafte u Pančevu, već oko dve ili u perspektivi ništa. Kao što su radili sa Siskom ciklično, a na kraju je svedena na skladište, kaže naš izvor.
Nadežda Kokotović, direktor Briselskog kluba za energetiku, kaže da MOL kao kompanija ima drugačije ciljeve od Vlade Srbije.
– Vlada želi sigurnost snabdevanja, zaposlenost, kontrolu cena, političku stabilnost i domaću rafineriju. MOL je kompanija iz EU i kao takva ima strože obaveze po strategiji dekarbonizacije nego NIS ili „Gaspromnjeft”, pa samim tim mora biti mnogo više usmerena na operacionu efikasnost ili mere štednje. MOL će 30 do 40 odsto svog CAPEX-a da uloži u nisko-ugljenične inicijative do 2030. Deo njihove korporativne strategije je i da rafinerije postanu manje zavisne od benzina i dizela, a više povezane sa petrohemijom, bio-gorivima, vodonikom, otpadom, reciklažom, elektrifikacijom i mobiliti uslugama – kaže ona.
MOL stoga, ističe ona, ne mora imati isti interes kao Srbija da Pančevo radi punim kapacitetom u svim okolnostima.
– U kontekstu regionalne korporativne optimizacije, MOL može gledati gde je prerada najefikasnija, gde su marže bolje, troškovi niži, ekološke obaveze manje skupe i logistika najbolje funkcioniše. Pančevo može biti važan hab, ali može biti i podređen većoj strategiji ako ugovor ne zaštiti minimalni nivo prerade, domaće snabdevanje i obaveze prema povezanim sektorima. Interesantno je da se institucije EU nisu do sada izjašnjavale oko NIS-a, iako su i borba protiv ruskog uticaja i Fidesa, i borba protiv fosilnih goriva među omiljenim evropskim temama. Mađarska štampa smatra da „izgleda da transakcija nije baš važna ni Srbima, ni Rusima, tako da MOL nije u lakoj poziciji – kaže ona.
Politika




