PORODICI IZ RUNjANA KOD LOZNICE, KOJOJ JE KUĆA IZGORJELA POMAŽE EPARHIJA ŠABAČKA
Svi uz Runjance
Sedmočlna porodica Popović- Vranić iz Runjana, kod Loznice, koja je, za tren oka, ostala bez kuće, koju je, nedavno, progutala vatrena stihija, dobiće već prvog radnog dana na račun 120 hiljada dinara od Eparhije šabačke Srpske pravoslavne crkve, odlučio je episkop šabački Lavrentije(Trifunović), pošto ga je o toj nevolji sedmoro Runjanaca, paroha, upoznao arhimandrit Nifont(Pavlović), arhihjerejski zamjenik.
Riječ je o porodici, kaže otac Nifont, koja je dala 14 generacija sveštenika Srpskoj pravoslavnoj crkvi, koji su bili neumorni crkveni graditelji, duhovnici, prosvijetitelji i humanisti.Sada su njihovi potomci, ne svojom krivicom, ostali bez krova nad glavom i, prirodno je, da svako ko može da im pomogne u ove hladne zimske dane.
-Naš vladika, poznat po dobroti i čovjekoljublju, odmah je rekao da pomognemo i da pare što prije stignu u porodicu – kaže otac Nifont, podsjećajući da su njihovi preci gradili pored ostalog najstariji hram u Jadru, u Nedeljica, crkvu na Priljevima, bili učesnici Kosovskog boja i svih oslobodilačkih ratova.
Pomoć najavio i Igor Braunović, generalni direktor JP „Srbija šume“
Igor Braunović, direktor Javnog preduzeća „Srbija šume“, inače i predsjednik Ekološkog udruženja „Naša Drina“, saznavši da je porodica Popović-Vranić iz Runjana, kod Loznice, za tren oka, ostala bez kuće, odlučio je da obezbjedi građu za njihov novi dom.
Braunović kaže da „sedmočlana porodica, još časna kao ova, čiji su preci decenijama i vijekovima pomagali ovdašnje ljude i ljude širom Srbije, jer su u 14 koljena imali sveštenike u svom domu, a stigli su i na Kosovski boj, zaslužuje podršku u okolnostima u kojima se našla“.
-Na njima je samo da pošalju šta im treba od građe i daju mojim saradnicima, a ostalo je naša briga i želja, uoči Božića, da se skuće što prije -kaže Braunović. -Čuo sam da je riječ o ponosnim ljudima, koji nisu željeli da traže pomoć, a na njihovu situaciju ukazali su mediji. -Solidarnost, humanost, društvena odgovornost treba da budu, i riječju i djelom, utkani u poslovnu politiku svake firme.Nama šumarima o tome niko ne treba da priča.Mi se, izgleda, i Bogu hvala, sa tim osjećanjima rađamo i ponosni smo na to.
Sedmočlna porodica Popović- Vranić iz Runjana, kod Loznice, koja je, za tren oka, ostala bez kuće, koju je, nedavno, progutala vatrena stihija, dobiće već prvog radnog dana na račun 120 hiljada dinara od Eparhije šabačke Srpske pravoslavne crkve, odlučio je episkop šabački Lavrentije(Trifunović), pošto ga je o toj nevolji sedmoro Runjanaca, paroha, upoznao arhimandrit Nifont(Pavlović), arhihjerejski zamjenik.
Riječ je o porodici, kaže otac Nifont, koja je dala 14 generacija sveštenika Srpskoj pravoslavnoj crkvi, koji su bili neumorni crkveni graditelji, duhovnici, prosvijetitelji i humanisti.Sada su njihovi potomci, ne svojom krivicom, ostali bez krova nad glavom i, prirodno je, da svako ko može da im pomogne u ove hladne zimske dane.
-Naš vladika, poznat po dobroti i čovjekoljublju, odmah je rekao da pomognemo i da pare što prije stignu u porodicu – kaže otac Nifont, podsjećajući da su njihovi preci gradili pored ostalog najstariji hram u Jadru, u Nedeljica, crkvu na Priljevima, bili učesnici Kosovskog boja i svih oslobodilačkih ratova.
Pomoć najavio i Igor Braunović, generalni direktor JP „Srbija šume“
Igor Braunović, direktor Javnog preduzeća „Srbija šume“, inače i predsjednik Ekološkog udruženja „Naša Drina“, saznavši da je porodica Popović-Vranić iz Runjana, kod Loznice, za tren oka, ostala bez kuće, odlučio je da obezbjedi građu za njihov novi dom.
Braunović kaže da „sedmočlana porodica, još časna kao ova, čiji su preci decenijama i vijekovima pomagali ovdašnje ljude i ljude širom Srbije, jer su u 14 koljena imali sveštenike u svom domu, a stigli su i na Kosovski boj, zaslužuje podršku u okolnostima u kojima se našla“.
-Na njima je samo da pošalju šta im treba od građe i daju mojim saradnicima, a ostalo je naša briga i želja, uoči Božića, da se skuće što prije -kaže Braunović. -Čuo sam da je riječ o ponosnim ljudima, koji nisu željeli da traže pomoć, a na njihovu situaciju ukazali su mediji. -Solidarnost, humanost, društvena odgovornost treba da budu, i riječju i djelom, utkani u poslovnu politiku svake firme.Nama šumarima o tome niko ne treba da priča.Mi se, izgleda, i Bogu hvala, sa tim osjećanjima rađamo i ponosni smo na to.
