Srpski faktor na Balkanu sada ima daleko više prijatelja u američkom Senatu i Kongresu nego što je to bila situacija do 2014. godine, a što je rezultat diplomatskih ofanziva koje su sprovedene u prethodnom periodu.
Istakao je ovo osnivač Kongresa srpsko-američkog prijateljstva i poslanik SNS-a u Narodnoj skupštini Srbije Vladimir Marinković, povodom najave predsjednika Aleksandra Vučića da će uskoro više američkih kongresmena svojim potpisima podržati “srpsku rezoluciju”, a koja, kako je rekao, u neku ruku predstavlja i odgovor na pismo koje su albanski i bošnjački lobisti poslali na adresu američkog predsjednika, a u kojem je zatraženo da Džo Bajden razmotri mogućnost uvođenja sankcija onima koji destabilizuju zapadni Balkan.

Prema riječima Marinkovića, ova rezolucija će pokazati koliko je srpski faktor u regionu za samo nekoliko godina unaprijedio bilateralne odnose sa SAD, ali i odlučnije krenuo u širenje istine i sprečavanje konstantne političke satanizacije Srba u Srbiji i Srpskoj.

- I to neće biti kongresmeni samo iz jedne stranke - poručio je Marinković dodajući da Srbija neće prihvatiti da joj se prišiva etiketa destabilizirajućeg faktora u regionu.

Šef Predstavništva Republike Srpske u SAD Obrad Kesić kaže da ova “srpska rezolucija” na najbolji način pokazuje da se stvari na Kapitol Hilu u velikoj mjeri mijenjaju u korist Srbije, ali i Srpske.

- Ona je izuzetno važna, jer predstavlja svojevrsnu najavu da se dosadašnji odnos snaga u ovom zakonodavnom telu promenio. Srpska zajednica u Americi je poslednjih godina znatno ojačala svoj politički uticaj u Kongresu i Senatu. Stvari više nisu onako jednostrane kao kada su Srbi u velikoj meri bili pasivni, ali bilo je i vrlo teško pokrenuti zajednicu. Međutim, ona sada u celoj Americi postaje mnogo aktivnija i to donosi rezultate - naglasio je Kesić.

Kako je rekao, uticaj srpske zajednice je vidljiv i u slučaju pisma albanskih i bošnjačkih lobista Bajdenu, koje ima tek skroman broj potpisnika.

- Da je situacija kao što je bila pre pet ili šest godina, pismo bi imalo barem tri puta veći broj potpisa - kaže Kesić i dodaje da je pismo Bajdenu “najjeftiniji način da se zadovolje zajednice i glasači u Americi”, ali da i ono suštinski ne znači ništa posebno, jer takvi i slični dopisi raznih lobista svakodnevno stižu u Stejt department.
Politički analitičar Srđa Trifković kaže da je ovo lobiranje normalna i svakodnevna pojava na Kapitol Hilu, a kongresmeni i senatori se opredjeljuju koga će podržati prema onome koliko pripadnika neke etničke grupe ima u svom izbornom distriktu i koliko od tih istih mogu da dobiju novca za svoje predizborne aktivnosti.

- I to je karakteristika američkog zakonodavnog procesa, a o čemu je još pre 150 godina pisao i sam Mark Tven - rekao je Trifković.

EU neće podržati sankcije

Trifković smatra da je u ovom trenutku ipak najvažnije to što nema naznaka da bi spoljnopolitički odbor Predstavničkog doma, i ekvivalentno tijelo u američkom Senatu, mogli donijeti neku rezoluciju o eventualnim sankcijama koje bi obuhvatile zvaničnike iz Srpske.

- Tako nešto nije ni na horizontu. Ali, ukoliko do njih i dođe, one neće imati nikakvu težinu i snagu ako se toj inicijativi ne priključi i EU. A do toga neće doći, jer unutar ove zajednice ne postoji konsenzus i jedinstvo o tom pitanju. Za tako nešto sigurno ne bi glasala Mađarska, ali ni Poljska - poručio je on.

(GlasSrpske)