Produžiti zabranu izvoza oblovine
Nakon produženja zabrane izvoza oblovine i peleta do 31. januara naredne godine postoje i viđenja da bi zabranu, posebno oblovine, trebalo i produžiti kako bismo zaštitili domaće proizvođače koji finalizuju drvo. Zemlja koja izvozi cijepano drvo, a ne finalni proizvod ima ogroman problem jer time uskraćuje sirovinu za drvnu industriju.
Odluku Savjeta ministara BiH o zabrani izvoza oblovine treba produžiti kako bismo mogli da sagledamo efekte zabrane, te da bi organizovali unutrašnje tržište i prije svega obezbjedili kvalitnu sirovinu industriji namještaja, kažu nam u Spoljnotrgovinskoj komori BiH.
ZDRAVKO MARINKOVIĆ, predsjednik VTK BiH
"Nije dobra situacija da naše nacionalno bogatstvo koje se ogleda u drvetu izvozimo po vrlo niskim cijenama, a da pri tome naši proizvođaci koji finalizuju to drvo nemaju kvalitetnu sirovinu i ne mogu da ostvare što bolje efekte i po same svoje kompanije, a time i po BIH ukoliko znamo da se kroz finalizaciju drveta postižu jako, jako visoki i mogu postići jako visoke cijene u izvozu".
U nedostatku otpada iz pilana i drugih sektora drvoprerađivačke industrije, a zbog velike potražnje za peletom čitavi trupci sijeku se i melju u manje komade i od njih se pravi pelet, što za sobom ostavlja nepopravljivu štetu.
MUHAMED HELAĆ, menadžer kompanije za proizvodnju peleta
"Dakle to za sobom ostavlja nepopravljivu štetu sa gledišta je li ekologije, a svakako i sa stanovišta da za druge učesnike u drvoprerađivačkoj privredi u našoj državi,recimo za proizvođače namještaja i za proizvođače ogrjeva ne ostaje dovoljno sirovine jer se sve melje u pelet".
Zahvaljujući neuređenim odnosima u Šumarijama prevelike količine cijepanog drveta završavaju na stranom tržištu. Da bi se taj problem kompenzovao usmjerena je pažnja na pelet, smatra profesor na mašinskom fakultetu u Banja Luci Petar Gvero.
PETAR GVERO, Mašinski fakultet Univerziteta u Banjoj Luci
"Cijepano drvo je nešto što se, na šta se domaće ruralno stanovništvo malo mjesta prirodno oslanjalo. Mislim imate situacije da zahvaljujući tome što jedan dio privatnika biznismena profitira od toga znači ustvari uskratili ste i nenormalno poskupili resurs na kojem su se ljudi tradicionalno grijali. Imate situacije u mjestima u kojima leže na drvetu ne možete da kupite ogrevno drvo za pola godine, evo za duži vremenski period, znači desio se neki ogroman poremećaj".
ANES PODIĆ, Udruga "Eko akcija"
"Šume su zaista naše nacionalno blago i ne smijemo ih krčmiti bez ikakvog razloga, imamo sad zabranu izvoza oblovine, zašto mi tu zabranu nismo dobili prije 10- 20 godina".
Sadnja i pošumljavanje doprinos je očuvanju šumskog bogatstva. Ipak, problem treba rješavati institucionalno, poručuju iz Udruženja građana Ruke i "Lets Do It".
LAJLA ŽALIĆ, Udruga građana "Ruke"i "Lets Do It"
"Najveći problem sa šumama u BiH je ta nekontrolisana sječa to nam seve daje nadu da će se problem rješavati da ćemo imati za par godina jedan univerzalni sistemski zakon".
U Spoljnotrgovinskoj komori BiH se nadaju da će i entitetske vlade zajedno sa javnim preduzećima koja gazduju šumama sagledati ovu problematiku i u budućem vremenu obezbjediti da se primarno zadovoljavaju potrebe za kvalitetnim trupcima za domaću industriju.Smatraju da se tržišni viškovi ovakvih proizvoda kad se zadovolje domaće potrebe daju u prodaju, pa i na trećim tržištima uz odgovarajuće fiskalne prihode koje bi država mogla po tom osnovu kroz razne takse da naplati.
BHRT
Odluku Savjeta ministara BiH o zabrani izvoza oblovine treba produžiti kako bismo mogli da sagledamo efekte zabrane, te da bi organizovali unutrašnje tržište i prije svega obezbjedili kvalitnu sirovinu industriji namještaja, kažu nam u Spoljnotrgovinskoj komori BiH.
ZDRAVKO MARINKOVIĆ, predsjednik VTK BiH
"Nije dobra situacija da naše nacionalno bogatstvo koje se ogleda u drvetu izvozimo po vrlo niskim cijenama, a da pri tome naši proizvođaci koji finalizuju to drvo nemaju kvalitetnu sirovinu i ne mogu da ostvare što bolje efekte i po same svoje kompanije, a time i po BIH ukoliko znamo da se kroz finalizaciju drveta postižu jako, jako visoki i mogu postići jako visoke cijene u izvozu".
U nedostatku otpada iz pilana i drugih sektora drvoprerađivačke industrije, a zbog velike potražnje za peletom čitavi trupci sijeku se i melju u manje komade i od njih se pravi pelet, što za sobom ostavlja nepopravljivu štetu.
MUHAMED HELAĆ, menadžer kompanije za proizvodnju peleta
"Dakle to za sobom ostavlja nepopravljivu štetu sa gledišta je li ekologije, a svakako i sa stanovišta da za druge učesnike u drvoprerađivačkoj privredi u našoj državi,recimo za proizvođače namještaja i za proizvođače ogrjeva ne ostaje dovoljno sirovine jer se sve melje u pelet".
Zahvaljujući neuređenim odnosima u Šumarijama prevelike količine cijepanog drveta završavaju na stranom tržištu. Da bi se taj problem kompenzovao usmjerena je pažnja na pelet, smatra profesor na mašinskom fakultetu u Banja Luci Petar Gvero.
PETAR GVERO, Mašinski fakultet Univerziteta u Banjoj Luci
"Cijepano drvo je nešto što se, na šta se domaće ruralno stanovništvo malo mjesta prirodno oslanjalo. Mislim imate situacije da zahvaljujući tome što jedan dio privatnika biznismena profitira od toga znači ustvari uskratili ste i nenormalno poskupili resurs na kojem su se ljudi tradicionalno grijali. Imate situacije u mjestima u kojima leže na drvetu ne možete da kupite ogrevno drvo za pola godine, evo za duži vremenski period, znači desio se neki ogroman poremećaj".
ANES PODIĆ, Udruga "Eko akcija"
"Šume su zaista naše nacionalno blago i ne smijemo ih krčmiti bez ikakvog razloga, imamo sad zabranu izvoza oblovine, zašto mi tu zabranu nismo dobili prije 10- 20 godina".
Sadnja i pošumljavanje doprinos je očuvanju šumskog bogatstva. Ipak, problem treba rješavati institucionalno, poručuju iz Udruženja građana Ruke i "Lets Do It".
LAJLA ŽALIĆ, Udruga građana "Ruke"i "Lets Do It"
"Najveći problem sa šumama u BiH je ta nekontrolisana sječa to nam seve daje nadu da će se problem rješavati da ćemo imati za par godina jedan univerzalni sistemski zakon".
U Spoljnotrgovinskoj komori BiH se nadaju da će i entitetske vlade zajedno sa javnim preduzećima koja gazduju šumama sagledati ovu problematiku i u budućem vremenu obezbjediti da se primarno zadovoljavaju potrebe za kvalitetnim trupcima za domaću industriju.Smatraju da se tržišni viškovi ovakvih proizvoda kad se zadovolje domaće potrebe daju u prodaju, pa i na trećim tržištima uz odgovarajuće fiskalne prihode koje bi država mogla po tom osnovu kroz razne takse da naplati.
BHRT
