NA DANAŠNjI DAN POČELA JE BITKA NA KOŠARAMA :: Semberija INFO ::

 

NA DANAŠNjI DAN POČELA JE BITKA NA KOŠARAMA


Tačno pre 23 godinu, 9. aprila 1999. godine, u jeku NATO agresije na SR Jugoslaviju, počela je bitka na Košarama. Ovog puta godišnjica bitke, koju je vreme svrstalo u rang slavnih borbi iz prethodnih ratova, obeležava se u vanrednom stanju, proglašenom zbog pandemije virusa korona.

Naravno, ratna stradanja i bolest makar i opasna po život ne mogu se porediti, ali i tada, kao i sada, do izražaja dolaze hrabrost i odlučnost, samopožrtvovanje i snaga ličnog primera.

Bitka na Košarama nazvana je po karauli „Košare”, koja se nalazila na istoimenom toponimu na jugoslovensko-albanskoj granici, „iznad” Đakovice. Počela je ofanzivom združenih snaga NATO-a, separatističke OVK i vojske Albanije, kopnenom agresijom iz ove susedne zemlje, čija se uloga u tom ratu često previđa kada se pominje NATO agresija, u to vreme Albanija nije bila članica ovog vojnog saveza.

Cilj neprijateljskih snaga bio je da prodru duboko u prostor Kosova i Metohije i potisnu snage Vojske Jugoslavije i MUP-a iz južne pokrajine Srbije. Neprijatelj je, posebno u prvim danima bitke, bio višestruko nadmoćniji a Vojska Jugoslavije se nalazila na terenu nepovoljnom za odbranu od protivnika koji je napadao „odozgo”, sa planinskih vrhova i iz vazdušnog prostora u kojem je NATO imao apsolutnu prevlast.

Samo zahvaljujući hrabrosti i nepokolebljivosti pripadnika Vojske Jugoslavije neprijatelj je zaustavljen na samoj granici, uz neznatno odstupanje koje je bilo neophodno da bi se izbegli veći gubici i obezbedila efikasnija odbrana. U roku od par dana stigla su pojačanja i linije branilaca su, uprkos svemu, postale neprobojne. Tako je ostalo do kraja rata 10. juna 1999. godine.

U skladu sa Vojnotehničkim sporazumom potpisanim kod Kumanova, pripadnici Vojske Jugoslavije su se nekoliko dana kasnije povukli sa jugoslovensko-albanske granice i područja Kosova i Metohije.

U bici na Košarama učestvovali su graničari, vojnici na redovnom služenju vojnog roka i rezervisti, vojni specijalci... U tim borbama, koje su ušle u istoriju, poginulo je 108 pripadnika tadašnje Vojske Jugoslavije.

Ministar odbrane Aleksandar Vulin je danas u krugu kasarne „Rasina” u Kruševcu, sa pripadnicima Ministarstva odbrane i Vojske Srbije, položio venac na spomen-obeležje poginulim pripadnicima 125. motorizovane brigade, 58. lake pešadijske brigade, 7. pešadijske brigade i 53. graničnog bataljona. Venac je položila i gradonačelnica Kruševca Jasmina Palurović, saoptilo je Ministarstvo odbrane.
 
- Danas se sećamo onih koji su nam odbranili domovinu na Košarama i na Paštriku. Danas se sećamo onih koji su dali svoje živote i zahvaljujemo onima koji su živi, koji su sa nama. Danas govorimo o velikoj i slavnoj tradiciji. Pre 21 godinu otpočeo je napad na Košare NATO agresijom, poslednjim velikim i nekaženjenim zločinom u dvadesetom veku - rekao je Vulin, poručivši da Srbija to nikada neće zaboraviti niti prestati da pamti, podseća i pita „zašto za NATO agresiju - taj strašni zločin, niko nije kažnjen”.

Prema rečima nekadašnjeg ratnog komandanta 53. graničnog bataljona, a sadašnjeg načelnika Uprave za tradiciju standard i veterane pukovnika Duška Šljivančanina, bitka na Košarama kulminirala je 9. aprila 1999. godine, a zapravo je počela još 1997. godine, kada je došlo do pobune u Albaniji i kada je znatan broj naoružanja prešao u ruke naroda, a kasnije u ruke terorista, kao i 1998. godine kada su se vodile strahovite borbe u rejonu karaule Košare i na celoj državnoj granici.
 
- Mnogo je heroja bilo na Košarama i na Paštriku i 1998. i 1999. godine. U kontekstu današnjih događaja, pomenuo bih jednu kategoriju naših saboraca, a to su naši lekari. Koliko je meni poznato, 1998. i 1999. niko nije podlegao povredama, a da mu naši lekari nisu pružili pomoć. Naši lekari dolazili su do prve borbene linije  tamo gde vozilo nije moglo doći - seća se pukovnik Šljivančanin svojih saboraca i citira reči Svetog Nikolaja Velimirovića koji kaže da „Slava pripada mučenicima, a ne dželatima”.

(Politika)