O naknadi štete iz OBLASTI Autoodgovornost: Odgovore daju iz Advokatske kancelarije Miodraga Stojanovića
Saobraćajne nezgode predstavljaju jedan od najčešćih uzroka nastanka kako materijalne, tako i nematerijalne štete, te se prema podacima Bosanskohercegovačkog auto-moto kluba, na putevima u BiH samo tokom 2019. godine dogodilo 34.519 saobraćajnih nezgoda, od čega 7.256 sa smrtno - stradalim ili povrijeđenim licima, a 27.263 sa nastalom materijalnom štetom. Imajući u vidu frekvenciju i društvene posljedice i značaj šteta nastalih usljed saobraćajnih nezgoda, zakonodavac je smatrao nužim da na poseban način uredi pitanje odgovornosti i postupka naknade štete od autoodgovornosti.
U tom smislu, Zakonom o obaveznim o osiguranjima o saobraćaju je predviđena obaveza vlasnika, odnosno korisnika vlasnika vozila da, prije nego što vozilo počne upotrebljavati u saobraćaju, zaključe sa društvom za osiguranje ugovor o obaveznom osiguranju vlasnika vozila od odgovornosti za štetu prouzrokovanu trećim licima, kao i da ovo osiguranje obnavlja sve vrijeme dok je vozilo u upotrebi.
To praktično znači da, ukoliko neko lice u saobraćajnoj nezgodi pretrpi materijalnu ili nematerijalnu štetu, nije prepušteno neizvjesnosti u smislu da li će šteta moći da bude nadoknađena od strane lica koje je tu štetu uzrokovalo svojim vozilom, nego se obraća zahtjevom za naknadu štete neposredno osiguravajućem društvu sa kojim je vlasnik, odnosno korisnik vozila, kojim je pričinjena šteta, zaključio ugovor o obaveznom osiguranju u saobraćaju, te je to osiguravajuće društvo u obavezi da oštećenom naknadi pretrpljenu štetu, čime naknada ove štete postaje izvjesna.
Da bi društvo za osiguranje moglo da odluči o zahtjevu za naknadu pretrpljene štete, uz ovaj zahtjev je neophodno dostaviti i dokaze kojima se dokazuje osnovanost i visina pretrpljene štete, te je u tom smislu nužno da oštećeni, nakon nastanka saobraćajne nezgode, o šteti odmah obavijesti policiju radi izlaska na lice mjesta i sačinjavanja zapisnika o uviđaju, da se obrati svom osiguravajućem društvu radi sačinjavanja zapisnika o oštećenju vozila, ukoliko je do takvih oštećenja došlo, te da se, u slučaju pretrpljenih povreda, obrati ljekaru radi pružanja medicinske pomoći i obezbjeđivanja ljekarskih nalaza, kao dokaza o pretrpljenoj nematerijalnoj šteti.
Društvo za osiguranje je u obavezi da utvrdi osnov i visinu odštetnog zahtjeva, kao i da isplati naknadu štete, uz dostavljanje obrazložene ponude, u roku od 30 dana od dana dostavljana sve neophodne dokumentacije. Društvo za osiguranje je u svakom slučaju dužno da u roku od 60 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, dostavi odštetnom ili obrazloženu ponudu za naknadu štete ili obrazloženi odgovor, kojim će ili odbiti odštetni zahtjev kao neosnovan ili istaći da nije u mogućnosti da utvrdi osnov svoje odgovornosti, te, dakle, prvostepeni postupak po zahtjevu za naknadu štete može trajati najduže 60 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.
Ovdje je neophodno istaći da je društvo za osiguranje u obavezi da oštećenom isplati utvrđenu naknadu štete, bez obzira da li se saglasio sa obrazloženom ponudom, te se isplata ovog nespornog dijela štete, u zakonom predviđenim rokovima, ne može uslovljavati potpisivanjem sporazuma o vansudskom poravnanju kojim bi se oštećeni odrekao prava da pred sudom potražuje naknadu štete do punog iznosa koji smatra da mu pripada. Ovo, praktično, znači da oštećeni ne mora, u cilju brže naplate, pristati na visinu naknade štete, utvrđenu obrazloženom ponudom, odnosno ne mora zaključiti vansudsko poravnanje kojim prihvata taj iznos, jer će mu ovaj iznos, u svakom slučaju, biti isplaćen, u zakonom predviđenom roku, a oštećeni može i dalje da potražuje, kroz prigovor, a, potom, i podnošenjem tužbe nadležnom sudu, za naknadu štete, u iznosu koji smatra da mu pripada.
Kao što je već rečeno, ukoliko oštećeni nije zadovoljan obrazloženom ponudom, odnosno obrazloženom odlukom društva za osiguranje, on može, u roku od 15 dana od dana prijema ove ponude ili odluke, izjaviti prigovor, o kome, potom, odlučuje društvo za osiguranje u daljem roku od 15 dana od dana podnošenja prigovora.
Ukoliko oštećeni nije zadovoljan konačnom odlukom donesenom u postupku pred društvom za osiguranje, on može podnijeti tužbu za naknadu štete nadležnom sudu, kojom će potraživati ili cijeli iznos naknade štete, ukoliko mu društvo za osiguranje nije, uopšte, priznalo pravo na naknadu štete ili iznos štete koji predstavlja razliku između iznosa koji mu je priznat od strane osiguravajućeg društva i iznosa koji smatra da mu pripada. Bitno je istaći da oštećeni ne može podnijeti tužbu bez prethodnog podnošenja zahtjeva za naknadu štete osiguravajućem društvu, te da tužbu može podnijeti tek nakon dostavljanja obrazložene ponude od strane osiguravajućeg društva, odnosno po proteku roka od 60 dana od dana podnošenja zahtjeva za naknadu štete, ukoliko obrazložena ponuda, odnosno obrazložena odluka nije donesena u tom roku. Kada je u pitanju rok zastarjelosti potraživanja naknade štete iz autoodgovornosti prema društvu za osiguranje, Zakonom o obligacionim odnosima je predviđeno da ovo potraživanje zastarjeva, kao i zahtjev neposrednu prema štetniku, u subjektivnom roku od tri godine od dana saznanja za štetu, odnosno objektivnom roku od pet godina od dana nastanka štete. Izuzetak od ovog pravila postoji ako se saobraćajna nezgoda, uzrokovana krivičnim djelom, u kom slučaju pravo na naknadu štete zastarjeva za vrijeme koje je određeno za zastarjelost krivičnog gonjenja za to krivično djelo.
Prethodno opisani postupak naknade štete iz autoodgovornosti se odnosi na situaciju kada vlasnik, odnosno korisnik vozila kojim je pričinjena šteta ima zaključen ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu prouzrokovanu trećim licima.
Međutim, može se dogoditi da vlasnik, odnosno korisnik nije postupio u skladu sa svojom zakonskom obavezom i nije zaključio gore navedeni ugovor o osiguranju ili da je šteta prouzrokovana nepoznatim vozilom, u kom slučaju se oštećeni može obratiti zahtjevom za štetu Zaštitnom fondu RS, pri čemu, ukoliko je štetu pričinilo nepoznato vozilo, Fond nadoknađuje isključivo štetu na licima, a samo u izuzetnim slučajevima i u ograničenom obimu i štetu koja se odnosi na troškove bolničkog liječenja. Takođe, kao još jedna specifična mogućnost, javlja se uzrokovanje štete vozilom inostrane registracije. Ukoliko se radi o vozilu koje ima tzv. Zeleni karton, odnosno međunarodnu potvrdu o postojanju osiguranja od autoodgovornosti, važeću na teritoriji država članica Sistema zelene karte, onda se u tom slučaju pravo na naknadu štete ostvaruje putem Biroa zelene karte BiH, kao udruženja osiguravajućih društava u BiH, a ukoliko vozilo inostrane registracije nema „zelenu kartu“ u tom slučaju je vlasnik u obavezi da zaključi polisu osiguranja od autoodgovornosti na granici, koja polisa važi najkraće 7, a najduže 90 dana, te se u tom slučaju ostvaruje pravo na naknadu štete u skladu sa prethodno navedednim opštim pravilima o naknadi štete po ovom osnovu.
Sve prethodno navedeno su samo neke osnovne smjernice koje se odnose na postupak naknade štete iz autoodgovornosti, a u svakom slučaju tokom ovog postupka se, svakako može javiti još niz potencijalno spornih pitanja, pa je u tim slučajevima svakako nužno potražiti stručnu pravnu pomoć kako zbog sopstvene nepažnje ili neznanja oštećeni ne bi izgubili ono što im po zakonu pripada.
Aleksandar Čokeša,
stručni saradnik za pravne poslove
u kancelariji advokata Miodraga Stojanovića
U tom smislu, Zakonom o obaveznim o osiguranjima o saobraćaju je predviđena obaveza vlasnika, odnosno korisnika vlasnika vozila da, prije nego što vozilo počne upotrebljavati u saobraćaju, zaključe sa društvom za osiguranje ugovor o obaveznom osiguranju vlasnika vozila od odgovornosti za štetu prouzrokovanu trećim licima, kao i da ovo osiguranje obnavlja sve vrijeme dok je vozilo u upotrebi.
To praktično znači da, ukoliko neko lice u saobraćajnoj nezgodi pretrpi materijalnu ili nematerijalnu štetu, nije prepušteno neizvjesnosti u smislu da li će šteta moći da bude nadoknađena od strane lica koje je tu štetu uzrokovalo svojim vozilom, nego se obraća zahtjevom za naknadu štete neposredno osiguravajućem društvu sa kojim je vlasnik, odnosno korisnik vozila, kojim je pričinjena šteta, zaključio ugovor o obaveznom osiguranju u saobraćaju, te je to osiguravajuće društvo u obavezi da oštećenom naknadi pretrpljenu štetu, čime naknada ove štete postaje izvjesna.
Da bi društvo za osiguranje moglo da odluči o zahtjevu za naknadu pretrpljene štete, uz ovaj zahtjev je neophodno dostaviti i dokaze kojima se dokazuje osnovanost i visina pretrpljene štete, te je u tom smislu nužno da oštećeni, nakon nastanka saobraćajne nezgode, o šteti odmah obavijesti policiju radi izlaska na lice mjesta i sačinjavanja zapisnika o uviđaju, da se obrati svom osiguravajućem društvu radi sačinjavanja zapisnika o oštećenju vozila, ukoliko je do takvih oštećenja došlo, te da se, u slučaju pretrpljenih povreda, obrati ljekaru radi pružanja medicinske pomoći i obezbjeđivanja ljekarskih nalaza, kao dokaza o pretrpljenoj nematerijalnoj šteti.
Društvo za osiguranje je u obavezi da utvrdi osnov i visinu odštetnog zahtjeva, kao i da isplati naknadu štete, uz dostavljanje obrazložene ponude, u roku od 30 dana od dana dostavljana sve neophodne dokumentacije. Društvo za osiguranje je u svakom slučaju dužno da u roku od 60 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, dostavi odštetnom ili obrazloženu ponudu za naknadu štete ili obrazloženi odgovor, kojim će ili odbiti odštetni zahtjev kao neosnovan ili istaći da nije u mogućnosti da utvrdi osnov svoje odgovornosti, te, dakle, prvostepeni postupak po zahtjevu za naknadu štete može trajati najduže 60 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.
Ovdje je neophodno istaći da je društvo za osiguranje u obavezi da oštećenom isplati utvrđenu naknadu štete, bez obzira da li se saglasio sa obrazloženom ponudom, te se isplata ovog nespornog dijela štete, u zakonom predviđenim rokovima, ne može uslovljavati potpisivanjem sporazuma o vansudskom poravnanju kojim bi se oštećeni odrekao prava da pred sudom potražuje naknadu štete do punog iznosa koji smatra da mu pripada. Ovo, praktično, znači da oštećeni ne mora, u cilju brže naplate, pristati na visinu naknade štete, utvrđenu obrazloženom ponudom, odnosno ne mora zaključiti vansudsko poravnanje kojim prihvata taj iznos, jer će mu ovaj iznos, u svakom slučaju, biti isplaćen, u zakonom predviđenom roku, a oštećeni može i dalje da potražuje, kroz prigovor, a, potom, i podnošenjem tužbe nadležnom sudu, za naknadu štete, u iznosu koji smatra da mu pripada.
Kao što je već rečeno, ukoliko oštećeni nije zadovoljan obrazloženom ponudom, odnosno obrazloženom odlukom društva za osiguranje, on može, u roku od 15 dana od dana prijema ove ponude ili odluke, izjaviti prigovor, o kome, potom, odlučuje društvo za osiguranje u daljem roku od 15 dana od dana podnošenja prigovora.
Ukoliko oštećeni nije zadovoljan konačnom odlukom donesenom u postupku pred društvom za osiguranje, on može podnijeti tužbu za naknadu štete nadležnom sudu, kojom će potraživati ili cijeli iznos naknade štete, ukoliko mu društvo za osiguranje nije, uopšte, priznalo pravo na naknadu štete ili iznos štete koji predstavlja razliku između iznosa koji mu je priznat od strane osiguravajućeg društva i iznosa koji smatra da mu pripada. Bitno je istaći da oštećeni ne može podnijeti tužbu bez prethodnog podnošenja zahtjeva za naknadu štete osiguravajućem društvu, te da tužbu može podnijeti tek nakon dostavljanja obrazložene ponude od strane osiguravajućeg društva, odnosno po proteku roka od 60 dana od dana podnošenja zahtjeva za naknadu štete, ukoliko obrazložena ponuda, odnosno obrazložena odluka nije donesena u tom roku. Kada je u pitanju rok zastarjelosti potraživanja naknade štete iz autoodgovornosti prema društvu za osiguranje, Zakonom o obligacionim odnosima je predviđeno da ovo potraživanje zastarjeva, kao i zahtjev neposrednu prema štetniku, u subjektivnom roku od tri godine od dana saznanja za štetu, odnosno objektivnom roku od pet godina od dana nastanka štete. Izuzetak od ovog pravila postoji ako se saobraćajna nezgoda, uzrokovana krivičnim djelom, u kom slučaju pravo na naknadu štete zastarjeva za vrijeme koje je određeno za zastarjelost krivičnog gonjenja za to krivično djelo.
Prethodno opisani postupak naknade štete iz autoodgovornosti se odnosi na situaciju kada vlasnik, odnosno korisnik vozila kojim je pričinjena šteta ima zaključen ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu prouzrokovanu trećim licima.
Međutim, može se dogoditi da vlasnik, odnosno korisnik nije postupio u skladu sa svojom zakonskom obavezom i nije zaključio gore navedeni ugovor o osiguranju ili da je šteta prouzrokovana nepoznatim vozilom, u kom slučaju se oštećeni može obratiti zahtjevom za štetu Zaštitnom fondu RS, pri čemu, ukoliko je štetu pričinilo nepoznato vozilo, Fond nadoknađuje isključivo štetu na licima, a samo u izuzetnim slučajevima i u ograničenom obimu i štetu koja se odnosi na troškove bolničkog liječenja. Takođe, kao još jedna specifična mogućnost, javlja se uzrokovanje štete vozilom inostrane registracije. Ukoliko se radi o vozilu koje ima tzv. Zeleni karton, odnosno međunarodnu potvrdu o postojanju osiguranja od autoodgovornosti, važeću na teritoriji država članica Sistema zelene karte, onda se u tom slučaju pravo na naknadu štete ostvaruje putem Biroa zelene karte BiH, kao udruženja osiguravajućih društava u BiH, a ukoliko vozilo inostrane registracije nema „zelenu kartu“ u tom slučaju je vlasnik u obavezi da zaključi polisu osiguranja od autoodgovornosti na granici, koja polisa važi najkraće 7, a najduže 90 dana, te se u tom slučaju ostvaruje pravo na naknadu štete u skladu sa prethodno navedednim opštim pravilima o naknadi štete po ovom osnovu.
Sve prethodno navedeno su samo neke osnovne smjernice koje se odnose na postupak naknade štete iz autoodgovornosti, a u svakom slučaju tokom ovog postupka se, svakako može javiti još niz potencijalno spornih pitanja, pa je u tim slučajevima svakako nužno potražiti stručnu pravnu pomoć kako zbog sopstvene nepažnje ili neznanja oštećeni ne bi izgubili ono što im po zakonu pripada.
Aleksandar Čokeša,
stručni saradnik za pravne poslove
u kancelariji advokata Miodraga Stojanovića
