Sremski Karlovci: Egzotika Dvorske bašte
U ovom Spomeniku prirode u Sremskim Karlovcima kao najdekorativnija stabla četinarskih vrsta ističu se bijeli, crni i vajmutov bor, a krasi ga i džinovska tuja.
Skoro svaka ulica, kuća ili zgrada u Sremskim Karlovcima svjedoče o bogatom nasljedstvu srpske kulture i duhovnosti. Jedan u nizu bisera ovog, kako neki vole da istaknu, vinogradarskog grada omeđenog obroncima Fruške gore s jedne strane i Dunav s druge, jeste i Dvorska bašta podignuta po ugledu na bečke parkove prije 173 godine.
Bašta se nekada, kao i danas, koristila kao učionica u prirodi karlovačkih đaka. Prostire se na dva nivoa. U gornjem dijelu su sportsko-rekreatvni sadržaji, a u donjem šetališta.
Kažu da su učeni Srbi iz cijelog svijeta donosili u Baštu rijetko drveće i drugo bilje. Krasile su je palme, limun, pomorandže, agava, araukarija i drugo egzotično bilje koje je preko zime držano u zimovniku. U podrumu se čuvao led koji je zimi donošen sa Dunava, a tokom ljeta upotrebljavan za hlađenje poslastica. Imala je Bašta i svoj rasadnik borova i smreke, a naplaćivala se i usluga čuvanja egzotičnog bilja. Danas sve to može da se vidi na starim razglednicama od prije Prvog svjetskog rata, koje nam je pokazala Jasna Maširević Atanacković, dipl. inženjer hortikulture, član Društva za njegovanje tradicija i razvoj Sremskih Karlovaca.
Od svog nastanka Dvorska bašta je jedan od najvrjednijih objekata vrtne arhitekture u pokrajini. Pod zaštitu države kao Prirodni spomenik stavljena je 1974. godine. Pokrajinski zavod za zaštitu prirode (PZZP) 2010. godine uradio je reviziju i predložio da granica zaštite Spomenika prirode „Dvorska bašta”, koji predstavlja objekat prirodnog i kulturnog nasleđa naše zemlje, obuhvati 7,29 hektara.
– Analizom parka zabilježeno je 115 vrsta drvenastog bilja, od toga 21 četinar i 94 lišćara. U parku preovladava listopadno drveće. Najzastupljenije vrste su: sofora, dudovac, srebrna lipa, trnovac, kiselo drvo, klen i crni jasen. Velikom starošću i ljepotom krošnji ističu se stabla mečije leske i srebrne lipe, a posebno interesantna, zbog svoje rijetke zastupljenosti u našoj zemlji su stabla pterokarije. U našim parkovima rijetko se sreću pitomi kesten, brekinja, grab, grabić i bukva koje su prisutne u Dvorskoj bašti, navodi u Studiji zaštite Mirjana Mlađenović, dipl. inž. hortikulture.
Među najdekorativnijim stablima četinarskih vrsta ističu se stablo bijelog bora, crni bor, vajmutov bor i džinovska tuja u blizini fontane. Na prostoru nekadašnjeg rasadnika, zaostala su stabla ginka i paulovnije.
Sprat žbunja grade: kleka, tisa, magnolija, mahonija, obična lijeska, sirijski hibiskus, suručica, kerija, japanska dunja... Kao pokrivač tla u zasjenjenim dijelovima parka javlja se bršljan, a ima i puzavica.
– U prvom poglavlju istorije, u doba Arsenija IV Jovanovića Šakabente i kasnije, Dvorska bašta je utilitarni vrt, koji zahvaljujući brizi mitropolita Pavla Nenadovića izrasta u lijepo uređenu baštu sa voćnjakom. Godine 1794. profesor Karlovačke gimnazije postaje Andrija Volni koji uvodi metod očigledne nastave i podstiče interesovanje za botaniku. Novo poglavlje u istoriji Dvorske bašte obilježio je patrijarh Josif Rajačić koji izdvaja površinu od 6,97 ha i poziva arhitektu iz Beča da izradi projekat. Do Drugog svjetskog rata Bašta je bila uredno održavana od strane stručnih baštovana. Bila je u vlasništvu Patrijaršije do poslije Drugog svjetskog rata kada je nacionalizovana, navodi se u Studiji zaštite PZZP.
– Propadanje Bašte počelo je dolaskom vojske 1944. godine koja se u njoj zadržala do 1953. Vojska je u parku držala teško naoružanje, topove, tenkove… Moj otac, šumarski inženjer Lazar Maširević, službenik u NP „Fruška gora”, išao je sa kolegom kod dr Gojka Nikoliša, sanitetskog general-pukovnika, narodnog heroja i predratnog đaka karlovačke gimnazije, da bi ga molili da vojska izađe iz parka. Saslušao ih je. Ništa im nije rekao, ali je vojska počela postepeno da se iseljava, – objašnjava Jasna Maširević Atanacković i dodaje da je nakon toga nastupio period oporavka.
Vojska je predala park opštini koja povjerava objekat na upravljanje Nacionalnom parku. Tada je osnovan rasadnik sadnog materijala, počela je opravka i adaptacija građevinskih objekata, popunjen dendrološki sastav. Godine 1959. gornji plato je ustupljen sportskom društvu Stražilovo.
Od 1974. NP „Fruška gora” nije brinuo o Spomeniku prirode onako kako on to zaslužuje, kaže naša sagovornica uz napomenu da se prije šest godina urušio krov zimovnika, neke biljke su se osušile, dok se fontana samo nazire. Međutim, vjeruje da je zajedničkim trudom crkve i društva moguće vratiti Karlovcima arboretum kakav je nekada bio i kakav zaslužuje da bude.
Politika
Skoro svaka ulica, kuća ili zgrada u Sremskim Karlovcima svjedoče o bogatom nasljedstvu srpske kulture i duhovnosti. Jedan u nizu bisera ovog, kako neki vole da istaknu, vinogradarskog grada omeđenog obroncima Fruške gore s jedne strane i Dunav s druge, jeste i Dvorska bašta podignuta po ugledu na bečke parkove prije 173 godine.
Bašta se nekada, kao i danas, koristila kao učionica u prirodi karlovačkih đaka. Prostire se na dva nivoa. U gornjem dijelu su sportsko-rekreatvni sadržaji, a u donjem šetališta.
Kažu da su učeni Srbi iz cijelog svijeta donosili u Baštu rijetko drveće i drugo bilje. Krasile su je palme, limun, pomorandže, agava, araukarija i drugo egzotično bilje koje je preko zime držano u zimovniku. U podrumu se čuvao led koji je zimi donošen sa Dunava, a tokom ljeta upotrebljavan za hlađenje poslastica. Imala je Bašta i svoj rasadnik borova i smreke, a naplaćivala se i usluga čuvanja egzotičnog bilja. Danas sve to može da se vidi na starim razglednicama od prije Prvog svjetskog rata, koje nam je pokazala Jasna Maširević Atanacković, dipl. inženjer hortikulture, član Društva za njegovanje tradicija i razvoj Sremskih Karlovaca.
Od svog nastanka Dvorska bašta je jedan od najvrjednijih objekata vrtne arhitekture u pokrajini. Pod zaštitu države kao Prirodni spomenik stavljena je 1974. godine. Pokrajinski zavod za zaštitu prirode (PZZP) 2010. godine uradio je reviziju i predložio da granica zaštite Spomenika prirode „Dvorska bašta”, koji predstavlja objekat prirodnog i kulturnog nasleđa naše zemlje, obuhvati 7,29 hektara.
– Analizom parka zabilježeno je 115 vrsta drvenastog bilja, od toga 21 četinar i 94 lišćara. U parku preovladava listopadno drveće. Najzastupljenije vrste su: sofora, dudovac, srebrna lipa, trnovac, kiselo drvo, klen i crni jasen. Velikom starošću i ljepotom krošnji ističu se stabla mečije leske i srebrne lipe, a posebno interesantna, zbog svoje rijetke zastupljenosti u našoj zemlji su stabla pterokarije. U našim parkovima rijetko se sreću pitomi kesten, brekinja, grab, grabić i bukva koje su prisutne u Dvorskoj bašti, navodi u Studiji zaštite Mirjana Mlađenović, dipl. inž. hortikulture.
Među najdekorativnijim stablima četinarskih vrsta ističu se stablo bijelog bora, crni bor, vajmutov bor i džinovska tuja u blizini fontane. Na prostoru nekadašnjeg rasadnika, zaostala su stabla ginka i paulovnije.
Sprat žbunja grade: kleka, tisa, magnolija, mahonija, obična lijeska, sirijski hibiskus, suručica, kerija, japanska dunja... Kao pokrivač tla u zasjenjenim dijelovima parka javlja se bršljan, a ima i puzavica.
– U prvom poglavlju istorije, u doba Arsenija IV Jovanovića Šakabente i kasnije, Dvorska bašta je utilitarni vrt, koji zahvaljujući brizi mitropolita Pavla Nenadovića izrasta u lijepo uređenu baštu sa voćnjakom. Godine 1794. profesor Karlovačke gimnazije postaje Andrija Volni koji uvodi metod očigledne nastave i podstiče interesovanje za botaniku. Novo poglavlje u istoriji Dvorske bašte obilježio je patrijarh Josif Rajačić koji izdvaja površinu od 6,97 ha i poziva arhitektu iz Beča da izradi projekat. Do Drugog svjetskog rata Bašta je bila uredno održavana od strane stručnih baštovana. Bila je u vlasništvu Patrijaršije do poslije Drugog svjetskog rata kada je nacionalizovana, navodi se u Studiji zaštite PZZP.
– Propadanje Bašte počelo je dolaskom vojske 1944. godine koja se u njoj zadržala do 1953. Vojska je u parku držala teško naoružanje, topove, tenkove… Moj otac, šumarski inženjer Lazar Maširević, službenik u NP „Fruška gora”, išao je sa kolegom kod dr Gojka Nikoliša, sanitetskog general-pukovnika, narodnog heroja i predratnog đaka karlovačke gimnazije, da bi ga molili da vojska izađe iz parka. Saslušao ih je. Ništa im nije rekao, ali je vojska počela postepeno da se iseljava, – objašnjava Jasna Maširević Atanacković i dodaje da je nakon toga nastupio period oporavka.
Vojska je predala park opštini koja povjerava objekat na upravljanje Nacionalnom parku. Tada je osnovan rasadnik sadnog materijala, počela je opravka i adaptacija građevinskih objekata, popunjen dendrološki sastav. Godine 1959. gornji plato je ustupljen sportskom društvu Stražilovo.
Od 1974. NP „Fruška gora” nije brinuo o Spomeniku prirode onako kako on to zaslužuje, kaže naša sagovornica uz napomenu da se prije šest godina urušio krov zimovnika, neke biljke su se osušile, dok se fontana samo nazire. Međutim, vjeruje da je zajedničkim trudom crkve i društva moguće vratiti Karlovcima arboretum kakav je nekada bio i kakav zaslužuje da bude.
Politika
