
Nađa Obradović - Svijet koji vidim i svijet koji želim
Učenički radovi pristigli na konkurs ,,Semberskih novina" - MALI NOVINAR
Svijet koji vidim i svijet koji želim
Ljudi često kažu da način na koji pomatramo svijet stvara okolinu u kojoj živimo. Međutim, postavlja se pitanje: Da li je samo perspektiva ono što čini problem u životima mnohih ljudi ili je to posljedica želje za boljim životom?
Svijet koji ja želim da vidim nije ništa drugo nego svakodnevno maštanje o boljim prilikama, mogućnostima i standardima zahvaljujući kojima bi ljudi u mojoj okolini mogli da vide sve ljepote i sva znanja koja planeta nudi, a da se za to ne moraju plašiti odricanjem svog rodnog kraja. U svijetu u kojem trenutno živimo mnogi ljudi su se pokorili sistemu. Odrastanjem u takvom okruženju otvore nam se oči o tome koliko ljudi, roditelji, djeca, zaslužuju više. Razmišljajući o tome, shvatila sam da je najveći stepen uspjeha u mojoj zemlji postao napuštanje iste. Pozitivna perspektiva u takvim okolnostima teško se formira kod mladih ljudi.
Ipak, u svijetu koji ja priželjkujem da vidim, ljudi su dovoljno svjesni da shvate da zaslužuju bolje. Stvarna slika društva se ne može izbrisati, ali treba da podsjećamo sebe da, čak i kada stvari nisu onakve kakve želimo da budu, uvijek postoji prostor za napredak.
Nađa Obradović, JU Srednjoškolski centar "Mihailo Petrović Alas" Ugljevik
Ljudi često kažu da način na koji pomatramo svijet stvara okolinu u kojoj živimo. Međutim, postavlja se pitanje: Da li je samo perspektiva ono što čini problem u životima mnohih ljudi ili je to posljedica želje za boljim životom?
Svijet koji ja želim da vidim nije ništa drugo nego svakodnevno maštanje o boljim prilikama, mogućnostima i standardima zahvaljujući kojima bi ljudi u mojoj okolini mogli da vide sve ljepote i sva znanja koja planeta nudi, a da se za to ne moraju plašiti odricanjem svog rodnog kraja. U svijetu u kojem trenutno živimo mnogi ljudi su se pokorili sistemu. Odrastanjem u takvom okruženju otvore nam se oči o tome koliko ljudi, roditelji, djeca, zaslužuju više. Razmišljajući o tome, shvatila sam da je najveći stepen uspjeha u mojoj zemlji postao napuštanje iste. Pozitivna perspektiva u takvim okolnostima teško se formira kod mladih ljudi.
Ipak, u svijetu koji ja priželjkujem da vidim, ljudi su dovoljno svjesni da shvate da zaslužuju bolje. Stvarna slika društva se ne može izbrisati, ali treba da podsjećamo sebe da, čak i kada stvari nisu onakve kakve želimo da budu, uvijek postoji prostor za napredak.
Nađa Obradović, JU Srednjoškolski centar "Mihailo Petrović Alas" Ugljevik




