ANA RADOSAVLJEVIĆ, REGIONALNI SINDIKALNI CENTAR BIJELJINA: Zarade nesrazmjerne sa stvarnim troškovima života
O aktuelnom položaju radnika, radničkim problemima i drugim sindikalnim temama za portal „Semberija info“ govori Ana Radosavljević, viši stučni saradnik za pravne poslove u Regionalnom sindikalnom centru Bijeljina.
-Kako biste ocijenili aktuelni položaj radnika, u svijetlu postojećih brojnih nepovoljnih ekonomskih pokazatelja u našem društvu?
-U svjetlu postojećih brojnih nepovoljnih ekonomskih pokazatelja - niskih plata u odnosu na troškove života, nesigurnih oblika rada (ugovor o radu na određeno vrijeme, ugovor o djelu, ugovor o privremenim i povremenim poslovima, itd), visoke stope odlaska radnosposobnog stanovništva i sve izraženijih socijalnih razlika - položaj radnika u Republici Srpskoj može se ocijeniti kao nepovoljan i nesiguran. Većina radnika suočava se sa nesrazmjerom između zarada i stvarnih troškova života, što dovodi do pada kupovne moći i životnog standarda. Iako postoje određena povećanja plata, ona najčešće samo pokušavaju amortizovati inflaciju i rast cijena osnovnih životnih namirnica i usluga. U privatnom sektoru situacija je često još teža: radnici rade za minimalne plate, uz nesigurne ugovore i ograničena radna prava. Sve navedeno ukazuje da se položaj radnika u Republici Srpskoj mora unaprijediti kroz jačanje socijalnog dijaloga, povećanje plata, dosljednu primjenu kolektivnih ugovora i razvoj politika koje će osigurati dostojanstven rad i život svakom zaposlenom, te sačuvati naše radnike u Republici Srpskoj.
-Koliko dugo obavljate poslove pravne pomoći u Regionalnom sindikalnom centru Bijeljina i sa kakvim problemima Vam se radnici najčešće obraćaju?
-Služba za besplatnu pravnu pomoć u Regionalnom sindikalnom centru Bijeljina postoji već duži niz godina. Ova služba djeluje u okviru Saveza sindikata Republike Srpske, koji čini 15 granskih sindikata i osam regionalnih sindikalnih centara. Tokom tog perioda svakodnevno se susrećemo sa različitim povredama prava zaposlenih, koja najčešće proizlaze iz nepoštovanja zakonskih i ugovorenih prava radnika. Najčešće se radnici obraćaju zbog neisplaćenih plata i naknada, nezakonitih otkaza, nepoštovanja kolektivnih ugovora, kao i zbog problema sa obračunom staža i neuplaćenih doprinosa. Često su prisutne i žalbe zbog prekovremenog rada koji se ne plaća, različitih oblika mobinga i pritisaka na radnom mjestu, kao i zahtjevi za pravnu pomoć u vezi sa organizovanjem štrajka i drugih oblika borbe za svoja prava. Slučajevi sa kojima se svakodnevno susrećemo pokazuju da je pravna zaštita radnika i dalje od ključne važnosti. Naša Služba za besplatnu pravnu pomoć stoji uz svakog radnika – pružajući sigurnost, podršku i osjećaj da nisu sami u borbi za svoja prava. Radnici koji su članovi sindikata imaju jaču zaštitu i sigurnija prava!
-Kakva su Vaša dosadašnja iskustva o ishodima radničkih sporova?
-Ishodi radnih sporova su u velikoj mjeri različiti, ali se u značajnom broju slučajeva pravda ipak može ostvariti uz pomoć Saveza sindikata RS. Kada su zahtjevi radnika zasnovani na jasnim dokazima i zakonskim osnovama, sudske odluke najčešće budu u njihovu korist. Ipak, problem predstavlja dužina trajanja postupaka, što radnicima često stvara dodatni stres i finansijski pritisak. Neki od njih zbog dugotrajnosti procesa odustanu od borbe, što poslodavci ponekad koriste kao prednost. Jedan od pozitivnih primjera u praksi jeste naplata zaostalih plata i naknada putem platne liste, koja ima snagu izvršne sudske isprave. Za ovakvo rješenje izborio se Savez sindikata Republike Srpske 2022. godine kroz Pravilnik o sadržaju pismenog obračuna plate i jedinstvenog obrasca platne liste. Ovaj mehanizam omogućava radnicima da svoja potraživanja naplate u roku od oko mjesec dana, što predstavlja značajan napredak u odnosu na ranije parnične postupke koji su trajali i po nekoliko godina. U posljednjih šest mjeseci, preko 230 radnika samo sa teritorije Grada Bijeljina na ovaj način je ostvarilo svoja prava iz radnog odnosa. Uprkos tome, može se reći da su rezultati pozitivni u onim slučajevima gdje su radnici istrajni i gdje Služba za besplatnu pravnu pomoć ima mogućnost da ih kvalitetno zastupa i prati cijeli postupak. Svaki dobijeni spor predstavlja potvrdu da se borba za radnička prava isplati i da se, uz pravnu podršku i odlučnost, nepravde mogu ispraviti.
-U susret povećanju minimalca imate mnogo posla u kontekstu izmjena odnosno prilagođavanja kolektivnih ugovora. U kojim oblastima nailazite na najviše poteškoća?
-Povećanje minimalne plate svakako da nosi intenzivniji period rada na usklađivanju i izmjenama kolektivnih ugovora, jer je potrebno precizno prilagoditi koeficijente i platne razrede kako bi se obezbijedila pravična raspodjela zarada i spriječilo narušavanje platnih odnosa među zaposlenima. Najviše poteškoća u praksi se javlja u oblastima gdje nemamo zaključene kolektivne ugovore. Uprkos tim poteškoćama, naš cilj ostaje isti - da se kroz kolektivno pregovaranje osiguraju veće plate, koje će radnicima omogućiti dostojanstven život i motivaciju za dalji rad.
-Kada je riječ o sindikalnom organizovanju u realnom sektoru, kakva su Vaša dosadašnja iskustva? Kako unaprijediti zaštitu radničkih pravu u ovoj oblasti?
-Dosadašnja iskustva pokazuju da je sindikalno organizovanje u realnom sektoru često izazovno. Radnici se ponekad ustručavaju da se učlane zbog straha od mogućih posljedica, nesigurnosti na radnom mjestu ili nedovoljnog informisanja o svojim pravima. Ipak, tamo gdje postoji aktivna sindikalna podrška i kontinuirana edukacija, članstvo raste, a radnici se sve više oslanjaju na sindikat kao zaštitnika svojih interesa. Za unapređenje zaštite radničkih prava u ovoj oblasti neophodno je kontinuirano informisati zaposlene o njihovim pravima, jačati povjerenje između radnika i sindikata te osigurati efikasne mehanizme za rješavanje problema na radnom mjestu. Takođe, značajna je i podrška institucija u sprovođenju zakona koji štite radnike i omogućavaju sigurno organizovanje sindikata.
-U kojoj mjeri sindikalne organizacije na lokalnom nivou sarađuju sa predstavnicima svojih granskih sindikata? Ima li prostora za unapređenje ovoga odnosa?
-Sindikalne organizacije na lokalnom nivou generalno ostvaruju dobru saradnju sa predstavnicima svojih granskih sindikata. Redovno se razmjenjuju informacije, konsultuju oko važnih pitanja i zajednički rade na zaštiti i unapređenju prava radnika. Ipak, i dalje postoji prostor za dodatnu saradnju i jačanje međusobnih veza, te mogućnost za formiranje novih sindikalnih organizacija.
-Kakva je uopšte svijest današnjih radnika o ulozi sindikalnog organizovanja? U kojoj mjeri su radnici upoznati sa svojim pravima i koliko su spremni na sindikalnu borbu za svoje bolje sutra?
-Svijest radnika o ulozi sindikalnog organizovanja je djelimično razvijena. Veći dio zaposlenih prepoznaje sindikat kao sredstvo za zaštitu svojih prava, ali mnogi nisu dovoljno informisani o konkretnim mehanizmima djelovanja, svojim zakonskim pravima, kao ni o rezultatima koje sindikat ostvaruje u borbi za sve radnike u Republici Srpskoj. Spremnost radnika na sindikalnu borbu varira - dok su u javnom sektoru radnici obično aktivniji i organizovaniji, u privatnom sektoru prisutan je strah od poslodavca, što ograničava njihovu aktivnost i inicijativu. Edukacija, transparentna komunikacija i sigurni mehanizmi zaštite ključni su za podizanje svijesti i motivaciju radnika da se aktivno uključe u sindikalne aktivnosti. Primjeri iz Bijeljine i Ugljevika pokazuju da su radnici u javnom sektoru znatno aktivniji – često organizuju štrajkove i različite oblike protesta kako bi skrenuli pažnju na svoja prava i izborili se za pravedne uslove rada. Takva iskustva potvrđuju da, kada postoji svijest i zajednički angažman, radnici mogu efikasno uticati na zaštitu svojih interesa, te je zato bitno da radnici postanu članovi sindikata.
Naš je moto ,,Imam pravo više, član sam sindikata.’’
Semberija info
-Kako biste ocijenili aktuelni položaj radnika, u svijetlu postojećih brojnih nepovoljnih ekonomskih pokazatelja u našem društvu?
-U svjetlu postojećih brojnih nepovoljnih ekonomskih pokazatelja - niskih plata u odnosu na troškove života, nesigurnih oblika rada (ugovor o radu na određeno vrijeme, ugovor o djelu, ugovor o privremenim i povremenim poslovima, itd), visoke stope odlaska radnosposobnog stanovništva i sve izraženijih socijalnih razlika - položaj radnika u Republici Srpskoj može se ocijeniti kao nepovoljan i nesiguran. Većina radnika suočava se sa nesrazmjerom između zarada i stvarnih troškova života, što dovodi do pada kupovne moći i životnog standarda. Iako postoje određena povećanja plata, ona najčešće samo pokušavaju amortizovati inflaciju i rast cijena osnovnih životnih namirnica i usluga. U privatnom sektoru situacija je često još teža: radnici rade za minimalne plate, uz nesigurne ugovore i ograničena radna prava. Sve navedeno ukazuje da se položaj radnika u Republici Srpskoj mora unaprijediti kroz jačanje socijalnog dijaloga, povećanje plata, dosljednu primjenu kolektivnih ugovora i razvoj politika koje će osigurati dostojanstven rad i život svakom zaposlenom, te sačuvati naše radnike u Republici Srpskoj.
-Koliko dugo obavljate poslove pravne pomoći u Regionalnom sindikalnom centru Bijeljina i sa kakvim problemima Vam se radnici najčešće obraćaju?
-Služba za besplatnu pravnu pomoć u Regionalnom sindikalnom centru Bijeljina postoji već duži niz godina. Ova služba djeluje u okviru Saveza sindikata Republike Srpske, koji čini 15 granskih sindikata i osam regionalnih sindikalnih centara. Tokom tog perioda svakodnevno se susrećemo sa različitim povredama prava zaposlenih, koja najčešće proizlaze iz nepoštovanja zakonskih i ugovorenih prava radnika. Najčešće se radnici obraćaju zbog neisplaćenih plata i naknada, nezakonitih otkaza, nepoštovanja kolektivnih ugovora, kao i zbog problema sa obračunom staža i neuplaćenih doprinosa. Često su prisutne i žalbe zbog prekovremenog rada koji se ne plaća, različitih oblika mobinga i pritisaka na radnom mjestu, kao i zahtjevi za pravnu pomoć u vezi sa organizovanjem štrajka i drugih oblika borbe za svoja prava. Slučajevi sa kojima se svakodnevno susrećemo pokazuju da je pravna zaštita radnika i dalje od ključne važnosti. Naša Služba za besplatnu pravnu pomoć stoji uz svakog radnika – pružajući sigurnost, podršku i osjećaj da nisu sami u borbi za svoja prava. Radnici koji su članovi sindikata imaju jaču zaštitu i sigurnija prava!
-Kakva su Vaša dosadašnja iskustva o ishodima radničkih sporova?
-Ishodi radnih sporova su u velikoj mjeri različiti, ali se u značajnom broju slučajeva pravda ipak može ostvariti uz pomoć Saveza sindikata RS. Kada su zahtjevi radnika zasnovani na jasnim dokazima i zakonskim osnovama, sudske odluke najčešće budu u njihovu korist. Ipak, problem predstavlja dužina trajanja postupaka, što radnicima često stvara dodatni stres i finansijski pritisak. Neki od njih zbog dugotrajnosti procesa odustanu od borbe, što poslodavci ponekad koriste kao prednost. Jedan od pozitivnih primjera u praksi jeste naplata zaostalih plata i naknada putem platne liste, koja ima snagu izvršne sudske isprave. Za ovakvo rješenje izborio se Savez sindikata Republike Srpske 2022. godine kroz Pravilnik o sadržaju pismenog obračuna plate i jedinstvenog obrasca platne liste. Ovaj mehanizam omogućava radnicima da svoja potraživanja naplate u roku od oko mjesec dana, što predstavlja značajan napredak u odnosu na ranije parnične postupke koji su trajali i po nekoliko godina. U posljednjih šest mjeseci, preko 230 radnika samo sa teritorije Grada Bijeljina na ovaj način je ostvarilo svoja prava iz radnog odnosa. Uprkos tome, može se reći da su rezultati pozitivni u onim slučajevima gdje su radnici istrajni i gdje Služba za besplatnu pravnu pomoć ima mogućnost da ih kvalitetno zastupa i prati cijeli postupak. Svaki dobijeni spor predstavlja potvrdu da se borba za radnička prava isplati i da se, uz pravnu podršku i odlučnost, nepravde mogu ispraviti.
-U susret povećanju minimalca imate mnogo posla u kontekstu izmjena odnosno prilagođavanja kolektivnih ugovora. U kojim oblastima nailazite na najviše poteškoća?
-Povećanje minimalne plate svakako da nosi intenzivniji period rada na usklađivanju i izmjenama kolektivnih ugovora, jer je potrebno precizno prilagoditi koeficijente i platne razrede kako bi se obezbijedila pravična raspodjela zarada i spriječilo narušavanje platnih odnosa među zaposlenima. Najviše poteškoća u praksi se javlja u oblastima gdje nemamo zaključene kolektivne ugovore. Uprkos tim poteškoćama, naš cilj ostaje isti - da se kroz kolektivno pregovaranje osiguraju veće plate, koje će radnicima omogućiti dostojanstven život i motivaciju za dalji rad.
-Kada je riječ o sindikalnom organizovanju u realnom sektoru, kakva su Vaša dosadašnja iskustva? Kako unaprijediti zaštitu radničkih pravu u ovoj oblasti?
-Dosadašnja iskustva pokazuju da je sindikalno organizovanje u realnom sektoru često izazovno. Radnici se ponekad ustručavaju da se učlane zbog straha od mogućih posljedica, nesigurnosti na radnom mjestu ili nedovoljnog informisanja o svojim pravima. Ipak, tamo gdje postoji aktivna sindikalna podrška i kontinuirana edukacija, članstvo raste, a radnici se sve više oslanjaju na sindikat kao zaštitnika svojih interesa. Za unapređenje zaštite radničkih prava u ovoj oblasti neophodno je kontinuirano informisati zaposlene o njihovim pravima, jačati povjerenje između radnika i sindikata te osigurati efikasne mehanizme za rješavanje problema na radnom mjestu. Takođe, značajna je i podrška institucija u sprovođenju zakona koji štite radnike i omogućavaju sigurno organizovanje sindikata.
-U kojoj mjeri sindikalne organizacije na lokalnom nivou sarađuju sa predstavnicima svojih granskih sindikata? Ima li prostora za unapređenje ovoga odnosa?
-Sindikalne organizacije na lokalnom nivou generalno ostvaruju dobru saradnju sa predstavnicima svojih granskih sindikata. Redovno se razmjenjuju informacije, konsultuju oko važnih pitanja i zajednički rade na zaštiti i unapređenju prava radnika. Ipak, i dalje postoji prostor za dodatnu saradnju i jačanje međusobnih veza, te mogućnost za formiranje novih sindikalnih organizacija.
-Kakva je uopšte svijest današnjih radnika o ulozi sindikalnog organizovanja? U kojoj mjeri su radnici upoznati sa svojim pravima i koliko su spremni na sindikalnu borbu za svoje bolje sutra?
-Svijest radnika o ulozi sindikalnog organizovanja je djelimično razvijena. Veći dio zaposlenih prepoznaje sindikat kao sredstvo za zaštitu svojih prava, ali mnogi nisu dovoljno informisani o konkretnim mehanizmima djelovanja, svojim zakonskim pravima, kao ni o rezultatima koje sindikat ostvaruje u borbi za sve radnike u Republici Srpskoj. Spremnost radnika na sindikalnu borbu varira - dok su u javnom sektoru radnici obično aktivniji i organizovaniji, u privatnom sektoru prisutan je strah od poslodavca, što ograničava njihovu aktivnost i inicijativu. Edukacija, transparentna komunikacija i sigurni mehanizmi zaštite ključni su za podizanje svijesti i motivaciju radnika da se aktivno uključe u sindikalne aktivnosti. Primjeri iz Bijeljine i Ugljevika pokazuju da su radnici u javnom sektoru znatno aktivniji – često organizuju štrajkove i različite oblike protesta kako bi skrenuli pažnju na svoja prava i izborili se za pravedne uslove rada. Takva iskustva potvrđuju da, kada postoji svijest i zajednički angažman, radnici mogu efikasno uticati na zaštitu svojih interesa, te je zato bitno da radnici postanu članovi sindikata.
Naš je moto ,,Imam pravo više, član sam sindikata.’’
Semberija info
