Osnovna škola „Petar Kočić“ u Brodcu, već decenijama predstavlja obrazovni i kulturni stub nekoliko sela semberskog kraja. Od svojih skromnih početaka u brvnarama, pa do moderne nastavne zgrade danas, škola je sačuvala ne samo zidove već i duh vremena. 



-Ova škola nije samo ustanova, ona je živa uspomena našeg naroda, svjedočanstvo istrajnosti jedne zajednice i upornosti da se sačuva kultura, znanje i pismenost, čak i u najtežim istorijskim okolnostima“, ističe direktor škole, Velemir Gojković, koji je na tu dužnost stupio 2023. godine.



Prema njegovim riječima, školu danas pohađa 308 učenika, raspoređenih u 24 odjeljenja. Centralnu školu u Brodcu pohađa 212 učenika, dok u područnim odjeljenjima u Međašima, Balatunu, Ostojićevu i Velinom Selu, nastavu pohađa ukupno 96 učenika.
-Škola u Brodcu bila je ne samo škola ovog sela, već i svih okolnih sela, koja su pripadala brodačkoj opštini: Velinog Sela, Meteriza, Balatuna, Međaša, Svinjarevca (Ostojićeva), Trnjaka i Dazdareva. Ima nekih podataka koji govore da je u Brodcu i ranije bilo nekih organizovanih oblika opismenjavanja njegovih seljana. U rukopisu Riste Šušnjića, sačuvanom u Narodnom muzeju u Sarajevu, navodi se da je Brodac imao srpsku školu već prije 1834. godine. Ta prva škola bila je, u suštini, organizovana u privatnim kućama ili brvnarama, a nastavu su držali pismeniji sveštenici ili seljaci. Postojala je ta neka, kao „lutajuća“ škola, u privatnim ili iznajmljenim brvnarama. Nastavu u tim „lutajućim“ školama, izvodili su pismeniji sveštenici i nekvalifikovani učitelji, pismeniji seljaci. Po Šušnjiću, ova škola poslije škole u Tavni, najstarija je škola u Semberiji“ rekao je za „Semberija info“ direktor Velemir Gojković. 



Prva škola nosila je naziv „Srpska vjeroispovijedna osnovna škola u Brocu“. Seljaci su izdržavali učitelja i održavali školu, dajući mjesečno po učeniku „po jednu cvanciku“. Namještaj u školi bio je takođe djelo njenih mještana, koji su pravili klupe za mlađe i starije učenike. Poslije spaljivanja školske zgrade, odnosno poslije 1876. godine, u Bosni i Hercegovini je došlo do nemira i buna, pa se nije smjelo ni pomišljati o nekoj novoj školi u Brodcu sve do 1878. godine, kada je Bosna i Hercegovina Berlinskim kongresom pripojena Austro-Ugarskoj Monarhiji. Srpski narod se, u prvi mah, obradovao smatrajući da će novi okupator, kao hrišćanin, biti kulturniji i napredniji, te da će im biti lakše nego pod turskom vlašću. Turci nisu željeli da Srbi imaju škole, a ni pismenu raju. Lakše se nepismena raja miri sa sudbinom koja ju je zadesila. Čim bi se desili bilo kakvi nemiri, Turci bi prvo rušili crkve i škole. Svi okupatori imaju prvenstveno svoj interes i nema pravog razvoja i napretka bez potpune slobode. Novi okupator Bosne i Hercegovine, bar u prvo vrijeme, dozvolio je Bročanima da sebi 1879. godine, podignu novu školsku zgradu. Ta škola radila je sve do 1884. godine, kada je napravljena nova, veća zgrada.



-Vrijedno je napomenuti da su seljaci sav građevinski materijal: ciglu, kreč, pijesak, drvenu građu, crijep dovozili sa strane, jer ga u Brodcu nije bilo. Negašeni kreč se dovozio sa Majevice, a cigla i crijep uz put Bijeljina – Brčko, sve do Čađavice. Sav prevoz građevinskog materijala obavili su seljaci sa volovskim i konjskim zapregama, gdje se pominje da je napravljena kolona od 300 zaprega. Kolona je bila toliko duga da se protezala skoro od Brodca do Dvorova. Izgradnjom ove škole, nastaje period njenog planskog i kontinuiranog rada sa kvalifikovanim nastavnim kadrom. Svečano je otvorena krajem 1884. godine, uz veliko prisustvo naroda i predstojnika vlasti i crkve. Škola je započela sa radom 1884/1885. školske godine, kada je u nju upisano 77 đaka iz svih okolnih sela i to isključivo muških“, priča Gojković.

Uz odrasle učenike, školovane u vrijeme kada ženska djeca rijetko pohađaju nastavu, u Brodcu je 1911. godine, na inicijativu sveštenika Mihajla Jovanovića, otvorena i „Narodna srpska ženska škola“. Njen cilj je bio da se poveća broj obrazovanih djevojčica, što je u tom vremenu predstavljalo pionirski poduhvat.

Upravo kroz sjećanja, usmenu tradiciju i školsku dokumentaciju, može se podijeliti rad ove škole u četiri velika perioda: od prvih „lutajućih škola“, preko uspona i obnove, do moderne nastave danas. Od 1885. godine, vodi se uredna školska dokumentacija, upisnice, dnevnici i školska spomenica.



-U školskoj 1885/86. godini, otpočeo je neprekidan rad ove vaspitno- obrazovne ustanove koja je imala veliki značaj u kulturnom i obrazovnom preobražaju cijelog ovog kraja. Nova škola poprimila je tada obilježje komunalno - svjetovne škole i dobila naziv „Narodna osnovna škola u Brocu“. U toj zgradi odvijala se nastava neprekidno blizu 80 godina, odnosno do 1967. godine, kada je sagrađena nova moderna školska zgrada, sa novim imenom Osnovna škola „Petar Kočić“ Brodac, koja i danas postoji i radi“, pojašnjava Gojković. 

Novo ime škole može se povezati sa Čitaonicom „Petar Kočić“, koja je osnovana 1930. godine, a jedan od osnivača čitaonice u Brodcu, bio je čuveni učitelj, književnik i pisac Dušan Baranin. Takođe, jedna od lijepih priča, koje škola s ponosom prenosi sa generacije na generaciju, vezana je i za guslara Filipa Višnjića.
-Filip Višnjić, koji je odrastao u Međašima, dolazio je u Brodac i pjevao upravo na mjestu gdje se danas nalazi školska zgrada. Tu je nekada bila stara crkva, brvnara. Svakog novembra, kada se obilježavaju „Višnjićevi dani“, naša škola učestvuje sa velikim ponosom,“ kaže Gojković za „Semberija info“.

Neke od značajnih ličnosti u dugogodišnjem razvoju škole, bili su: Vladimir Vojnović koji je opismenjavao stanovništvo putem alfabetskih tečaja i držao predavanja iz zdravstvenog prosvjećivanja i kulture, Nikola Mešterević učitelj i upravitelj škole u Brodcu, Mitar Trifunović Učo, učitelj, veliki tribun i borac radničkog pokreta, Dušan Baranin, čuveni učitelj i književnik, Stjepan i Milica Krstić, prvi školovani Bročani, a kasnije i učitelji ove škole, zatim Mihajlo Mika Jovanović, učenik i učitelj škole, ali i veliki humanista i patriota. On je 1922. godine, osnovao prvu zemljoradničku zadrugu u Brodcu, prvu  takve vrste u Bosni i Hercegovini i Dimitrije Diko Milanović, učenik škole, čuveni doktor na VMA i autor monografije „100 godina škole u Brodcu“.

U razgovoru sa gospodinom Gojkovićem, saznajemo i jednu zanimljivu anegdotu, koja otkriva koliko duboko sjećanje na školu živi među njenim bivšim đacima.
-Nedavno nam je u školu došao jedan stariji čovjek, nekadašnji učenik. Zamolio je da pokušamo pronaći dnevnik iz šezdesetih godina, jer želi da organizuje okupljanje generacije. Dok smo prelistavali te stare stranice, vidjeli smo da u tom vremenu nije bilo mnogo odličnih učenika. Ali oni koji jesu bili, kasnije su postali doktori, naučnici, ugledni stručnjaci. To vam mnogo govori i o školi i o vremenu u kome su odrastali“, kaže Gojković. Nekada je škola imala sedam područnih odjeljenja, a danas ih ima četiri.
-Dokle god imamo makar jedno dijete u nekom odjeljenju, trudićemo se da ne zatvorimo tu školu“, poručio je direktor Gojković.

---

Semberske novine / Semberija info / I. Savić