Jedno od najbližih prigradskih mjesta u Semberiji je Golo Brdo, svega četiri kilometra udaljeno od centra grada. Nedavnim asfaltiranjem puta koji se od naselja Galac odvaja prema Golom Brdu, ovo selo je još bliže gradu, jer se za nekih desetak minuta stiže do centra grada.

Golo Brdo je svoje ime, najvjerovatnije, dobilo po jednom brežuljku - uzvisini na kojoj se nalazi. Ovo selo, kažu narodna predanja, a to je zabilježila i Radmila Kajmaković u Etnološkoj monografiji semberskih sela, svojevremeno su naselili doseljenici iz Crne Gore i istočne Hercegovine. Opet, po narodnom predanju, u selu je nekada bilo svega sedam kuća. Prvi su se iz Crne Gore doselili Lazići, koji slave Stjepanjdan. Cacanovići, kasnije Ćurčići, koji slave Đurđevdan, došli su iz Hercegovine, a od Cacanovića su nastali Aleksići. Familija Jelačić, koji slave Svetog Klimentija, došli su iz Brda u Crnoj Gori, a Jovanovići (Nikoljdan) došli su iz okoline Trebinja. Familija Ivanović, tako predanje kaže, a oni slave Jovanjdan, došli su iz okoline Srebrenice, i, opet, Lazići, koji slave Lučindan, došli su u ovo selo iz Pučila.



Živorad Jelačić, predsjednik Savjeta Mjesne zajednice Golo Brdo, ističe veliku prednost za mještane ovog sela, zbog činjenice da žive blizu grada. Asfaltiranje puta kroz zonu Gradskog vodovoda prema gradu, on smatra punim pogotkom, jer je maksimalno skraćen put do grada, a izbjegavaju se i saobraćajne gužve s kojima su se mještani susretali na magistralnom putu u Patkovači. 
-Svakodnevne potrebe, zdravstvene, finansijske, što se tiče banaka, školovanja srednjoškolaca, nabavke namirnica, sve to rješavamo u gradu. Osnovci pohađaju školu u Patkovači. Nekada smo i pripadali Mjesnoj zajednici Patkovača. Nemamo ambulantu porodične medicine, niti seosku prodavnicu. Što se tiče vjerskih potreba, usmjereni smo na Patkovaču, gdje se nalazi pravoslavna bogomolja. Po popisu iz 2013. godine u selu je živjelo 382 stanovnika. Većina mještana tradicionalno se bavi poljoprivredom i stočarstvom. Imamo plodno i blagorodno zemljište koje zahtijeva puno vrijednih ruku. Značajan broj ljudi zaposlen je u gradskim preduzećima i ustanovama. Desetak mještana radi u preduzeću „Pass“ u Ljeskovcu. U selu imamo i jedan mali pogon, „Simpson“, porodično preduzeće koje se bavi izradom opreme za bebe. U selu su aktivne i dvije pilane. Golo Brdo poznato je i po proizvođačima povrća, a među njima je najpoznatija porodica Lazić.



Selo ima svoj Fudbalski klub „Golo Brdo“, koji  se sada takmiči u Petoj opštinskoj ligi. Nakon desetogodišnje pauze, klub je ponovo aktiviran i okuplja mlade ljude željne afirmacije i zdravog načina života. Seoska infrastruktura je, uglavnom, izgrađena. Nedostaje nam da asfaltiramo oko šesto metara puta do seoskog groblja Ćipirovine“, kaže Živorad Jelačić, vrijedni stanovnik Golog Brda koji se uspješno bavi ratarstvom i stočarstvom. 

Porodica Lazić iz Golog Brda godinama se bavi proizvodnjom i preradom povrća. Braća Miljan i Miodrag uspješno zamjenjuju oca Mladena u svakodnevnim poslovima u plastenicima i na otvorenim površinama.



-U toku je berba krastavca koji je u punom rodu. Zadovoljni smo prinosom, iako je ovo proljeće bilo kišovitije i hladnije. Sve je kasnilo i rokovi su pomjereni za petnaestak dana. Mladi krompir je kasnio mjesec dana u sadnji i prinos je malo slabiji. Osim krastavca i krompira, uskoro ćemo saditi papriku u plastenicima u kojima je bio krompir. Proizvodimo puno paprike na otvorenom prostoru. Cvekla je odličnog kvaliteta, a proizvodimo i bijeli luk. Kiša je pomogla povrću koje se nalazi na otvorenom prostoru“, kaže Miodrag Lazić, ističući da porodica Lazić trenutno povrće proizvodi na trideset hektara površine, od čega je pet hektara pod plastenicima.

Posjetili smo i porodično preduzeće „Simpson“ koje se bavi proizvodnjom opreme za bebe.Zorica Cacanović kaže da ovo  preduzeće postoji od dvijehiljadite godine.



„Prvo smo pokrenuli šivaći pogon, a nakon toga smo otpočeli proizvodnju dječijih krevetaca. Sve što proizvedemo, izvozimo u Srbiju, Hrvatsku, Sjevernu Makedoniju, Crnu Goru, a, naravno, plasiramo i na tržište Republike Srpske i BiH. Postali smo domaći brend, prepoznatljiv na tržištu. Koristimo domaće sirovine i garantujemo za kvalitet onoga što proizvedemo“, kaže Zorica Cacanović.

Za Momčila Vukovića, poznatog duboresca, izuzetno nadarenog i od Boga blagoslovenog umjetnika, bili smo ubijeđeni da živi u Golom Brdu. Međutim, njegov porodični dom nalazi se u Patkovači, možda na granici između dva sela. Ovog umjetnika krasi kreativnost, blagost, spremnost da sasluša sagovornika i da pomogne onima kojima je pomoć neophodna.



-Ovom mom zanimanju najviše bi odgovaala definicija - stari umjetnički zanat. U ovom poslu prihod se ne stiče na brz i lagan način. Od djetinjstva sam zaljubljen u obradu drveta i izradu predmeta od drveta. Sve radove iz tehničkog obrazovanja u školi radio sam s velikom ljubavlju. Izrađivao sam sanke, skije. Nešto me vuklo tome da se jednog dana izrazim u tom zanatu, da se namučim, kako to kažem. Uz redovno školovanje i kasnije uz posao, u slobodnom vremenu bavio sam se duborezom. Ovo se intenziviralo nakon rata. Posla nije bilo u fabrikama i onda sam pribjegao ovom poslu. Za izradu kompozicije „Tajna večera“ u drvetu treba uložiti puno znoja, znanja i truda. Nekada se ovo mjesecima radi i to je produkt potpune predanosti tome poslu. Kada nešto voliš da radiš, onda ti nije teško. Klesati drvo, nekoliko sati u kontinuitetu, može da bude izuzetno naporno. To često radim uz slušanje programa na radiju“, kaže Momčilo Vuković, nadaleko poznati umjetnik za izradu crkvenog enterijera, drvenih čuturica i gusala.

-Prepoznatljiv sam  u narodu po izradi čuturica, a najviše me privlači izrada crkvenog enterijera. To ostaje neko trajnije dobro, za čitav vijek, jer se radi u hrastovini koja je najpostojanije drvo“, kaže Momčilo Vuković koji je do sada izradio deset crkvenih ikonostasa, od kojih je jedan stigao čak do Kanade.

---

Semberske novine / Semberija info