JELENA ZEČEVIĆ, NOVINARKA IZ BIJELJINE KOJA JE SVOJU BUDUĆNOST ODLUČILA GRADITI U BEČU
Sunce tuđeg neba ipak grije jače
Jelena (Gajić) Zečević, rodom iz Bijeljine, odrasla u četvoročlanoj porodici, bezbrižno djetinjstvo ispunjeno igrom na selu, provela je rodnoj Čađavici, okružena prirodom, životinjama i djecom iz komšiluka. Osnovnu školu završila je u Donjem Zabrđu kao vukovac, a potom upisala Srednju medicinsku školu u Bijeljini, smjer farmaceutski tehničar. Ipak, spletom različitih životnih okolnosti odustala je od tog poziva i odlučila se za novinarstvo na Filozofskom fakultetu u Palama, nakon čega je uspješno završila i master studije.
-Po završetku studija vratila sam se u rodni kraj i počela da radim na IN televiziji. Početak je bio turbulentan. Tadašnji lokalni izbori donijeli su mnogo posla i čest odlazak na teren, što mi je zapravo pomoglo da brzo „ispečem zanat“. Nakon izbora, urednica mi je povjerila autorsku emisiju koja se emitovala jednom sedmično, a to mi je bio veliki podstrek i potvrda da sam na pravom putu. Odmah sam zavoljela taj posao i nikada se nisam pokajala što sam izabrala upravo novinarstvo kao svoj poziv. Imali smo mali, ali složan kolektiv i iz tog perioda nosim zaista lijepe uspomene“, prisjeća se Jelena za „Semberske novine“.
Inicijalna kapisla za odlazak u inostranstvo bila je ljubav.
-Za moj odlazak iz zemlje presudna je bila ljubav. Prije toga nisam ozbiljno razmišljala o odlasku, iako sam imala priliku da idem na studije u Beč, gdje je moja baka živjela i željela da dođem kod nje. Još kao dijete sam tokom raspusta često boravila kod članova porodice u Beču, ali nisam mogla da zamislim život tamo, sve dok se nije pojavio moj suprug“, priča Jelena.
Zanimljivo je da su Jelena i njen suprug, zapravo komšije, iz istog sela, ali su se upoznali u Beču, na dječijem rođendanu. Njihove porodice su se poznavale, ali njih dvoje nisu.
-Uvijek mi je bilo nevjerovatno kada neko kaže da je „odmah znao“, ali zaista je bilo tako. Sjećam se da sam se vratila kući i rekla drugaricama: „Ako postoji ljubav na prvi pogled – Bojan je to“. Pokazalo se tačnim. Vidjeli smo se svega nekoliko puta prije nego što smo se vjenčali. Od trenutka upoznavanja do mog preseljenja u Austriju prošla je nepuna godina i sve se to dešavalo u periodu korone, što je dodatno otežavalo stvari, ali je ujedno i dokaz da za pravu ljubav ne postoje prepreke“, rekla je Zečevićeva.
Jelena u Austriji živi već pet godina i kaže da joj je to najljepši period života, jer se ostvarila i kao majka.
-Moj život sada je potpuno drugačiji od onog prije odlaska. Ranije je sve bilo užurbano, dinamično, posao, ljudi, stalna dešavanja, izlasci. Danas živim miran, porodičan život. Naravno, prirodno je da se život djevojke razlikuje od života žene i majke i svako to životno doba ima svoju draž. Austrija je jedna od socijalno najuređenijih zemalja i roditelji ovdje zaista imaju privilegovan status. Porodiljsko odsustvo traje dvije i po godine (ukoliko prethodno niste radili u zemlji), a primanja su korektna. Djeca primaju porodični dodatak sve dok traje školovanje“, pojašnjava ona.
U Jeleninom slučaju, ona kaže da nema nostalgije, te da se vrlo brzo, uz supruga i djecu, navikla na život u novoj sredini.
-Beč je relativno blizu i vjerujem da i to doprinosi odsustvu nostalgije. U rodni kraj dolazimo oko pet do šest puta godišnje, nekad češće, nekad rjeđe. Ono što mi najviše nedostaje su porodica i prijatelji i to je jedino što mi ponekad teško pada“, navodi naša sagovornica.
Sve više mladih odlučuje da svoje snove, obrazovanje i karijeru gradi izvan granica zemlje u kojoj su odrasli. Razlozi su različiti – želja za ličnim napretkom, kvalitetnijim obrazovanjem, sigurnošću ili jednostavno novim iskustvima. Odlazak iz poznatog okruženja nije lak korak, ali za mnoge postaje nužnost.
-Moj savjet svim mladima koji razmišljaju o odlasku jeste da iskoriste priliku. Bilo da idu zbog školovanja, posla ili ljubavi, ne trebaju se ustručavati. Iz ličnog iskustva mogu potvrditi da sunce tuđeg neba zaista nekada grije jače“, zaključila je Jelena Zečević.
Semberija info
Jelena (Gajić) Zečević, rodom iz Bijeljine, odrasla u četvoročlanoj porodici, bezbrižno djetinjstvo ispunjeno igrom na selu, provela je rodnoj Čađavici, okružena prirodom, životinjama i djecom iz komšiluka. Osnovnu školu završila je u Donjem Zabrđu kao vukovac, a potom upisala Srednju medicinsku školu u Bijeljini, smjer farmaceutski tehničar. Ipak, spletom različitih životnih okolnosti odustala je od tog poziva i odlučila se za novinarstvo na Filozofskom fakultetu u Palama, nakon čega je uspješno završila i master studije.
-Po završetku studija vratila sam se u rodni kraj i počela da radim na IN televiziji. Početak je bio turbulentan. Tadašnji lokalni izbori donijeli su mnogo posla i čest odlazak na teren, što mi je zapravo pomoglo da brzo „ispečem zanat“. Nakon izbora, urednica mi je povjerila autorsku emisiju koja se emitovala jednom sedmično, a to mi je bio veliki podstrek i potvrda da sam na pravom putu. Odmah sam zavoljela taj posao i nikada se nisam pokajala što sam izabrala upravo novinarstvo kao svoj poziv. Imali smo mali, ali složan kolektiv i iz tog perioda nosim zaista lijepe uspomene“, prisjeća se Jelena za „Semberske novine“.
Inicijalna kapisla za odlazak u inostranstvo bila je ljubav.
-Za moj odlazak iz zemlje presudna je bila ljubav. Prije toga nisam ozbiljno razmišljala o odlasku, iako sam imala priliku da idem na studije u Beč, gdje je moja baka živjela i željela da dođem kod nje. Još kao dijete sam tokom raspusta često boravila kod članova porodice u Beču, ali nisam mogla da zamislim život tamo, sve dok se nije pojavio moj suprug“, priča Jelena.
Zanimljivo je da su Jelena i njen suprug, zapravo komšije, iz istog sela, ali su se upoznali u Beču, na dječijem rođendanu. Njihove porodice su se poznavale, ali njih dvoje nisu.
-Uvijek mi je bilo nevjerovatno kada neko kaže da je „odmah znao“, ali zaista je bilo tako. Sjećam se da sam se vratila kući i rekla drugaricama: „Ako postoji ljubav na prvi pogled – Bojan je to“. Pokazalo se tačnim. Vidjeli smo se svega nekoliko puta prije nego što smo se vjenčali. Od trenutka upoznavanja do mog preseljenja u Austriju prošla je nepuna godina i sve se to dešavalo u periodu korone, što je dodatno otežavalo stvari, ali je ujedno i dokaz da za pravu ljubav ne postoje prepreke“, rekla je Zečevićeva.
Jelena u Austriji živi već pet godina i kaže da joj je to najljepši period života, jer se ostvarila i kao majka.
-Moj život sada je potpuno drugačiji od onog prije odlaska. Ranije je sve bilo užurbano, dinamično, posao, ljudi, stalna dešavanja, izlasci. Danas živim miran, porodičan život. Naravno, prirodno je da se život djevojke razlikuje od života žene i majke i svako to životno doba ima svoju draž. Austrija je jedna od socijalno najuređenijih zemalja i roditelji ovdje zaista imaju privilegovan status. Porodiljsko odsustvo traje dvije i po godine (ukoliko prethodno niste radili u zemlji), a primanja su korektna. Djeca primaju porodični dodatak sve dok traje školovanje“, pojašnjava ona.
U Jeleninom slučaju, ona kaže da nema nostalgije, te da se vrlo brzo, uz supruga i djecu, navikla na život u novoj sredini.
-Beč je relativno blizu i vjerujem da i to doprinosi odsustvu nostalgije. U rodni kraj dolazimo oko pet do šest puta godišnje, nekad češće, nekad rjeđe. Ono što mi najviše nedostaje su porodica i prijatelji i to je jedino što mi ponekad teško pada“, navodi naša sagovornica.
Sve više mladih odlučuje da svoje snove, obrazovanje i karijeru gradi izvan granica zemlje u kojoj su odrasli. Razlozi su različiti – želja za ličnim napretkom, kvalitetnijim obrazovanjem, sigurnošću ili jednostavno novim iskustvima. Odlazak iz poznatog okruženja nije lak korak, ali za mnoge postaje nužnost.
-Moj savjet svim mladima koji razmišljaju o odlasku jeste da iskoriste priliku. Bilo da idu zbog školovanja, posla ili ljubavi, ne trebaju se ustručavati. Iz ličnog iskustva mogu potvrditi da sunce tuđeg neba zaista nekada grije jače“, zaključila je Jelena Zečević.
Semberija info
