Da Bog podari dobro svim ljudima
Sa željom da saznamo više detalja o tome kako u Semberiji protiče mjesec ramazan posjetili smo porodicu Mešanović iz Janje. U njihovom domaćinstvu žive tri generacije, nešto što, je ne tako davno, bila česta pojava u Semberiji: najiskusniji, Mehmed i Azika, zatim njihov sin Ahmed i njegova supruga Azra i naposlijetku troje najmlađih Mešanovića: Emin, Omer i Emina.
-Kako provodimo ramazanske dane? Razumijem da neki vaši čitaoci možda ne znaju kako je to ali u našoj porodici, pa i u većini janjanskih kuća, ramazan je nešto skroz prirodno. Dođe kao što naprimjer dođe i proljetni period sjetve, svi znamo da će doći, svi smo od malih nogu upoznati sa svim što on donosi i sve teče u sasvim prirodnom i uhodanom toku. Ramazan nam ne smeta u obavljanju naših svakodnevnih dužnosti. Ja imam radionicu, traktor i kombajn, supruga je domaćica, sin radi u Službi hitne pomoći u Bijeljini a poslije posla pomaže meni u radionici oko mašina ili poljskih poslova, snaha se brine oko djece – i svi postimo. Djeca su još mala ali najstarijeg od njih navikavamo da posti po nekoliko sati dnevno. Tako su i nas naši stari učili“, rekao je Mehmed Meša Mešanović, dodavši da su mu u sjećanju ostali ramazani od prije desetak godina. U tom periodu bilo mu je teško postiti jer je post „padao“ u dane žetve ječma i pšenice, pa su Meša i njegov sin Ahmed po cijele dane provodili u kombajnu, na silnoj vrućini i prašini, bez kapi vode. „I evo nas, živi smo. Izdržalo se“, sa osmjehom zaključuje.
Nakon cjelodnevnog posta, ramazanske večeri su prilika da se okuse recepti koje se nema prilike tako često konzumirati tokom godine. Ženski dio porodice, Azika i Azra, zadužene su za ovaj dio porodične atmosfere.
-Radimo i postimo, umori se čovjek - zato ja gledam kako da za naše zajedničke iftare napravim neka posebna jela. I da se zasitimo i uživamo u hrani ali i da se sjetimo naših majki i nana koje su pravile tu istu hranu. Ja volim tradicionalnu bosansku kuhinju a snaha voli praviti ova modernija jela – sve volimo i sve se pojede. Zahvalna sam Bogu što imam ovako lijepu porodicu. Kroz ramazanske molitve molim Boga da podari dobro svim ljudima pa tako i mojoj djeci“, izjavila je Azika Mešanović za portal Semberija info.
Najviše posla u domaćinstvu Mešanovića leži na plećima srednje generacije. Ahmed Mešanović je zaposlen kao medicinski tehničar u Službi hitne medicinske pomoći JZU Dom zdravlja Bijeljina. Kada završi svoju plemenitu službu, kod kuće ga čekaju poslovi u radionici ili u polju.
-Od malih nogu postim. Ne sjećam se da me je neko nešto nagovarao, to se i danas ne radi. Jednostavno dijete odrasta u takvoj jednoj prijatnoj i lijepoj atmosferi koja vlada u porodici i cijelom komšiluku tako da sraste sa ramazanom k’o sa svojim osmjehom. Da se ogladni tokom posta, ogladni se. Da se čovjek umori, umori se. Ali sve je to neka vrsta škole, da osjetimo kako je onima koji nemaju redovne obroke, ljudima koji gladuju. Posebnost ramazana je baš ta solidarnost. Lakše se staviti u poziciju drugog čovjeka i saosjećati sa njim. Baš zato se mnogo dobročinstva prema ljudima u potrebi i učini u ovom mjesecu. Ja bih istakao moje kolege u Službi hitne medicinske pomoći koji se drugarski trude da me tokom ramazana zamjene ako, naprimjer, treba nešto teško ponijeti. Iako najčešće nema potrebe za tim, zahvalan sam im za njihovu brigu pa im se nastojim revanširati slasticama iz majkine kuhinje“, zaključio je sa osmjehom Ahmed Mešanović.
Semberija info
-Kako provodimo ramazanske dane? Razumijem da neki vaši čitaoci možda ne znaju kako je to ali u našoj porodici, pa i u većini janjanskih kuća, ramazan je nešto skroz prirodno. Dođe kao što naprimjer dođe i proljetni period sjetve, svi znamo da će doći, svi smo od malih nogu upoznati sa svim što on donosi i sve teče u sasvim prirodnom i uhodanom toku. Ramazan nam ne smeta u obavljanju naših svakodnevnih dužnosti. Ja imam radionicu, traktor i kombajn, supruga je domaćica, sin radi u Službi hitne pomoći u Bijeljini a poslije posla pomaže meni u radionici oko mašina ili poljskih poslova, snaha se brine oko djece – i svi postimo. Djeca su još mala ali najstarijeg od njih navikavamo da posti po nekoliko sati dnevno. Tako su i nas naši stari učili“, rekao je Mehmed Meša Mešanović, dodavši da su mu u sjećanju ostali ramazani od prije desetak godina. U tom periodu bilo mu je teško postiti jer je post „padao“ u dane žetve ječma i pšenice, pa su Meša i njegov sin Ahmed po cijele dane provodili u kombajnu, na silnoj vrućini i prašini, bez kapi vode. „I evo nas, živi smo. Izdržalo se“, sa osmjehom zaključuje.
Nakon cjelodnevnog posta, ramazanske večeri su prilika da se okuse recepti koje se nema prilike tako često konzumirati tokom godine. Ženski dio porodice, Azika i Azra, zadužene su za ovaj dio porodične atmosfere.
-Radimo i postimo, umori se čovjek - zato ja gledam kako da za naše zajedničke iftare napravim neka posebna jela. I da se zasitimo i uživamo u hrani ali i da se sjetimo naših majki i nana koje su pravile tu istu hranu. Ja volim tradicionalnu bosansku kuhinju a snaha voli praviti ova modernija jela – sve volimo i sve se pojede. Zahvalna sam Bogu što imam ovako lijepu porodicu. Kroz ramazanske molitve molim Boga da podari dobro svim ljudima pa tako i mojoj djeci“, izjavila je Azika Mešanović za portal Semberija info.
Najviše posla u domaćinstvu Mešanovića leži na plećima srednje generacije. Ahmed Mešanović je zaposlen kao medicinski tehničar u Službi hitne medicinske pomoći JZU Dom zdravlja Bijeljina. Kada završi svoju plemenitu službu, kod kuće ga čekaju poslovi u radionici ili u polju.
-Od malih nogu postim. Ne sjećam se da me je neko nešto nagovarao, to se i danas ne radi. Jednostavno dijete odrasta u takvoj jednoj prijatnoj i lijepoj atmosferi koja vlada u porodici i cijelom komšiluku tako da sraste sa ramazanom k’o sa svojim osmjehom. Da se ogladni tokom posta, ogladni se. Da se čovjek umori, umori se. Ali sve je to neka vrsta škole, da osjetimo kako je onima koji nemaju redovne obroke, ljudima koji gladuju. Posebnost ramazana je baš ta solidarnost. Lakše se staviti u poziciju drugog čovjeka i saosjećati sa njim. Baš zato se mnogo dobročinstva prema ljudima u potrebi i učini u ovom mjesecu. Ja bih istakao moje kolege u Službi hitne medicinske pomoći koji se drugarski trude da me tokom ramazana zamjene ako, naprimjer, treba nešto teško ponijeti. Iako najčešće nema potrebe za tim, zahvalan sam im za njihovu brigu pa im se nastojim revanširati slasticama iz majkine kuhinje“, zaključio je sa osmjehom Ahmed Mešanović.
Semberija info
