EGIPATSKE GUSKE, NEOBIČNI PERNATI PRIJATELJI PORODICE BLAGOJEVIĆ

Ima neka tajna veza
Zanimljiva, ali istovremeno i vrlo dirljiva priča bračnog para Blagojević, Petre i Cauna, potvrđuje da su ptice prave mudrice, te da imaju izuzetno razvijenu sposobnost pamćenja, sjećanja, razmišljanja i planiranja.
Daleko od Nila, na obali kanala Dašnica, par egipatskih gusaka već četiri godine šeta, kljuca travu ili samo mirno stoji. Ove lijepe ptice uvijek su u neposrednoj blizini iste kuće. To je kuća porodice Blagojević, u Ulici cara Uroša, broj 4.

–Kada sam ih prvi put ugledao, probudile su u meni radoznalost. Uzeo sam komad hljeba i oprezno, da ih ne uplašim, polako krenuo prema njima. Ptice kakve do tada nisam viđao u našim krajevima, začudo, mirno su me posmatrale dok sam im pružao hljeb i govorio da ne treba da me se plaše. Od tog dana stalno su se vraćale, priča za Semberija info Caun Blagojević, a njegova supruga Petra dodaje kako je tada i ona imala tu radost da ih upozna.

Susret s neobičnim pticama naveo ih je da istražuju o kojoj vrsti je riječ i da bolje shvataju čarobni svijet ptica. –Počele su dolaziti svako jutro i svako veče, koji put bi došle ujutro i ostajale sve dok ne padne mrak, a ponekad bi i prenoćile, navodi Petra istakavši da im je pričinjavalo veliko zadovoljstvo da ih svakodnevno posmatraju. Pripremili bi za njih kukuruz i pšenicu, ali one su radije jele hljeb, pa su im i obezbjeđivali to što vole. Dirljivo je bilo gledati kako je mužjak svaki put puštao ženku da ona jede prva, da bi on svoj kljun punio tek kad ona prestane jesti.
A onda, jednog dana, nisu se pojavile. Uzalud su ih čekali i nekoliko narednih sedmica. -Gdje su naše guske? Šta im se desilo? Fale mi, govorila sam suprugu, a onda smo sjeli u auto i krenuli da ih tražimo. Već smo zapazili da, kad bi odlazile, letjele bi malo uzvodno uz kanal, a onda savijale ka istoku. Zaključili smo da im je, najvjerovatnije, gnijezdo na Pet jezera. I otišli smo da ih tamo tražimo, priča naša sugrađanka naglašavajući kako je njihova radost bila velika kad su ih ugledali. Bile su tu guske, ali i guščići koji su, prije kratkog vremena, kljuckajući probili ljusku jajeta i ugledali svjetlost dana.
-Svako jutro smo ih obilazili i nosili im hljeb koji su guska i gusan zavoljeli da jedu, a mladi guščići su napredovali, dodaje Caun, nekadašnji lovac, koji kaže da danas ne bi mogao ustrijeliti ni jednu životinju. Ukazuje, nije lako da mladunčad bilo koje divlje životinje odraste, opasnost za njih vreba sa svih strana, pa je tako i u slučaju egipatske guske. To leglo od 10 guščića pojeli su psi lutalice, a sledećeg proljeća, kada ih se izleglo šest, zajedno s njima uključili su se i zaposleni u restoranu Pet jezera, rastjerivali su pse lutalice i mladi guščići uspjeli su da prežive.
– Kao roditelji, ove ptice su zaista brižne. A kada mlade nauče da lete, dovedu ih i do naše kuće. Ne znamo tačno zašto, ali dovedu ih samo jednom i onda nastave dolaziti isključivo njih dvoje. Ukoliko se ovdje ponovo pojavi neka druga eipatska guska, otjeraju je. Znajući za takvo njihovo ponašanje, ne malo smo bili iznenađeni kada je jednog dana doletjelo malo jato. Na kanalu, tu pred našom kućom, bilo ih je osam. Onda su ušle i u dvorište, mirno šetale i kljucale travu. Prelijepo ih je bilo gledati, priča Petra.
Kako je navela, ovi njihovi neobični pernati prijatelji priredili su im još jedno iznenađenje. Na mjestu gdje im obično ostavljaju izdrobljen hljeb, guska je snijela jaje.
– To jaje, to je bio poklon. Ostavila ga je u znak zahvalnosti, dodaje Caun. Sutradan su jaje odnijeli na Pet jezera. Gnijezdo ovog para egipatskih gusaka je u šiblju, na majušnom ostrvcetu u sredini jednog jezerceta.

U protekle četiri godine ptice su stekle naviku da svakodnevno, jedan dio dana provode u blizini Petre i Cauna Blagojevića. Tokom vremena uspjeli su da ostvare i neki vid dvosmjerne komunikacije. Kad bi, iz nekog samo ovim pticama znanog razloga, nastupao period u kom se neće pojavljivati, to bi im najavile.
– Kad su jednog dana sletjele na stubove ograde ispred kuće, te tako stajale neko vrijeme, rekla sam suprugu da su sigurno došle da se pozdrave, da one negdje odlaze. Tako je i bilo, priča Petra, dodavši da je bilo jako puno situacija u kojima je ovaj par egipatskih gusaka potvrdio da im je privržen. Petra i Caun pticama nisu dali imena, nikada nisu ni pokušavali da ih uhvate ili dotaknu, a ovi ljepotani im slobodno prilaze i jedu iz ruke.
Šta je egipatska guska?
Egipatska guska je vodena ptica i pripada porodici anatidae, koja uključuje i druge vrste gusaka, pataka i labudova. Odrasla jedinka doseže dužinu do 68 cantimetara, s rasponom krila od 142 cantimetra, a težina im je oko dva kilograma. Primarna boja je kestenjasta, oko vrata i očiju imaju karakteristične prstenove tamno smeđe boje, a noge i kljunovi su ružičasti. Kada su im krila sklopljena, perje im je smeđe, ali, kada ih rašire, pokažu unutrašnje bijelo perje. Mužjaci su nešto veći od ženki, ali izgledaju identično. Jednom kada nađu životnog partnera, to je za čitav život.
U antičko doba, Egipćani, Rimljani i Grci gajili su egipatske guske kao izvor hrane. Ove ptice su porijeklom iz Afrike, među najljepšim i najčešćim pticama doline Nila, pa ih zato zovu i guske sa Nila. Ljudi su ih, zbog pripitomljavanja, u različitim periodima tokom istorije, prenosili u druge dijelove svijeta. Zabilježeno je da su tako prvi primjerci stigli u Veliku Britaniju, zatim Holandiju i Njemačku, a danas se mogu vidjeti širom Evrope. Ova vrsta primijećena je i u regionu, na obalama rijeka i jezera u Srbiji i Hrvatskoj. Egipatske guske, iako su dobri plivači, ne provode toliko vremena plivajući, kao druge vodene ptice, nego na kopnu, pored vode. Svejedi su, jedu travu, sjemenke, crve i insekte. Specifično je što, uglavnom, ćute, a oglašavaju se samo kad su uznemirene ili uplašene.
Semberija info