Radmila Nešković, diplomirani poljoprivredni inženjer ratarstva i povrtarstva: Nikada se nisam pokajala oko izbora životnog poziva
Radmila Nešković, diplomirani poljoprivredni inženjer ratarstva i povrtarstva, za ,,Semberija info''
Nikada se nisam pokajala oko izbora životnog poziva
Nakon završene srednje škole, u mom slučaju to je bila Gimnazija „Filip Višnjić“, malo nas je znalo čime će se u životu baviti i koja je to sfera interesovanja, kada je profesija u pitanju, kaže na početku razgovora za „Semberija info“ Radmila Nešković, diplomirani poljoprivredni inženjer ratarstva i povrtarstva, zaposlena u Resoru za pružanje stručnih usluga u poljoprivredi Ministarstva poljoprivrede Republike Srpske.
Radmilu je životni put nakon srednje škole odveo na Poljoprivredni fakultet u Zemun. Kaže da se nikada nije pokajala oko izbora životnog poziva, ali bi se, kako kaže, iz ove perspektive radije opredijelila za smjer zaštita bilja ili voćarstvo, koje je sve više u ekspanziji.
- U vrijeme kada sam upisala fakultet, u Semberiji je, uglavnom, bilo zastupljeno ratarstvo i povrtarstvo, te je to i bio smjer za koji sam se opredijelila. Rođena sam u Bijeljini, roditelji su iz Međaša i Trnjaka. U Semberiji je poljoprivredno zemljište veliki privredni resurs, te je i to rukovodilo nas koji smo se opredjeljivali za studiranje na poljoprivrednim fakultetima. Zemunski Poljoprivredni fakultet je bio izuzetno cijenjen u vrijeme kada sam ga upisala. Sistem studiranja je bio takav, da se dobijalo puno teoretskog znanja i prakse. Ipak, mislim da se prava praksa dobija onda kada otpočne konkretan rad u preduzeću, na poljoprivrednom dobru, u institutu ili u poljoprivrednom zavodu, gdje sam i ja radila. Puno sam učila uz starije i iskusnije kolege u Poljoprivrednom zavodu Bijeljina i tu sam sticala ono praktično iskustvo. Sticajem okolnosti, tokom studija, rodila sam prvog sina i nakon toga sam diplomirala. I u to vrijeme bilo je puno nezaposlenih, među njima i poljoprivrednih inženjera. Na posao sam nakon toga čekala punih šest godina. Zaposlila sam se u jednom sektoru na PD „Semberija“ koji je ubrzo prerastao u Poljoprivredni zavod. U Zavodu sam radila sve do osnivanja Savjetodavne službe Ministarstva poljoprivrede, gdje radim, evo, već nekih dvadesetak godina“.
Radmila za ,,Semberija info’’ kaže da je zajedno studirala sa svojim suprugom Dušanom, te da su u isto vrijeme i završili fakultet.
- Muž je radio na PD „Semberija“ i nakon toga je otišao u neke institucije, gdje se više bavio poljoprivrednim politikama, dok sam ja ostala u oblasti koja je neposrednije vezana za poljoprivrednu proizvodnju. Sinovi su već odrasli ljudi, stariji sin je oženjen i već imam od njega dvije unuke. To je posebna radost, nakon rođenja dva sina. Kada već pričamo o ovim stvarima, mogu da kažem i to da je ženama uvijek bilo nekako teže prilikom dobijanja posla i kreiranja poslovne karijere. Poslodavci su i ranije, a to je praksa i danas, vodili računa o tome da li će se radnica, koja se tek zaposli, ubrzo i udati, da li planira porodicu, ima li malo dijete, da li će to uticati na češće odsustvovanje s posla. U životu, sve se nekako uskladi i dovede u red. U mom slučaju, konkretno, pomoć moje majke je puno značila kada sam počinjala raditi. Stariji sin je bio tek krenuo u školu, mlađi imao oko godinu dana. Muž je imao svoje obaveze. Sve se to nekako uspijeva organizovati, uskladiti na dnevnom nivou, počevši od odvođenja djece na treninge, pripreme obroka za naredni dan. U takvim slučajevima ponekad će vam pomoći baka, tetka, neko od članova familije“.
Govoreći o svom trenutnom poslu savjetodavca u Resoru za pružanje stručnih usluga u poljoprivredi, Radmila kaže da je to dobar posao za sve inženjere poljoprivrede, s obzirom na različite radne aktivnosti, boravak na terenu, mogućnost ostvarivanja kontakata sa ljudima na njivi, u plasteniku, na seoskom imanju, u voćnjaku.
- Otvorena je i mogućnost za stručno usavršavanje, što u svakom slučaju ovaj posao svrstava među zanimljivije u ovoj branši. Nadam se da ću i svoj radni vijek zaokružiti i provesti kao viši stručni saradnik za ratarstvo i povrtarstvo. Zaista, iskreno vam kažem, nisam se pokajala što sam odabrala ovu profesiju, iako nisam imala nekih dodirnih tačaka s poljoprivredom tokom odrastanja. Vjerovatno bih ovaj poziv ponovo odabrala, kada bih bila u situaciji da biram“.
Što se tiče trenutnog stanja u poljoprivredi na području Semberije, Radmila Nešković kaže da je u posljednje vrijeme proizvodnja hrane izbila u prvi plan.
- Hrana je neophodna ljudima i mora se proizvoditi. Samo je pitanje da li će to biti konvencionalna proizvodnja ili će se više težiti ka organskoj proizvodnji. Činjenica je da u svijetu ima sve manje obradivih površina na kojima se hrana može proizvoditi. Problem predstavlja i odlazak mladih sa sela, ne samo u Republici Srpskoj i BiH, već i na zapadnom Balkanu. Organizacija FAO već je ozbiljno zabrinuta oko toga, ko će proizvoditi hranu u bliskoj budućnosti. Klimatske promjene nas primoravaju da razmišljamo o uzgoju nekih novih kultura. Proizvodnja povrća u zatvorenom prostoru sve više će biti zastupljena. Mi nismo izolovano ostrvo, već sve više zavisimo od svjetskih trendova i procesa u toj oblasti. Zemljište je resurs i treba ga tako i posmatrati io vrednovati“.
Uslovi na semberskom selu danas su kudikamo bolji, nego prije dvadeset ili tridesetak godina. Izgrađena je infrastruktura, a sela, pogotovo ona koja su bliže gradu, ni po čemu ne oskudijevaju u različitim sadržajima’’, kaže Radmila Nešković, istakavši da se trenutno najviše ističe nedostatak mladih na selu.
- Sve je više starijih osoba koje se bave poljoprivredom. Raduje nas svaki novi primjer mladog poljoprivrednika koji je zasnovao porodicu i odlučio da ostane na selu. To je za sve nas veliki dobitak. Ne moraju se svi školovati na fakultetima i raditi u javnom sektoru ili u industriji. U našem Resoru imamo mlade pripravnike, volontere koji su završili poljoprivredni fakultet. Riječ je o vrijednim mladim ljudima koji su spremni da uče i da rade. Uz fakultetsko znanje, neophodna je i praksa na konkretnim poslovima“, kaže na kraju razgovora za ,,Semberija info’’ Radmila Nešković. Snijeg, koji je na području Semberije nedavno pao, samo je od pomoći ozimim usjevima, jer se nakon topljenja snijega povećavaju zalihe vlage u zemljištu, a biljke su u proteklim godinama oskudijevale s vlagom u proljećnom periodu, kaže Radmila Nešković, viši stručni saradnik za ratarstvo i povrtarstvo u Resoru za pružanje stručnih usluga u poljoprivredi pri Ministarstvu poljoprivrede RS.
Prihrana je prva mjera na početku vegetacije
- Prihrana je prva mjera njege koja se primjenjuje početkom vegetacije i ona će ubrzo početi, kada dnevne temperature dostignu osam do devet stepeni Celzijusovih iznad nule. Biljke tada počinju normalno da se razvijaju, korištenjem đubriva koje im se ponudi. U toku je i prijavljivanje za realizaciju podsticaja za zasijanu pšenicu koje dodjeljuje Ministarstvo poljoprivrede. Poljoprivredni proizvođači svakodnevno dolaze u našu područnu kancelariju. Uslov za ostvarivanje svih podsticaja, kao i za regresirano gorivo je redovno ažuriranje svih podataka u Registru poljoprivrednih gazdinstava, tako da im i mi pomažemo oko završavanja tih poslova. Nosioci semberskih poljoprivrednih gazdinstava su, uglavnom, starije starosne grupe koje često nisu u mogućnosti da samostalno popunjavaju obrasce oko ažuriranja podataka. Malo je poljoprivrednih gazdinstava gdje su nosioci gazdinstva mlađe osobe. Nekima je neophodno malo više vremena da shvate koja je KČ jedinica i koja KČ parcela, jer se mora precizno navesti na kojoj KČ parceli se nalazi usjev za podsticaj, s obzirom na to da se redovno vrše kontrole na terenu“, kaže Radmila Nešković.
Semberske novine - Semberija info
Nikada se nisam pokajala oko izbora životnog poziva
Nakon završene srednje škole, u mom slučaju to je bila Gimnazija „Filip Višnjić“, malo nas je znalo čime će se u životu baviti i koja je to sfera interesovanja, kada je profesija u pitanju, kaže na početku razgovora za „Semberija info“ Radmila Nešković, diplomirani poljoprivredni inženjer ratarstva i povrtarstva, zaposlena u Resoru za pružanje stručnih usluga u poljoprivredi Ministarstva poljoprivrede Republike Srpske.
Radmilu je životni put nakon srednje škole odveo na Poljoprivredni fakultet u Zemun. Kaže da se nikada nije pokajala oko izbora životnog poziva, ali bi se, kako kaže, iz ove perspektive radije opredijelila za smjer zaštita bilja ili voćarstvo, koje je sve više u ekspanziji.
- U vrijeme kada sam upisala fakultet, u Semberiji je, uglavnom, bilo zastupljeno ratarstvo i povrtarstvo, te je to i bio smjer za koji sam se opredijelila. Rođena sam u Bijeljini, roditelji su iz Međaša i Trnjaka. U Semberiji je poljoprivredno zemljište veliki privredni resurs, te je i to rukovodilo nas koji smo se opredjeljivali za studiranje na poljoprivrednim fakultetima. Zemunski Poljoprivredni fakultet je bio izuzetno cijenjen u vrijeme kada sam ga upisala. Sistem studiranja je bio takav, da se dobijalo puno teoretskog znanja i prakse. Ipak, mislim da se prava praksa dobija onda kada otpočne konkretan rad u preduzeću, na poljoprivrednom dobru, u institutu ili u poljoprivrednom zavodu, gdje sam i ja radila. Puno sam učila uz starije i iskusnije kolege u Poljoprivrednom zavodu Bijeljina i tu sam sticala ono praktično iskustvo. Sticajem okolnosti, tokom studija, rodila sam prvog sina i nakon toga sam diplomirala. I u to vrijeme bilo je puno nezaposlenih, među njima i poljoprivrednih inženjera. Na posao sam nakon toga čekala punih šest godina. Zaposlila sam se u jednom sektoru na PD „Semberija“ koji je ubrzo prerastao u Poljoprivredni zavod. U Zavodu sam radila sve do osnivanja Savjetodavne službe Ministarstva poljoprivrede, gdje radim, evo, već nekih dvadesetak godina“.
Radmila za ,,Semberija info’’ kaže da je zajedno studirala sa svojim suprugom Dušanom, te da su u isto vrijeme i završili fakultet.
- Muž je radio na PD „Semberija“ i nakon toga je otišao u neke institucije, gdje se više bavio poljoprivrednim politikama, dok sam ja ostala u oblasti koja je neposrednije vezana za poljoprivrednu proizvodnju. Sinovi su već odrasli ljudi, stariji sin je oženjen i već imam od njega dvije unuke. To je posebna radost, nakon rođenja dva sina. Kada već pričamo o ovim stvarima, mogu da kažem i to da je ženama uvijek bilo nekako teže prilikom dobijanja posla i kreiranja poslovne karijere. Poslodavci su i ranije, a to je praksa i danas, vodili računa o tome da li će se radnica, koja se tek zaposli, ubrzo i udati, da li planira porodicu, ima li malo dijete, da li će to uticati na češće odsustvovanje s posla. U životu, sve se nekako uskladi i dovede u red. U mom slučaju, konkretno, pomoć moje majke je puno značila kada sam počinjala raditi. Stariji sin je bio tek krenuo u školu, mlađi imao oko godinu dana. Muž je imao svoje obaveze. Sve se to nekako uspijeva organizovati, uskladiti na dnevnom nivou, počevši od odvođenja djece na treninge, pripreme obroka za naredni dan. U takvim slučajevima ponekad će vam pomoći baka, tetka, neko od članova familije“.
Govoreći o svom trenutnom poslu savjetodavca u Resoru za pružanje stručnih usluga u poljoprivredi, Radmila kaže da je to dobar posao za sve inženjere poljoprivrede, s obzirom na različite radne aktivnosti, boravak na terenu, mogućnost ostvarivanja kontakata sa ljudima na njivi, u plasteniku, na seoskom imanju, u voćnjaku.
- Otvorena je i mogućnost za stručno usavršavanje, što u svakom slučaju ovaj posao svrstava među zanimljivije u ovoj branši. Nadam se da ću i svoj radni vijek zaokružiti i provesti kao viši stručni saradnik za ratarstvo i povrtarstvo. Zaista, iskreno vam kažem, nisam se pokajala što sam odabrala ovu profesiju, iako nisam imala nekih dodirnih tačaka s poljoprivredom tokom odrastanja. Vjerovatno bih ovaj poziv ponovo odabrala, kada bih bila u situaciji da biram“.
Što se tiče trenutnog stanja u poljoprivredi na području Semberije, Radmila Nešković kaže da je u posljednje vrijeme proizvodnja hrane izbila u prvi plan.
- Hrana je neophodna ljudima i mora se proizvoditi. Samo je pitanje da li će to biti konvencionalna proizvodnja ili će se više težiti ka organskoj proizvodnji. Činjenica je da u svijetu ima sve manje obradivih površina na kojima se hrana može proizvoditi. Problem predstavlja i odlazak mladih sa sela, ne samo u Republici Srpskoj i BiH, već i na zapadnom Balkanu. Organizacija FAO već je ozbiljno zabrinuta oko toga, ko će proizvoditi hranu u bliskoj budućnosti. Klimatske promjene nas primoravaju da razmišljamo o uzgoju nekih novih kultura. Proizvodnja povrća u zatvorenom prostoru sve više će biti zastupljena. Mi nismo izolovano ostrvo, već sve više zavisimo od svjetskih trendova i procesa u toj oblasti. Zemljište je resurs i treba ga tako i posmatrati io vrednovati“.
Uslovi na semberskom selu danas su kudikamo bolji, nego prije dvadeset ili tridesetak godina. Izgrađena je infrastruktura, a sela, pogotovo ona koja su bliže gradu, ni po čemu ne oskudijevaju u različitim sadržajima’’, kaže Radmila Nešković, istakavši da se trenutno najviše ističe nedostatak mladih na selu.
- Sve je više starijih osoba koje se bave poljoprivredom. Raduje nas svaki novi primjer mladog poljoprivrednika koji je zasnovao porodicu i odlučio da ostane na selu. To je za sve nas veliki dobitak. Ne moraju se svi školovati na fakultetima i raditi u javnom sektoru ili u industriji. U našem Resoru imamo mlade pripravnike, volontere koji su završili poljoprivredni fakultet. Riječ je o vrijednim mladim ljudima koji su spremni da uče i da rade. Uz fakultetsko znanje, neophodna je i praksa na konkretnim poslovima“, kaže na kraju razgovora za ,,Semberija info’’ Radmila Nešković. Snijeg, koji je na području Semberije nedavno pao, samo je od pomoći ozimim usjevima, jer se nakon topljenja snijega povećavaju zalihe vlage u zemljištu, a biljke su u proteklim godinama oskudijevale s vlagom u proljećnom periodu, kaže Radmila Nešković, viši stručni saradnik za ratarstvo i povrtarstvo u Resoru za pružanje stručnih usluga u poljoprivredi pri Ministarstvu poljoprivrede RS.
Prihrana je prva mjera na početku vegetacije
- Prihrana je prva mjera njege koja se primjenjuje početkom vegetacije i ona će ubrzo početi, kada dnevne temperature dostignu osam do devet stepeni Celzijusovih iznad nule. Biljke tada počinju normalno da se razvijaju, korištenjem đubriva koje im se ponudi. U toku je i prijavljivanje za realizaciju podsticaja za zasijanu pšenicu koje dodjeljuje Ministarstvo poljoprivrede. Poljoprivredni proizvođači svakodnevno dolaze u našu područnu kancelariju. Uslov za ostvarivanje svih podsticaja, kao i za regresirano gorivo je redovno ažuriranje svih podataka u Registru poljoprivrednih gazdinstava, tako da im i mi pomažemo oko završavanja tih poslova. Nosioci semberskih poljoprivrednih gazdinstava su, uglavnom, starije starosne grupe koje često nisu u mogućnosti da samostalno popunjavaju obrasce oko ažuriranja podataka. Malo je poljoprivrednih gazdinstava gdje su nosioci gazdinstva mlađe osobe. Nekima je neophodno malo više vremena da shvate koja je KČ jedinica i koja KČ parcela, jer se mora precizno navesti na kojoj KČ parceli se nalazi usjev za podsticaj, s obzirom na to da se redovno vrše kontrole na terenu“, kaže Radmila Nešković.
Semberske novine - Semberija info
