NATALIJA I BRANISLAV VUJIĆ – POZORIŠTANCE „MASLAČAK“ - Amateri profesionalnog pristupa :: Semberija INFO ::

 

NATALIJA I BRANISLAV VUJIĆ – POZORIŠTANCE „MASLAČAK“ - Amateri profesionalnog pristupa


Za portal  „Semberija info“ razgovarali smo sa princezom i princom Pozorištanca „Maslačak“. Tako naime, u očima svakog djeteta, koje je gledalo njihove nastupe, izgledaju Natalija i Branislav Vujić. I ne samo u dječijim očima - reći će oni koji ih bolje poznaju. Njih dvoje su u bijeljinskom dječijem pozorištu od samih njegovih početaka. Na njegovoj sceni su ušli u svijet glume, pod njegovim krovom su se upoznali, u toku jedne predstave princ je zaprosio princezu, ali stvarno! A, djeca ih i dalje, svake nedjelje u 12 časova, gledaju na velikoj sceni Centra za kulturu u Bijeljini.
 
Nisu sanjali da će njihovi životi biti tako blisko vezani za pozorišnu scenu, a danas čine noseće stubove dječijeg pozorišta „Maslačak“.


 
Branislav je u osnovnoj školi pohađao sekciju glume koju je vodila glumica Ljiljana Đurić i tu je imao priliku, svojim dječijim očima, vidjeti kako predstava i čitav svijet glume izgleda iznutra. Natalija, sa druge strane, sasvim je slučajno uplovila u svijet glume. Pred kraj 2017. godine trebalo je pomoći prijateljima iz ,,Maslačka’’ u izvođenju njihovog novogodišnjeg programa. Taj privremeni izlet u glumačke vode ispostavio se kao sudbinski korak u njenom životu.

 

-Uskoro će mali jubilej, pet godina mog života sa ovim divnim ljudima, pet godina sa najljepšom publikom na svijetu. Kada sa ove distance pogledam na svoje prve glumačke korake mogu ponosno reći da sam mnogo naučila. Na početku je bilo bitno samo da zapamtim tekst i usvojim pokrete lika koji glumim. Uz pomoć prijatelja, profesionalnih glumaca koji su tada radili sa nama, postepeno sam učila da bih danas postala mnogo svjesnija koliko je gluma zapravo ozbiljan proces, koliko je važno dobro se pripremiti za svoj lik i predstavu u cjelini“, rekla je za „Semberija info“ Natalija Vujić.

,,Maslačkova’’ pozorišna trupa do sada je na scenu postavila oko 30 predstava, a od 2016. godine su imali skoro 1.500 izvođenja. U Bijeljini i okolnim gradovima, u pozorištu ili drugim povodima. Toliko mnogo izvođenja je zahtijevalo veliku predanost i ljubav prema ovom pozivu.


 
-Između sebe, mi imamo jako specifičan odnos. Toliko mnogo vremena provodimo zajedno da smo postali kao prava porodica. Naša Maja ima običaj reći da je ovo pozorište naša baza i naše utočište. I zaista, tu nalazimo mnoge važne momente koji su nam potrebni u životu – prijatelje, razumijevanje i prihvatanje, osjećaj plemenite misije koju imamo ne samo u ovom gradu, i još mnogo, mnogo toga. Početak, kao i svaki početak je bio težak. Februara 2018. godine smo igrali predstavu „Mačak u čizmama“, bila je to prva predstava u prvom stalnom repertoaru Pozorištanca „Maslačak“ gdje smo imali dvadesetoro djece u publici. Neke bi to obeshrabrilo, ali ne i nas. Imali smo vjeru, prije svega, a potom smo ulagali veliki trud i vrijeme da bi postali ovo što smo danas“, rekao je Branislav Vujić, odajući pri tom priznanje bijeljinskoj najmlađoj publici koja je rasla uporedo sa rastom Pozorištanceta „Maslačak“ i njegove glumačke ekipe.
 
Kada se pred početak svake predstave podigne zavjesa, prisutna publika pred sobom vidi uređenu scenu sa svim potrebnim rekvizitima. Ali, publika ne zna da su u predstavi, na primjer, „Pepeljuga“ u „izgradnji“ i postavljanju cijele scene rame uz rame učestvovale i Pepeljuga i zla maćeha, i dobra vila, i zavidne sestre. Ovdje ni princa ne obiđu teški poslovi, čak štaviše.
 
-Bane je naš majstor. On stalno nešto buši, boji, zakiva... Mi nemamo scenografa, sav posao radimo sami. Tako je od prvih predstava do danas. Nedjelja u 12 je opštepoznati termin među djecom u Bijeljini, ali radni dan glumaca svake nedjelje počinje nekoliko sati prije predstave kada postavljamo scenu, ako ima potrebe sređujemo kostime i radimo druge poslove. Izgleda možda teško, ali, zaista, sve to radimo sa puno ljubavi i, evo, vidi se. Na našoj prvoj predstavi smo imali dvadesetoro djece, a nakon par godina velikog truda, velike vjere i ljubavi, svake nedjelje velika sala Centra za kulturu u Bijeljini bude skoro popunjena“, ponosno je za „Semberija info“ istakla Natalija Vujić.
 
„Maslačak“ je i više od porodice
 
-Igrali smo „Pepeljugu“ 13. januara 2020. godine. Tokom priprema za predstavu primijetila sam da je Bane nekako drugačiji, veseliji, pun poleta, ali obaveze mi nisu dale vremena da ja tu nešto dublje analiziram. Predstava počinje. Bane je igrao princa, a ja Pepeljugu. U jednom momentu Pepeljuga izlazi iz nekog kovčega i kaže: „Ali cijenjeni prinče, nisam ja nikakva princeza“, a princ Bane kaže: „Možda niste do sada, ali bićete od sada“ i to tako lično da sam se na trenutak zaledila. Međutim, predstava ide dalje i ja nemam vremena da razmišljam. Naposlijetku dolazimo u situaciju kada Pepeljuga isprobava cipelicu, njih dvoje se prepoznaju, „zalede“ se, na scenu izlazi Dobra Vila i svojom naracijom završava predstavu. Isto sve, stotinu puta do tada. Stojimo tako nas dvoje „zaleđeni“ i ja vidim da se Bane spušta na koljeno: „Je li dobro,  Bože dragi?’’, pitam se. „Natalija...“, oslovljava me. „Oslovljava me imenom, izašao je iz uloge, šta mu je...“ prolazi mi kroz glavu... I onda, kada sam ugledala prsten ništa ga više nisam čula, ali sam sve razumjela“, sa velikim osmjehom prisjeća se Natalija jednog od najljepših momenata u njenom životu.


 
(Semberija info)