Prekrasni badem u dvorištu profesora Save Ivkovića iz Bijeljine: O bademima, smokvama i još ponečemu :: Semberija INFO ::

 

Prekrasni badem u dvorištu profesora Save Ivkovića iz Bijeljine: O bademima, smokvama i još ponečemu


Savo Ivković (63), profesor ekonomske grupe predmeta u Srednjoj stručnoj školi u Janji, u svom dvorištu u Bijeljini, preko puta fabrike ,,Sava Semberija”,  ima neobično drvo - badem,  za koji još uvijek vjerujemo da ga možemo pronaći samo negdje na Mediteranu. Osim badema, u njegovom voćnjaku vidjeli smo i smokve, kajsije, breskve, jabuke, vinovu lozu.


  
Profesor Ivković  ima zanimljivu ličnu i porodičnu biografiju, te se naša planirana priča o bademima proširila i na druge zanimljive sadržaje. Po profesiji diplomirani ekonomista, profesor kaže da je u dosadašnjoj radnoj i profesionalnoj karijeri promijenio bezbroj firmi i poslodavaca.

- Radio sam oko tri godine ovdje u komšiluku,  u Fabrici za preradu voća i povrća ,,Sava”. Prije toga sam radio u ,,Rajfajzen banci”, u Ministarstvu inostranih poslova BiH, u ,,Zenitu”, u policiji, ,,Grafosemberiji”, te u tadašnjoj Privrednoj banci Sarajevo (PBS-u). U Beogradu sam svojevremeno završio  ekonomiju. Što se tiče priče o bademu, muška i ženska sadnica zasađene su prije desetak godina i ovo je druga godina da rađaju i da daju plodove. Nabavljene su u Novom Sadu. Obično, svake godine badem cvjeta, ali rani mrazevi onemogućavaju razvoj ploda. Sve se u posljednjim decenijama promijenilo, pogotovo klima. Sada i smokve u ovim našim krajevima rađaju i daju sočne i ukusne plodove. Moja pokojna majka je porijeklom iz Dalmacije. Zbog toga u dvorištu imam badem i smokve. Planirao sam i masline da zasadim, ali je s njima bilo puno teže. Kao i limun, morate ih tokom zime i niskih temperatura utopljavati u posebnim prostorijama, da bi preživjele. U ovim našim krajevima, pogotovo na obroncima Majevice, svojevremeno se uzgajala i vinova loza’’, počinje svoju priču za portal ,,Semberija info’’ Savo Ivković.


 
Ivkovići su u Semberiju, kao i većina ovdašnjeg stanovništva, došli iz Hercegovine u drugoj polovini 19. vijeka.
- Moji Ivkovići su došli iz Avtovca kod Gacka. Neki su se zadržali u Sarajevu, neki su se naselili u Tuzli, u Požarnici, dok je par porodica došlo i u Bijeljinu. Počeli su se baviti trgovinom šljivom i voćnom rakijom, šljivovicom. Moj djed Savo se opredijelio za mlinarstvo i preradu drveta. Imao je namjeru, još prije Drugog svjetskog rata, da otpočne proizvodnju namještaja. Izvozio je rezanu građu u Italiju. Bio je to dobro razvijen biznis, ali je i njega, kao i mnoge druge, rat omeo u poslovnim planovima. Promjenom vlasti, 1945. godine, sve je to palo u vodu. Mog djeda Savu i oca Borivoja, kao pripadnike Jugoslovenske vojske u otadžbini, rat je odnio do Zelengore i planine Treskavice. Tu su se rastali i mom djedu se gubi trag. Moj otac je  preživio taj ratni vihor. Što se tiče prošlosti Bijeljine i Semberije, ovdje su nekada najbogatiji bili Jovičići. Milko Jovičić je 1878. godine, kao potpredsjednik opštine, dobio tursku sablju, kao znak predaje bijeljinske kasabe. Turci nisu htjeli da predaju kasabu predstavnicima Austrougarske monarhije, te su je simbolično predali Milku Jovičiću. Ivkovići su bili među najnaprednijim srpskim porodicama toga doba u Bijeljini. Čolakovići su, kako podaci govore, bankrotirali između dva rata. Braća Rodoljuba Čolakovića su svojevremeno radili kod mog djeda Save. Moj djed je bio dobrotvor, pokrovitelj  i mecena  ,,Prosvjete” i ,,Srbadije”, stariji brat je, takođe, bio u rukovodstvu ,,Srbadije”, a i sam sam jedno vrijeme vodio ,,Srbadiju”. Moj djed Savo je svojevremeno imao sva izdanja ,,Srpske književne zadruge”, podsjeća Savo Ivković.
 
O nekadašnjem bogatstvu Ivkovića svjedoči i zgrada starog mlina i pilane  u dvorištu Ivkovićeve kuće. Razgovor s profesorom Ivkovićem  završismo  izborom životnih zanimanja i greškama roditelja koji svoju djecu još uvijek nerado usmjeravaju na zanimanja, poput kuvara, slastičara, ugostitelja, građevinskih tehničara, drvoprerađivača, koja mogu obezbijediti brzo i sigurno zaposlenje. Neophodno je obezbijediti puno više praktične nastave i prakse u preduzećima, da bi se nešto u tom smislu promijenilo, reče nam na kraju ovog zanimljivog razgovora za ,,Semberija info’’ profesor Savo Ivković.


Semberske novine - Semberija info