RADENKO PELEMIŠ: UMJESTO KANADE ODABRAO BIJELjINU :: Semberija INFO ::

 

RADENKO PELEMIŠ: UMJESTO KANADE ODABRAO BIJELjINU


O svom životnom putu i profesionalnim izazovima za „Semberija info“ govori Radenko Pelemiš, vlasnik bijeljinske pekare „Aleksa“. Pored vođenja pekare, dugogodišnji je predsjednik Udruženja pekara regije Bijeljina koje funkcioniše u okviru Privredne komore Republike Srpske.

-Život ima čudne puteve. Igrom slučaja sam završio u pekari. U tom periodu života, zajedno sa suprugom sam razmišljao o selidbi preko okeana za šta smo i pokrenuli određene administratvne procese. Tada smo živjeli u Beogradu i ja sam, silom životnih prilika, bio prinuđen raditi u jednoj pekari kao pomoćni radnik. Kada čovjek ima želju i volju da uči, onda ništa nije problem. Pomislio sam, ako sam već tu, ako imam priliku da naučim majstorski posao, zašto ne? I tako sam nakon nekog vremena postao i majstor“, priča za „Semberija info“ Radenko Pelemiš.
 
Tu nije bio kraj razvoju njegove profesionalne karijere. Kao neko ko je ovladao pekarskim zanatom odlučuje se na dva velika životna koraka. Prva odluka se ticala Kanade - odlučili su da ona nije mjesto gdje žele graditi porodično gnijezdo. Druga je bila odluka da otvori vlastitu pekaru. Zajedno sa suprugom, 1998. godine vraća se u Bijeljinu gdje, u 16 kvadratnih metara iznajmljenog prostora, otvaraju pekaru. Odgovornim radom i kvalitetnim proizvodima postepeno su širili proizvodni asortiman, zapošljavali nove radnike, gradili nove objekte, osvajali nova tržišta. Za 24 godine postojanja, od malog iznajmljenog prostora sa dvoje zaposlenih pekara „Aleksa“ sada broji dvadesetak radnika koji proizvode 15 vrsta hljeba, 30 vrsta peciva i kore za pite i baklavu. Njihovi proizvodi se mogu pronaći na području Zvornika, Bijeljine, Brčkog i Šamca.
 

Zbog specifične težine pekarskog posla oduvijek je bilo teško pronaći zainteresovane za rad u pekari. Danas pekarstvo dijeli opšti problem našeg društva kada je u pitanju kvalifikovana radna snaga. Problem nedostatka radne snage rješavaju tako što u vlastitim pogonima, putem prekvalifikacije onih koji su zainteresovani da usvoje znanja ovog zanata dobijaju kvalifikovanu radnu snagu.
 
-Sa ove vremenske distance mogu, sa sigurnošću, reći da vrijeme i emocije koje smo, moja supruga i ja, podijelili sa našim roditeljima i prijateljima ne vrijede materijalnih dobara koje bismo eventualno privrijedili da smo otišli u bijeli svijet. Društvo i poslovni ambijent u kojem živimo i radimo su puni nedostataka, ali uz pravi pristup, uz znanje i profesionalnost, uz porodicu i prijatelje može se i ovdje živiti lijepo i raditi na popravljanju nedostataka“, zaključuje na kraju razgovora Radenko Pelemiš.
 


POSKUPLjENjE HLjEBA
 
-Svjesni nazavidne situacije u kojoj se nalaze brojni građani, pekari su uvijek bili posljednji koji su dizali cijene svojih proizvoda. Svjedoci smo da je na svjetskom nivou došlo do poskupljenja hrane za oko 30%. S obzirom na nedovoljnu domaću proizvodnju pšenice pekarska industrija BiH i RS je prinuđena uvoziti velike količine iste. Povećane cijene pšenice, energenata i radne snage primorale su naše pekare da podignu cijenu svojih proizvoda za 10 do 20%“, ističe Pelemiš i podsjeća da su u kriznim periodima (poplave, npr.) semberski pekari putem Crvenog krsta donirali velike količine hljeba i drugih proizvoda najugroženijem stanovništvu.
 


Semberija info