ROKENROL SVIRAMO S LjUBAVLjU :: Semberija INFO ::

 

ROKENROL SVIRAMO S LjUBAVLjU


Rokenrol je za Stevu, Miloša, Srđana, Gorana i Đorđa ispoljavanje emocija, sviranje i druženje iz ljubavi. Muziku uz koju su odrastale brojne generacije, pa tako i oni, ne samo da vole, već svojom svirkom i nastupima svjedoče o neuništivosti rokenrola.

Naš bend, „Trn u oku“, odražava ljubav prema rokenrolu, a naša prijateljstva su stvarna i iskrena, što osjeti i naša publika. Rokenrol je dio našeg života, ali i naših porodica“, ističu članovi      benda.

Ljubav prema tzv. „tvrđem zvuku“, rađala se u kućama Krstića u Brocu i Đorđića u Balatunu. Ljubav prema muzici, kod Krstića ide s koljena na koljeno, a njihov otac je bio bročanski bubnjar Drago Krstić. Frontmen grupe i gitarista Stevo Krstić kaže da je prije njega gitaru u ruke uzeo njegov mlađi brat Miloš i rođak Ljubiša Krstić, te da su, zapravo, oni i bili pokretači ideje za stvaranje rok benda. To je bilo prije više od desetak godina, mada je osnivanje bilo praćeno nizom subjektivnih i objektivnih okolnosti.
 
-U tom periodu se dogodilo mnogo toga što nas je udaljilo od ideje da bend zaživi, tako da smo petočlani rok bend „Trn u oku“ osnovali 2018. godine. Pored mene, tu su Miloš Đorđić - vokal, Srđan Krstić - basista, Goran Lukić Čoper - bubnjar i Đorđe Ljubojević - ritam gitara, a ono što me posebno raduje je činjenica da je Brodac mjesto u kom se decenijama unazad voli i njeguje rokenrol. Posebno nas raduje činjenica da i danas, kad i u gradovima bivše Jugoslavije, nema rađanja novih rok bendova, mi svakim danom postajemo sve prepoznatljiviji i dobrodošli na svirkama. Kad na svirci vidite, žargonski rečeno, ruke u vazduhu publike, starosne dobi od sedam do 77, e to je ono što vas još više motiviše i jača ljubav prema rokenrolu“, kaže vođa benda Stevo Krstić.
 
Na svirkama benda čućete pjesme grupa Atomsko sklonište, Ju grupa, Smak, Riblja čorba, Prljavo kazalište, Generacija 5, Partibrejkers, Pink flojd, Zabranjeno pušenje, Azra, Blek sabat itd.
 
Zašto naziv „Trn u oku“?
 
Mnogi ljudi svim srcem vole rokenrol, ali svakako da ima i onih koji ne da ga ne vole, nego jednostavno ne razumiju tu vrstu muzike. Događalo im se da kad pođu na probu ili svirku, kad prolaze kroz selo i nose gitaru na ramenu, ljudi dobacuju ili  između sebe komentarišu da su „ovakvi ili onakvi“. Nekima su, kako kažu, „kao pojava, uslovno rečeno, smetali“, tako da su došli na ideju da bendu daju i simbolično ime „Trn u oku“.
 
Njihovi počeci nisu bili lagani. Trebalo je kupiti opremu koja nije jeftina, ali ljubav prema rokenrolu je pobijedila. Snalazili su se kako su znali i umjeli, a imaju i širok krug prijatelja koji su im dali svaku vrstu podrške. Danas su to što jesu - bend koji svira s ljubavlju,  bez obzira da li je u publici njih 10,  110, ili više. Sviraju u kafićima i klubovima, sviraju za svoju i dušu prijatelja na žurkama, a vokal benda, Miloš Đorđić, je i bajker, pa su nerijetko prisutni i rado viđeni na svirkama na motorijadama. Trenutno sviraju u klubu „Bunker“ u okviru nekadašnjeg Zenita.
 


Inače, Miloš Đorđić kaže da je bio mali kad su u Brocu imali rok bend i da je dolazio biciklom da ih sluša.
-Želja mi je bila da budem dio te „rokenrol priče“. Išao sam u muzičku školu, svirao klavijature, bio član hora, učio pjevanje, a mnogo toga sam naslijedio od oca Đoleta, bijeljinskog hipika i bajkera. Počeo sam samostalno da sviram gitaru, a prvim akordima učio me je, upravo, Stevo Krstić. Svoj cilj sam i ostvario.Ispočetka sam u bendu svirao gitaru, a sada sam vokal. Završio sam Ekonomski fakultet, ali se bavim vodoinstalacijama i centralnim grijanjem“, kaže Đorđić i naglašava da je srećan što je dio „magičnog svijeta rokenrola“.

-Svi smo i zaposleni i porodični ljudi. Mnogo toga nam je zajedničko i za nas muzika nije posao, već ljubav, a to nas čini još upornijim i jačim“, kaže Đorđić.
 
Zaposleni su i ostali članovi benda, tako da frontmen benda Stevo radi kao moler, Srđan Krstić, basista, je zaposlen u jednom privatnom preduzeću, a u privatnim preduzećima rade i Goran Lukić Čoper, bubnjar, te Đorđe Ljubojević, ritam gitara. Imaju podršku porodice i nerijetko ih i prate na nastupima, a ono što ova petorka „tvrdog zvuka“ ističe je činjenica da im novac za nastup nije motiv.
 
-Najveća nagrada nam je kad, tokom svirke, vidimo sjaj u očima publike, osjetimo njihovo zadovoljstvo i kad su nam oni veoma često, prateći vokali. To je znak da smo uspjeli, da smo probudili emociju, da je publika osjetila svirku i riječi pjesme, da smo na nastupu jedna velika porodica koja se okupila da razmijeni ono što svim srcem voli, a to je - nikad prevaziđeni rokenrol“, kažu članovi benda, čiji nastupi su prepoznatljivi, ne samo po dobroj svirci i interpretaciji pjesme, nego i po neposrednom kontaktu sa publikom. Činjenica je da istinski i iskreno vole rokenrol, ali i da vole Brodac i Balatun, te ostala semberska sela i svoj grad, a u prilog tome ide podatak da su uvijek prisutni na događajima koje upotpunjuju svirkom, koja u eri turbo folka, mnogima dođe kao pravo osvježenje.

Semberija info