TREBA PROLITI ZNOJ DA NEŠTO PROIZVEDEŠ
U plastenicima porodičnog gazdinstva Blagojević iz Velike Obarske počela je berba rane paprike. U plasteniku je domaćin Duško, supruga Gordana i sin Cican. U pitanju je prvi rod rane paprike, vjerovatno na području Semberije, jer su nestabilne vremenske prilike ovog proljeća prolongirale berbu za nekih deset do petnaest dana.
Duško kaže da se trenutno kvalitetna paprika može prodati po cijeni od 1,5 KM do 1,60 KM po kilogramu, ali, još uvijek nema dovoljne količine paprike od kojih bi mogao dobiti i ozbiljniju zaradu.
“Nismo ti mi za bilo kakvo slikanje. Slikaj paprika, neka ljudi vide da se i ovdje može proizvesti kvalitetna roba. Ne mora se baš sve ni uvoziti. Papriku smo zasadili oko 25. marta, a sjeme smo sijali u januaru. Ima oko paprika, kao i oko drugog povrća, puno posla. Treba proliti znoj, da nešto i dobiješ. Papriku smo zasadili u devet plastenika, na 900 m2. Bavimo se proizvodnjom plavog patlidžana, krastavca, paradajza, lubenice. Na njivi je već paradajz i patlidžan. Pod plastenicima je krastavac i paprika. Povrće uzgajamo na površini od 25 dunuma. Od toga živimo. Već od sredine januara mi krećemo u radnu ofanzivu. Zagrijavamo plastenike sa rasadnim materijalom. Moraš investirati puno, da bi dobio nešto na kraju sezone”.
Duško kaže da trenutno vreća od deset kilograma krastavca na Kvantaškoj pijaci košta oko dvije marke, što potcjenjuje i njegov rad i rad svih drugih uzgajivača povrća.
“Kada sve sagledam, najgore prolaze proizvođači povrća i krajnji kupci. To su dvije kategorije gubitnika u ovoj proizvodnji. U jednoj godini zaradimo na krastavcu, izgubimo na paradajzu ili lubenici. Može biti I obrnuto. Kada imaš širi asortiman proizvoda, nešto će i proći na pijaci. Negdje dobijemo, negdje izgubimo. Znam samo da naporno radimo, da imamo žestok tempo. Radimo i po suncu i po kiši. Niko nas ne pita, kako nam je. Ubiše nas uvoznici povrća. Nekvalitetna uvozna roba diktira cijene domaćih proizvoda. Narod je osiromašio, pa niko i ne pita za kvalitet. Važno je nekako preživjeti. To je narodna parola ”, kaže Duško Blagojević, vrijedni proizvođač povrća iz Velike Obarske.
Semberija info
Duško kaže da se trenutno kvalitetna paprika može prodati po cijeni od 1,5 KM do 1,60 KM po kilogramu, ali, još uvijek nema dovoljne količine paprike od kojih bi mogao dobiti i ozbiljniju zaradu.
“Nismo ti mi za bilo kakvo slikanje. Slikaj paprika, neka ljudi vide da se i ovdje može proizvesti kvalitetna roba. Ne mora se baš sve ni uvoziti. Papriku smo zasadili oko 25. marta, a sjeme smo sijali u januaru. Ima oko paprika, kao i oko drugog povrća, puno posla. Treba proliti znoj, da nešto i dobiješ. Papriku smo zasadili u devet plastenika, na 900 m2. Bavimo se proizvodnjom plavog patlidžana, krastavca, paradajza, lubenice. Na njivi je već paradajz i patlidžan. Pod plastenicima je krastavac i paprika. Povrće uzgajamo na površini od 25 dunuma. Od toga živimo. Već od sredine januara mi krećemo u radnu ofanzivu. Zagrijavamo plastenike sa rasadnim materijalom. Moraš investirati puno, da bi dobio nešto na kraju sezone”.
Duško kaže da trenutno vreća od deset kilograma krastavca na Kvantaškoj pijaci košta oko dvije marke, što potcjenjuje i njegov rad i rad svih drugih uzgajivača povrća.
“Kada sve sagledam, najgore prolaze proizvođači povrća i krajnji kupci. To su dvije kategorije gubitnika u ovoj proizvodnji. U jednoj godini zaradimo na krastavcu, izgubimo na paradajzu ili lubenici. Može biti I obrnuto. Kada imaš širi asortiman proizvoda, nešto će i proći na pijaci. Negdje dobijemo, negdje izgubimo. Znam samo da naporno radimo, da imamo žestok tempo. Radimo i po suncu i po kiši. Niko nas ne pita, kako nam je. Ubiše nas uvoznici povrća. Nekvalitetna uvozna roba diktira cijene domaćih proizvoda. Narod je osiromašio, pa niko i ne pita za kvalitet. Važno je nekako preživjeti. To je narodna parola ”, kaže Duško Blagojević, vrijedni proizvođač povrća iz Velike Obarske.
Semberija info
