Širinom me pritišće ravnica :: Semberija INFO ::

 

Širinom me pritišće ravnica


Mlađo Stanišić, pjesnik, autor šest objavljenih pjesničkih zbirki dočekao je vrijedan jubilej - 20 godina od prve objavljene zbirke. Objavio ih je do sada ukupno šest, a još dvije njegove zbirke poezije pripremljene su za štampanje. Od prve objavljene zbirke  ,,Nešto se strašno ovdje zbilo” (2003), preko ,,Nada je negdje iza neba” (2008), ,,Ilijaš  - ognjište užarenog bola” (2013), ,,Kad nađem sreću šta ću s tugom” (2016), ,,Nemoj me pitati zašto ti pišem” (2017), ,,Na utabanoj stazi nemira” (2020), stigao je Mlađo Stanišić i do dvije neobjavljene zbirke, s radnim naslovima:,,Širinom me pritišće ravnica” i ,,U krilu sanjalice”. Stigao, ili se, na neki način, vratio na svoj pjesnički početak. Po dolasku u Bijeljinu ispisao je pjesmu - metaforu ,,Širinom me pritišće ravnica”. Ne kaže se tek tako, da su ,,pjesnici vječno čuđenje u svijetu”.
 
​Mlađo Stanišić je rođen 1958. godine u selu Brgule, pod planinom Zvijezdom, opština Vareš. Pisanjem poezije, kako sam kaže, bavi se još od srednjoškolskih dana, što znači da je prije više od četrdeset godina napisao prve stihove.

Dok je studirao na Pedagoškoj akademiji u Sarajevu - grupa za srpskohrvatski jezik i književnost, njegovu sklonost prema poeziji primjećuje profesor dr Razija Lagumdžija koja ga podstiče i daje mu podršku da počne objavljivati stihove u lokalnim omladinskim, studentskim i drugim listovima. Stanišićeve pjesme su nagrađivane na brojnim pjesničkim smotrama i festivalima, prevođene na švedski, bugarski i druge jezike.

Od poezije se ne može pobjeći

Poezija je nešto sudbonosno, od toga se ne može pobjeći. Živio sam na selu, na velikom imanju. Otac Božidar je govorio, najbolje je da upišeš tehničku, metalsku ili šumarsku školu, jer ćeš imati uvijek posla u predjelima bogatim šumom. Imao sam biblioteku sa više od hiljadu knjiga. Otac mi je često govorio, obnevidjećeš, puno čitaš. Klasike sam čitao u osmom razredu, ,,gutao” sam knjige. Radio sam kasnije u ,,Energoinvestu”, da bih ubrzo upisao Pedagošku akademiju. Zato i kažem da se od sudbine, odnosno od poezije ne može pobjeći. Radio sam svih ovih godina za mašinama, ali sam pisao i poeziju. Prvu zbirku sam pripremio za objavljivanje 1980. godine, na Konkursu za mlade pjesnike odobreno je besplatno objavljivanje moje zbirke. Prvu kritiku mi je napisala prof. dr Razija Lagumdžija. Dogodile su se neke porodične tragedije, otac je preminuo, napuštam Pedagošku akademiju, tako da je moja prva zbirka ostala u rukopisu”, podsjeća za ,,Semberija info’’ pjesnik Mlađo Stanišić.
 
Pjesnikov stvaralački put prekida rat, nastupa vrijeme stradanja i izbjeglištva. Po dolasku u Bijeljinu, u prvim poratnim godinama, Mlađo objavljuje i  prvu zbirku ,,Nešto se ovdje strašno zbilo”(2003).

-Teško sam podnio taj rat, što govore i moji stihovi:,,Nismo birali vrijeme, vrijeme je biralo nas. Bili smo bačeno sjeme u zemlju, za tuđi spas”. Prva moja knjiga, s ratnom tematikom, predstavljala je svojevrsnu osudu rata. Dolaskom u Bijeljinu upoznao sam Milana Stojanovića  koji me i nagovorio da objavim prvu zbirku. Upoznajem nakon toga pjesnika Peru Zubca, književnog kritičara Radmilu Popović, pjesnika Rajka Petrova Noga i brojne druge. Prvi stih koji sam napisao dolaskom u Bijeljinu glasio je: ,,Širinom me pritišće ravnica”. Ta pjesma - metafora, široko mi je otvorila put u poeziju. Gdje god smo nastupali na pjesničkim večerima, predstavljali su me ovim stihovima. U proteklih dvadesetak godina u mojim pjesmama spajale su se te nostalgične “note” o ravnici i planini. Planina me iznjedrila, ravnica me usvojila. To je ta unutarnja veza i borba koja traje do dana današnjeg, koja me još uvijek drži u svijetu poezije”, kaže jedan od naših najboljih pjesnika, Mlađo Stanišić, čiju ćemo poeziju još dugo čitati.

Semberija info