BICIKLISTIČKI KLUB BN CYCLING TEAM: Biciklizam zahtijeva snažnu psihu i tijelo
Dragiša Jović je svoj život posvetio biciklizmu. Možda ne u mjeri kako se to čini u evropskim zemljama, ali što se tiče Bijeljine, Bosne i Balkana, bicikl je sinonim za Dragišin život. „Ne možete da vidite iz auta sve ono što možete da vidite vozeći se na biciklu“, sa osmjehom nas podučava Dragiša.
U svojoj petnaestoj godini Dragiša Jović započeo je druženje sa biciklima. Imao je problema sa disanjem za koje ljekari nisu mogli utvrditi tačnu dijagnozu. Postepenim ulaskom u svijet bicikala, podizanjem kondicije i imuniteta zdravstveni problemi su nestali. Želja za dokazivanjem ga vodi dalje, te počinje da vozi za Biciklistički klub „Istok“ iz Bijeljine sa kojim osvaja titulu šampiona Republike Srpske. Nakon tri godine u Bijeljini prelazi u Tuzlu gdje vozi za BK „Zmaj od Bosne“ i BK „Tuzla“ gdje 2011., 2012. i 2013. godine osvaja titule pravaka BiH. Šampionske titule tokom 2011. i 2012. je osvojio u sve tri biciklističke discipline: trka na hronometar, cestovna trka i brdska trka na hronometar. U tom periodu, bio je četiri godine kapiten biciklističke reprezentacije Republike Srpske i BiH.
- Ne vozim više trke tog intenziteta. Profesionalni biciklizam zahtijeva najmanje tri sata vožnje bicikla svakog dana, što ja, zbog svih okolnosti i obaveza u životu ne mogu da ispunim. Ali, i dalje sam na biciklu. Svaki slobodan termin koristim da, sam ili sa prijateljima, odvezem neku rutu. Često vozimo relaciju Bijeljina – Suvo Polje – Tavna – Janja – Bijeljina, koja je duga oko 52 kilometra i ima dobre geografske predispozicije za početnike i bicikliste rekreativce. Ovaj sport jeste fizički naporan, ali ima nevjerovatnu sposobnost oslobađanja čovjeka od stresa. Ja ne mogu da zamislim da prođu dva dana, a da ne sjednem na bicikl“, rekao je za „Semberske novine“ Dragiša Jović.
Nakon gašenja BK „Istok“ u Bijeljini je nastala praznina zbog koje su semberski biciklisti bili prinuđeni voziti za klubove iz susjednih gradova. Kako bi ispravili taj propust, grupa entuzijasta je početkom ove godine formirala novi biciklistički klub, „BN cycling team“. Ekipa trenutno ima 12 registrovanih vozača koji se mogu takmičiti u zvaničnim trkama. Zainteresovani za rekreativno bavljenje biciklizmom se mogu pridružiti klubu, uz obavezno ljekarsko uvjerenje.
- Naporan je ovo sport. Zahtijeva zdravlje, snagu, mentalnu stabilnost... Naročito taj dio, psihičke pripreme je suštinski važan. Kada sam tek ulazio u svijet bicikala često sam se žalio starijim kolegama da nemam snage, da ne mogu više, da ću odustati. „Sve dok imaš snage da kažeš, Ne mogu! - Možeš! Kad ne budeš mogao i govoriti, e, tad nemaš snage“! Tako su me hrabrili i sokolili. Tokom karijere sam se uvjerio koliko i sasvim mala sumnja u sebe i vlastite mogućnosti i na neznatnim usponima zna otežati vožnju. Međutim, kada mladi biciklista „preleži ove dječije bolesti“ biciklizma, kada se uklopi u ekipu sebi sličnih, onda uvidi koliko je biciklizam jedan viteški sport. Vi u svakoj trci imate četiri vozača oko sebe koji, na rastojanju od svega nekoliko centimetara jure po 50-60 kilometara na čas i gdje svako pazi na svakog. Greška jednog mogla bi koštati i druge vozače u trci“, kaže Dragiša.
Pet puta je vozio Međunarodnu biciklističku trku Beograd – Banjaluka, a od tih pet nastupa najbolji ostvareni rezultat na trci mu je 38. mjesto. Trka je sve popularnija i među bisiklistima, ali i među građanima Bijeljine. Vidi se to po sve većem broju ljudi koji dočekuju i ispraćaju bicikliste. Takođe, građanima Bijeljine više ne pada tako teško privremeno zatvaranje gradskih saobraćajnica zbog trke.
Profesionalni biciklisti svoje treninge obavljaju na javnim saobraćajnicama na kojima ravnopravno učestvuju sa drugim učesnicima u saobraćaju. Problemi sa vozačima motornih vozila najčešće nastaju prilikom uključenja takvih vozila sa sporednog na glavni put kojim se biciklisti voze.
- Vozači automobila često pogrešno procjene brzinu kretanja biciklista, ne računajući da se mi krećemo brzinom i po 50-60 kilometara na čas. U takvoj situaciji preduzimaju radnje skretanja, pa je bilo slučajeva da su biciklisti udarali u takve automobile. Nerijetko vozači nepropisno zaobilaze bicikliste, trube im, dovikuju, pa bih iskoristio priliku da pozovem ostale učesnike u saobraćaju da se odgovorno ponašaju prema biciklistima“, kaže Dragiša.
Pred ekipom iz „BN cycling team“ predstoje novi izazovi, nove vožnje, ali i projekti popularizacije ovog sporta među djecom i omladinom Semberije.
Semberske novine / Semberija info
U svojoj petnaestoj godini Dragiša Jović započeo je druženje sa biciklima. Imao je problema sa disanjem za koje ljekari nisu mogli utvrditi tačnu dijagnozu. Postepenim ulaskom u svijet bicikala, podizanjem kondicije i imuniteta zdravstveni problemi su nestali. Želja za dokazivanjem ga vodi dalje, te počinje da vozi za Biciklistički klub „Istok“ iz Bijeljine sa kojim osvaja titulu šampiona Republike Srpske. Nakon tri godine u Bijeljini prelazi u Tuzlu gdje vozi za BK „Zmaj od Bosne“ i BK „Tuzla“ gdje 2011., 2012. i 2013. godine osvaja titule pravaka BiH. Šampionske titule tokom 2011. i 2012. je osvojio u sve tri biciklističke discipline: trka na hronometar, cestovna trka i brdska trka na hronometar. U tom periodu, bio je četiri godine kapiten biciklističke reprezentacije Republike Srpske i BiH.
- Ne vozim više trke tog intenziteta. Profesionalni biciklizam zahtijeva najmanje tri sata vožnje bicikla svakog dana, što ja, zbog svih okolnosti i obaveza u životu ne mogu da ispunim. Ali, i dalje sam na biciklu. Svaki slobodan termin koristim da, sam ili sa prijateljima, odvezem neku rutu. Često vozimo relaciju Bijeljina – Suvo Polje – Tavna – Janja – Bijeljina, koja je duga oko 52 kilometra i ima dobre geografske predispozicije za početnike i bicikliste rekreativce. Ovaj sport jeste fizički naporan, ali ima nevjerovatnu sposobnost oslobađanja čovjeka od stresa. Ja ne mogu da zamislim da prođu dva dana, a da ne sjednem na bicikl“, rekao je za „Semberske novine“ Dragiša Jović.
Nakon gašenja BK „Istok“ u Bijeljini je nastala praznina zbog koje su semberski biciklisti bili prinuđeni voziti za klubove iz susjednih gradova. Kako bi ispravili taj propust, grupa entuzijasta je početkom ove godine formirala novi biciklistički klub, „BN cycling team“. Ekipa trenutno ima 12 registrovanih vozača koji se mogu takmičiti u zvaničnim trkama. Zainteresovani za rekreativno bavljenje biciklizmom se mogu pridružiti klubu, uz obavezno ljekarsko uvjerenje.
- Naporan je ovo sport. Zahtijeva zdravlje, snagu, mentalnu stabilnost... Naročito taj dio, psihičke pripreme je suštinski važan. Kada sam tek ulazio u svijet bicikala često sam se žalio starijim kolegama da nemam snage, da ne mogu više, da ću odustati. „Sve dok imaš snage da kažeš, Ne mogu! - Možeš! Kad ne budeš mogao i govoriti, e, tad nemaš snage“! Tako su me hrabrili i sokolili. Tokom karijere sam se uvjerio koliko i sasvim mala sumnja u sebe i vlastite mogućnosti i na neznatnim usponima zna otežati vožnju. Međutim, kada mladi biciklista „preleži ove dječije bolesti“ biciklizma, kada se uklopi u ekipu sebi sličnih, onda uvidi koliko je biciklizam jedan viteški sport. Vi u svakoj trci imate četiri vozača oko sebe koji, na rastojanju od svega nekoliko centimetara jure po 50-60 kilometara na čas i gdje svako pazi na svakog. Greška jednog mogla bi koštati i druge vozače u trci“, kaže Dragiša.
Pet puta je vozio Međunarodnu biciklističku trku Beograd – Banjaluka, a od tih pet nastupa najbolji ostvareni rezultat na trci mu je 38. mjesto. Trka je sve popularnija i među bisiklistima, ali i među građanima Bijeljine. Vidi se to po sve većem broju ljudi koji dočekuju i ispraćaju bicikliste. Takođe, građanima Bijeljine više ne pada tako teško privremeno zatvaranje gradskih saobraćajnica zbog trke.
Profesionalni biciklisti svoje treninge obavljaju na javnim saobraćajnicama na kojima ravnopravno učestvuju sa drugim učesnicima u saobraćaju. Problemi sa vozačima motornih vozila najčešće nastaju prilikom uključenja takvih vozila sa sporednog na glavni put kojim se biciklisti voze.
- Vozači automobila često pogrešno procjene brzinu kretanja biciklista, ne računajući da se mi krećemo brzinom i po 50-60 kilometara na čas. U takvoj situaciji preduzimaju radnje skretanja, pa je bilo slučajeva da su biciklisti udarali u takve automobile. Nerijetko vozači nepropisno zaobilaze bicikliste, trube im, dovikuju, pa bih iskoristio priliku da pozovem ostale učesnike u saobraćaju da se odgovorno ponašaju prema biciklistima“, kaže Dragiša.
Pred ekipom iz „BN cycling team“ predstoje novi izazovi, nove vožnje, ali i projekti popularizacije ovog sporta među djecom i omladinom Semberije.
Semberske novine / Semberija info
