ĆURČIJA ĐORĐE DRVENICA NAKON 60 GODINA SKINUO TABLU S RADNjE: U njegovoj duši ostao miris štavljene kože
Jedan od najpoznatijih bijeljinskih zanatlija, ćurčija Đorđe Drvenica ovih dana skinuo je tablu sa svoje zanatske radnje u kojoj je proveo šezdeset godina. U regionu poznati ćurčija, koji je godinama izrađivao specifičnu odjeću koja se nosila u semberskoj ravnici i na Majevici - kožuhe i šubare, kaže da nema više snage da se bori sa birokratijom, visokim državnim nametima i porezima. Sa zateznim kamatama, posebno.
U ovoj majstorskoj radnji, vrijeme kao da je stalo. Miris štavljene kože osjeti se pri samom ulasku u radnju. Posljednjih desetak godina kod majstora navraćaju viđeniji Bijeljinci, advokati, pravnici, ljekari. Dođu da popiju kafu i prisjete se nekih davnih dana. Nižu se uspomene.
- Najbolje se zanat učio kada uđeš u radnju sa dvanaest ili trinaest godina. Nisam volio školu. Volio sam loptu i fudbal. Otac Branko, ćurčija, kaže, hajde u radnju, da šegrtuješ. Kod oca sam učio zanat. Godinama sam gledao kako to otac radi. Bile su to zlatne godine bijeljinskog zanatstva. Znali smo štaviti i po 500 do 600 ovčijih koža. Izrađivali smo godišnje šesto do sedamsto kožuha. U oktobru i novembru znali smo raditi po cijeli dan i cijelu noć. Uz oca, radila su dva pomoćnika i ja, kao šegrt”.
U godini korone, od četiri kožuha, kaže Đorđe, prodao je samo jedan.
- A, penzija nije bogzna kakva. Svega 230 KM. Znajte, onda, gdje sam sada i u kakvoj situaciji. Da me ne pomaže kćerka, ne bih mogao opstati. Nekada je u užem centru Bijeljine, prisjeća se Đorđe, bilo tridesetak opančara, a bilo je i desetak ćurčijskih radnji.
- Nekada je trebalo prodati dobru kravu, da bi kupio bundu od prirodnog krzna. Zanat se teško napušta. U duši mi je ostao miris štavljene kože. Otvaranjem radnji s polovnom garderobom počeli su propadati i zanati. Potpuno je obezvrijeđeno ono što smo mi nekada radili,” kaže ćurčija Đorđe Drvenica, pokazujući radnu i prodajnu tezgu, staru stotinu i deset godina, koju je izradio Nijemac Johan Rid iz Novog Sela kod Bijeljine, takođe, ćurčija.
Kada je Johan Rid, 1940. godine, otišao u Njemačku, Đorđev otac Branko od Johana je kupio i šivaću mašinu ,,Singer”, staru više od stotinu godina. Kada bi Bijeljina, kojim slučajem, imala muzej zanatstva, vjerovatno bi ovo bili najdragocjeniji eksponati.
Semberske novine - Semberija info
U ovoj majstorskoj radnji, vrijeme kao da je stalo. Miris štavljene kože osjeti se pri samom ulasku u radnju. Posljednjih desetak godina kod majstora navraćaju viđeniji Bijeljinci, advokati, pravnici, ljekari. Dođu da popiju kafu i prisjete se nekih davnih dana. Nižu se uspomene.
- Najbolje se zanat učio kada uđeš u radnju sa dvanaest ili trinaest godina. Nisam volio školu. Volio sam loptu i fudbal. Otac Branko, ćurčija, kaže, hajde u radnju, da šegrtuješ. Kod oca sam učio zanat. Godinama sam gledao kako to otac radi. Bile su to zlatne godine bijeljinskog zanatstva. Znali smo štaviti i po 500 do 600 ovčijih koža. Izrađivali smo godišnje šesto do sedamsto kožuha. U oktobru i novembru znali smo raditi po cijeli dan i cijelu noć. Uz oca, radila su dva pomoćnika i ja, kao šegrt”.
U godini korone, od četiri kožuha, kaže Đorđe, prodao je samo jedan.
- A, penzija nije bogzna kakva. Svega 230 KM. Znajte, onda, gdje sam sada i u kakvoj situaciji. Da me ne pomaže kćerka, ne bih mogao opstati. Nekada je u užem centru Bijeljine, prisjeća se Đorđe, bilo tridesetak opančara, a bilo je i desetak ćurčijskih radnji.
- Nekada je trebalo prodati dobru kravu, da bi kupio bundu od prirodnog krzna. Zanat se teško napušta. U duši mi je ostao miris štavljene kože. Otvaranjem radnji s polovnom garderobom počeli su propadati i zanati. Potpuno je obezvrijeđeno ono što smo mi nekada radili,” kaže ćurčija Đorđe Drvenica, pokazujući radnu i prodajnu tezgu, staru stotinu i deset godina, koju je izradio Nijemac Johan Rid iz Novog Sela kod Bijeljine, takođe, ćurčija.
Kada je Johan Rid, 1940. godine, otišao u Njemačku, Đorđev otac Branko od Johana je kupio i šivaću mašinu ,,Singer”, staru više od stotinu godina. Kada bi Bijeljina, kojim slučajem, imala muzej zanatstva, vjerovatno bi ovo bili najdragocjeniji eksponati.
Semberske novine - Semberija info
