Dok dispariteti cijena prate sembersku privredu, u Robnoj kući otvorena prva picerija :: Semberija INFO ::

 

Dok dispariteti cijena prate sembersku privredu, u Robnoj kući otvorena prva picerija


Završavajući prelistavanje  ,,Semberskih novina’’ iz 1987. godine, osvrnućemo se i na indikativan tekst o rekordnim gubicima semberske privrede za devet mjeseci te godine. Evidentirano je čak 17 gubitaša, sa ukupnim gubitkom od 971 milijardu dinara.

Najveći gubitak bilježi Šećerana, a slijede je Industrija obuće ,,Zenit” i Tvornica za preradu žice ,,Mesud Mujkić”. Nedostatak obrtnih sredstava, izražena nelikvidnost, gubici na sirovini i na gotovim proizvodima, odnosno izraženi dispariteti cijena, sve je to pratilo bijeljinsku i sembersku privredu krajem devete decenije prošlog vijeka.

Lijevo na slici - Konstrukcija za nikad dovršenu Drugu fazu TE Ugljevik

Krajem 1987. godine ,,Semberske novine’’ pišu i o nedopustivom kašnjenju radova na izgradnji druge faze ugljevičke termoelektrane. Iako je iz tadašnjeg Sovjetskog Saveza uvezeno i u krug Termoelektrane smješteno oko 20.000 tona opreme, u ukupnoj vrijednosti od 52 miliona klirinških dolara, zbog sporog pristizanja sredstava od ,,Elektroprivrede BiH” i ,,Elektrogospodarstva Slovenije”, izgradnja druge faze termoelektrane će biti usporena, a zbog nastupajućih tektonskih lomova u funkcionisanju bivše nam zajedničke države, u godinama koje su uslijedile, ta investicija će biti u potpunosti obustavljena.

,,Semberske novine’’ na kraju 1987. godine pišu o oproštajnoj košarkaškoj utakmici između GIK – RAD Radnik i beogradske Crvene Zvezde, na kojoj se od košarkaške scene oprostio legendarni bijeljinski košarkaš Osman Bukvić, jedan iz plejade ,,zlatne” Radnikove generacije s kraja šezdesetih godina, igrač  oko koga su lomili koplja Zvezda i Jugoplastika, veliki majstor i zaljubljenik u basket. Bukvić je ispraćen dostojanstveno, aplauzima i sjećanjima na njegove vragolije pod obručima, dok je igrao zajedno sa Slavnićem, Kapidžićem, Simonovićem i drugim velikanima jugoslovenske košarke. Već na početku 1988. godine ,,Semberske novine’’ bilježe zanimljiv obrt, kada je riječ o poslovanju bijeljinske Šećerane.

Novica Novaković

Iz razgovora sa direktorom Novicom Novakovićem isijava optimizam. Šećerana će poslovnu godinu završiti bez gubitaka, sa prerađenih 275.000 tona šećerne repe i proizvedenih rekordnih 30.000 tona šećera. Gubitak od 2,5 milijarde dinara biće pokriven vlastitim revalorizacionim  prihodima. Novaković ističe da su gubici za Šećeranu prošlost, te da je postala jedna od najuspješnijih šećerana u tadašnjoj Jugoslaviji. Iskorištenost kapaciteta u osmoj kampanji prerade šećerne repe iznosila je oko 86 odsto, a sirovina je obezbijeđena sa područja Semberije, Posavine, Slavonije, Srema i dijelom iz Mađarske.

Zanimljivu životnu priču donose ,,Semberske’’ sredinom januara 1988. godine. Da sreću treba čekati i nadati joj se, te da je kao i pravda, spora, ali dostižna, pokazao je primjer bračnog para Kahrimana i Rabije Smajić. Nakon devetnaest godina čekanja dobili su željno očekivanog nasljednika, sina Kenaida. Bio je to pravi povod da pozovu novinara u goste i da zabilježe srećni događaj.

Početkom marta 1988. godine ,,Semberske novine’’ pišu o nabavci uglja za 2.600 bijeljinskih penzionera, uz mogućnost plaćanja na deset rata, bez kamate. Uz pomoć Kase uzajamne pomoći penzioneri su dobili i zimnicu, neki penzioneri su koristili odmor u banjama i odmaralištima. Zanimljiv podatak iz tog perioda, Opštinska organizacija Saveza penzionera u Bijeljini broji oko 3.400 članova. Za proteklih tridesetak burnih i turbulentnih godina dođosmo do četverostruko većeg broja penzionera u Bijeljini. Da postajemo društvo starih, više je nego očigledno.

Popularna  italijanska pica, jelo kome nisu mogli odoljeti čak ni Rusi, te su dva Amerikanca, nekoliko mjeseci prije nego što će se ovo tradicionalno italijansko jelo pojaviti u Bijeljini, otvorili prvu piceriju u Moskvi, već u januaru, početkom 1988. godine, stiže i u Bijeljinu.  U snek – baru Robne kuće prvu izvrsnu picu, tvrdili su oni koji su je konzumirali, ispekao je vrsni majstor Milan Medić koji je do tada radio u restoranima Njemačke, Austrije, Italije. Tako je, uz dvadesetak burekdžinica, u Bijeljinu na mala vrata ušla i prva picerija.

Semberske novine donose u broju od prvog aprila 1988. godine tekst o poljoprivrednim rekorderima, Tradicionalno  takmičenje, koje je obuhvatilo oko 1.600 proizvođača, iznjedrilo je rekordere u proizvodnji pšenice i soje. Bili su to braća Pašaga i Emin Muratagić. Ljubo Ljubojević iz Broca proglašen je za najvećeg robnog proizvođača šećerne repe,  Čedo Dragojlović iz Amajlija, kao višegodišnji šampion u proizvodnji mlijeka u Semberiji, bio je te godine i kandidat za jednog od jugoslovenskih rekordera. Ovi vrijedni poljoprivredni proizvođači rekli su tada da su savremena proizvodnja hrane, ali i njihov mukotrpan rad, ključ za napredak u poljoprivredi.              

Semberske novine - Semberija info - Lj.Ljubojević