Zavičaj u srcu ostaje :: Semberija INFO ::

 

Zavičaj u srcu ostaje


Na području opštine Kakanj u ovom poratnom periodu obnovljeno je više seoskih kapela i porušenih grobalja. U selu Donji Lučani, parohija Bilješevska, crkvena opština Kakanj, u nedjelju, na praznik Silazak Svetog Duha na apostole - Svete Trojice, osveštana je kapela koju su sagradili raseljeni i izbjegli mještani ovog sela, koji trenutno žive širom svijeta. U tim srpskim selima nema stanovnika i teško je razaznati gdje su nekada bili njihovi domovi. Sve je zaraslo u šiblje i porušeno. Obnovom kapele i oskrnavljenih spomenika mještani žele da otrgnu od zaborava svoje korijene i svoj zavičaj. 


 
Sveštenik Dragiša Cvjetković istakao je prilikom osvećenja kapele da je trudom i zalaganjem srpskog pravoslavnog naroda bilješevske parohije, kome je dom ko zna gdje u bijelom svijetu, a srce na vječnom ognjišti, podignuta  nova kapela u Donjim Lučanima.

„Na mjestu gdje su naši preci podigli zadužbinu, nadajući se da će trajati vijekovima, nažalost, i potomci su morali zidati. Stara kapela je devastirana devedesetih godina, kada je i groblje oskrnavljeno. Zbog veoma lošeg stanja u kojem se devastirana kapela nalazila, praktično ju je bilo nemoguće  obnoviti. Ovo je još jedna svetinja koju smo obnovili, uz Božiju pomoć nastavljamo dalje.



 Violeta Krtolina, rođena u Donjim Lučanima, s velikom dozom sjete i nostalgije i danas, tridesetak godina nakon odlaska u izbjeglištvo, priča o svom zavičaju.

„I tako ja krenem iz Potoka preko brijega u Vrtle. Skoknem do bunara, pa kraj Savine kuće do đedine stare kuće. Obiđem moje Guske, virnem kako su Zeljke. Skrenem na Vrbu, napijem se vode pa preko Baščice dođem do Novke u Selišće. Zajedno idemo do Savića, možda je Milijana došla iz Bilješeva. Kod Savića nema nikog, a ni Marčete i Udovičići nisu tu.

I, naravno, suze ovlaže oči... Idemo dalje, uspomene i žal za zavičajem niko nam ne može oduzeti.

Semberija info