U zaseoku Glendžići, smještenom između dva semberska sela, Donje Čađavice i Gradca, gdje se šljivici smjenjuju sa lijepo uređenim seoskim imanjima, Goja Maksimović (80) na svom imanju još uvijek bere i koristi koprivu, kao sredstvo za suzbijanje plamenjače na paradjzu. Goja kaže da od malih nogu poznaje ljekovita svojstva mlade koprive, koja se nekada puno više koristila i kao hrana i kao lijek.

„U narodu koprivu prepoznajemo kao žaru, jer je u stanju da vas ožari i napravi plikove na koži. Ubranu žaru nakiselim u nekoj posudi i ona će u vodi odležati tri do četiri dana. Nakon toga ću je koristiti za suzbijanje plamenjače na paradjzu. Žara se može i kuvati. Nekada su od žare na selu pripremali čorbe, ukuvavali pite, čajeve smo pili, jer sadrži puno kalcija, željeza, magnezija, fosfora. Žara sadrži i vitamine. Osušenu žaru čuvam u papirnim kesama. Od nje se priprema i sok. Kuvala sam žaru kao dodatak uz hranu prasićima, za brži razvoj i popravljanje apetita. Rođena sam u Bogutovom Selu, ali već šezdeset godina živim u Glendžićima. Imam petoro unučadi od kćerke i sina, imam i praunučad“, kaže Goja Maksimović, ističući da se nekada na selu puno više pažnje posveživalo koprivi i drugom ljekovitom bilju.
 
(Semberija info)