PLAŠIM SE GLADI VIŠE NEGO KORONE
Većina građana Bijeljine, uprkos činjenici da u apotekama još uvijek ne mogu nabaviti zaštitne maske za lice, u potpunosti se pridržava naredbi Kriznog štaba i uputstava zdravstvenih radnika, kada je u pitanju zaštita od virusa korona. Na ulici je neznatan broj šetača, većina ljudi je u stanovima i kućama, gotovo svi nose maske i rukavice.
Na naše pitanje, kako su organizovali život „pod maskama“ i kako funkcionišu u svakodnevnom životu, većina odgovara – onako kako možemo i moramo. Bijeljinci kažu da se zbog ličnog i zajedničkog dobra svojih najbližih, komšija, prijatelja i slučajnih prolaznika, striktno pridržavaju uputstava zdravstvenih radnika.
„Poštujemo naredbe o nošenju zaštitnih maski, vodimo računa o higijeni, brinemo o tome da ljudima prilazimo nadozvoljeno odstojanje, metar i po do dva, kupujemo ono najosnovnije na pijaci i u prodavnicama. Život nam se svodi na četiri zida, na izolaciju“, kaže jedan Bijeljinac koji se nije želio predstaviti, kako reče, zbog pravila službe u kojoj radi.
Zoran Vlačić, diplomirani inženjer tehnologije, pet godina bez posla, na evidenciji na bijeljinskom birou, kaže da je za njega i njegovu porodicu život u ovakvim uslovima postao nepodnošljiv.
„Podstanari smo. U kući trenutno jedino supruga radi. I ona je treutno na bolovanju, te joj je plata manja za nekih 300 do 400 KM. Imamo dvoje djece, dva studenta, u Beogradu i ovdje u Bijeljini studiraju. U kući dva člana sa visokom stručnom spremom, a plašimo se za budućnost, za ono što nas čeka. Radio sam 20 godina u Šekovićima u školi, supruga oko deset godina. Još uvijek smo podstanari. Virus korona nam je dodatno „začinio“, bolje reći „zapaprio“ život. Ne znam ni gdje ćemo, ni šta ćemo u ovakvim životnim okolnostima. Treba platiti kiriju, nabaviti hranu, a plašim se da će ovakvo stanje dugo potrajati, da ne dočekamo nestašice hrane. Više se trenutno plašim gladi, nego korone“, kaže Zoran Vlačić.
Semberija info (Lj.Ljubojević)
Na naše pitanje, kako su organizovali život „pod maskama“ i kako funkcionišu u svakodnevnom životu, većina odgovara – onako kako možemo i moramo. Bijeljinci kažu da se zbog ličnog i zajedničkog dobra svojih najbližih, komšija, prijatelja i slučajnih prolaznika, striktno pridržavaju uputstava zdravstvenih radnika.
„Poštujemo naredbe o nošenju zaštitnih maski, vodimo računa o higijeni, brinemo o tome da ljudima prilazimo nadozvoljeno odstojanje, metar i po do dva, kupujemo ono najosnovnije na pijaci i u prodavnicama. Život nam se svodi na četiri zida, na izolaciju“, kaže jedan Bijeljinac koji se nije želio predstaviti, kako reče, zbog pravila službe u kojoj radi.
Zoran Vlačić, diplomirani inženjer tehnologije, pet godina bez posla, na evidenciji na bijeljinskom birou, kaže da je za njega i njegovu porodicu život u ovakvim uslovima postao nepodnošljiv.
„Podstanari smo. U kući trenutno jedino supruga radi. I ona je treutno na bolovanju, te joj je plata manja za nekih 300 do 400 KM. Imamo dvoje djece, dva studenta, u Beogradu i ovdje u Bijeljini studiraju. U kući dva člana sa visokom stručnom spremom, a plašimo se za budućnost, za ono što nas čeka. Radio sam 20 godina u Šekovićima u školi, supruga oko deset godina. Još uvijek smo podstanari. Virus korona nam je dodatno „začinio“, bolje reći „zapaprio“ život. Ne znam ni gdje ćemo, ni šta ćemo u ovakvim životnim okolnostima. Treba platiti kiriju, nabaviti hranu, a plašim se da će ovakvo stanje dugo potrajati, da ne dočekamo nestašice hrane. Više se trenutno plašim gladi, nego korone“, kaže Zoran Vlačić.
Semberija info (Lj.Ljubojević)