Nada Milošević, rukovodilac Filijale Bijeljina Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske
1. Šta smatrate svojim najvećim uspjehom u životu?
U godinama sam kada su u potpunosti vidljivi rezultati životnih odluka, koje opet određuju sve strane jedne ličnosti. Ljubav, odgovornost i trajanje u smislu odanosti svom izboru su određivali moj životni put. Ako nosite ljubav u svom biću to je oličan preduslov za rast i razvoj. Na jednoj strani su brojna ostvarenja i uspjesi kako u profesiji, tako i u politici i nevladinom sektoru. Moram naglasiti da ni jednu poziciju nisam uzimala olako, kao privilegiju, nego naprotiv kao još veću odgovornost.
Na drugoj strani je moja porodica, koja je u, isto vrijeme, i moja slabost i moja snaga. Da bih bila kompletna ličnost potrebne su mi obje strane. Smatram da je najveći uspjeh u životu kada u skladu sa svojom prirodom dostigneš ciljeve zbog kojih osjećaš sreću i mir. Zbog kojih se osjećaš dobro. I kada traješ. Trajanje je dokaz dobrog izbora.
2. Koja je to profesija kojom ste u mladosti priželjkivali da se bavite i koliko se ona razlikuje od onoga što Vam je danas posao?
Razmišljajući o ovom pitanju vratila sam se u godine ranog djetinjstva i zatečena sam spoznajom da sam od malena razumjela svoju prirodu i slijedila svoje želje. Jednostavno „rođena s tim“. Mnoge stvari su se podrazumijevale, samo sam usputno preskakala prepreke i išla naprijed. Prije osnovne škole nisam se zamarala pitanjima šta ću biti kad porastem, ali su postojala određena interesovanja. Sjećam se gumene lutke s kojom sam se igrala godinama. Bila sam joj i mama i doktorica i učiteljica i krojačica i TV voditelj...Ali se sjećam isto tako da sam danima neutješno plakala, jer mi nisu htjeli kupiti pušku. Pušku su nosili Titovi vojnici, oni su bili simbol snage, sigurnosti, reda i moći. Možda je na mene uticalo i to što sam bila jedinica, a moj sokak je bio pun dječaka s kojima sam se igrala klikera i preskakala ograde. Sjećam se da mi je još tada smetalo štošta vezano za nejednakost polova: „On je muško. Ipak, ti si djevojčica, ti ne možeš..“. A vidjela sam da nije tako. Bila sam odličan učenik i prilično ambiciozna. Uz učenje usputno sam se bavila pisanjem, bila sam organizator kulturno zabavnog života u gimnaziji, voditelj kvizova, svirala u orkestru, a od trećeg razreda gimnazije sam ušla i u politiku. Uvijek sam željela da budem aktivna i prisutna u raznim sferama. Još kao mala sam odlazila kod starih bolesnih i borila se da im pomognem, da donesem drva, odem u prodavnicu. U ratu smo formirale humanitarnu organizaciju za pomoć ljudima u hrani i odjeći. U skladu sa svojim interesovanjima u Helsinškom komitetu za ljudska prava sam radila televizijski serijal „Čovjek i njegovo pravo“. Sa ženama ovog grada 1998. godine formirale smo organizaciju žena „Lara“ da bismo ženu učinile vidljivijom u društvu i ravnopravnijom sa muškarcem. Treću deceniju kako ne odustajem od „Lare“. Naprotiv. Interesantno je da sam kao stipendista u „Kurjaku“ prošla kao rukovodilac kroz sveslužbe, do pozicije „kolektivnog direktora“ za finansije i da sam odbila ponuđeno unapređenje sa velikom platom i odlazak iz firme, jer mi je bilo zadovoljstvo raditi u fabrici koja se razvijala (1.200 radnika), a jedan od osnivača fabrike 1946. godine je bio i moj otac. Novac nije najvažniji cilj.
Više od deceniju sam zaposlena u Fondu zdravstvenog osiguranja RS bilo kao radnik ili kao rukovodilac. Moram istaći da je zadovoljstvo raditi u ovoj instituciji koja teži da bude najbolja javna institucija, nesebično se zalagati da pomognemo našim osiguranicima, najčešće bolesnima, da na najbrži i najjednostavniji način ostvare svoja prava. I pri tome ne pravimo razliku po njihovom socijalnom statusu i nacionalnoj pripadnosti. Jedna sam od onih koji eto, cijelog života ima sreću da radi ono što voli.
3. Koja knjiga, film ili predstava su na Vas ostavili utisak poslednjih godina?
Posljednjih godina je stvaralaštvo tri Ljiljane ostavilo dubok trag i stalno prisustvo u mojoj misli, i to:
- Profesor dr Ljiljana Lukić, moja draga profesorica iz gimnazije koja je u svojim romanima o istaknutoj porodici Zlatonosović iz Zvornika na predivan način, pitkom riječju obradila tematiku srednjevijekovne istorije sa ovih prostora i postavila na zapaženo mjesto žensku stranu koja je bila svih ovih godina zapostavljena. Okosnica romana je potraga za identitetom nacije, ali i potraga za identitetom pojedinca. Pozadina romana je ljubav, kao i snaga koju pokazuje budimska ljepotica Jelena koja se susreće sa surovošću dvorskog života u bosanskim krajevima (Jelena Zlatonosović, Doktor Nikolo, Zvijezda padalica...).
- Druga je Ljiljana Habjanović – Đurović, koja od „Ženskog rodoslova“ i „Paunovog pera“ govori o sudbini žene kroz vijekove, i tjera nas da se zamislimo nad osnovnim vrijednostima života.
- Izuzetno duhovit tekst za predstavu „Istočni anđeo“ napisala je glumica Ljiljana Lašić, koja i glumi u ovoj predstavi. To je urnebesna komedija koja se bavi aktuelnim pitanjima, a u isto vrijeme pored smijeha ispunjena je i sjetom.
„Ako živimo u društvu i vremenu gdje je moral rastegljiva kategorija, a tragika se prepliće sa komedijom, nije teško naći inspiraciju za tragikomediju“, rekla je Ljiljana Lašić u intervjuu.
4. Postoji li hobi ili neko drugo interesovanje kojem posvećujete slobodno vrijeme?
Slobodno vrijeme provodim na više načina, uz dobru knjigu i dobru muziku. Ponekad slikam. Volim druženja i porodična okupljanja. Volim kafanu i druženja s prijateljima. Njegujem prijateljstva još iz gimnazije. Često smo zajedno i ako ne živimo u istom gradu. Čak i putujemo zajedno. Ponosim se njima i srećna sam što ih imam. Volim da putujem i putujem. Nastojim da nadoknadim sve što sam nekad propustila, a razloga je bilo puno. Danas imam spisak želja i destinacija, pa polako.
5. Šta bi, po Vašem mišljenju, trebalo unaprijediti u Bijeljini?
Meni kao Bijeljinki nedostaje onaj čaršijski duh stare Bijeljine, kada smo njegovali poštovanje i međusobno uvažavanje. Umjesto toga, novo vrijeme je doprinijelo izgradnji modernih zgrada, raznih boja i stilova, bez trotoara, parking - mjesta, zelenih površina i igrališta za djecu. Imamo univerzitete i fakultete, imamo studente, a nemamo pozorište, a bioskop ne radi zimi... Imamo ravnicu, a nemamo biciklističku stazu. Nemamo šetalište. Imamo dvije rijeke, ali ne i uređene plaže... Sedamdesetih godina smo napravili bazen, biciklističku stazu do Dvorova, turistički vozić... Zbunjena sam, a i Bijeljina ostaje u čudu, ne znajući da li je došla ili pošla.
6. Kako Bijeljinu i Semberiju vidite u budućnosti?
Voljela bih da Bijeljina postane lijep i moderan grad sa sadržajima koji bi opravdali naziv grada. Potrebno je ostvariti uslove za društveni i privredni razvoj, napraviti ambijent da ljudi mogu živjeti od svog rada. Akcenat je na razvoju infrastrukture. Mislim da će izgradnja autoputa doprinijeti lakšem ulasku investitora na područje grada. Bijeljina mora ekonomski da ojača da bi se zaustavio odlazak mladih. Imati dvije rijeke, Drinu kao biser svijeta, a ne raditi na budućnosti grada pored rijeke na razvoju turizma i ugostiteljstva. Ne razumijem. Imati toplu i ljekovitu vodu u Dvorovima, a nemati najraznovrsnije sadržaje (zatvoreni bazen, hotel...). Ne razumijem!
Neophodan je reprezentativan tim sastavljen od ljudi koji će energetski pokrenuti promjene u ovom gradu.
Semberske novine - Semberija INFO
U godinama sam kada su u potpunosti vidljivi rezultati životnih odluka, koje opet određuju sve strane jedne ličnosti. Ljubav, odgovornost i trajanje u smislu odanosti svom izboru su određivali moj životni put. Ako nosite ljubav u svom biću to je oličan preduslov za rast i razvoj. Na jednoj strani su brojna ostvarenja i uspjesi kako u profesiji, tako i u politici i nevladinom sektoru. Moram naglasiti da ni jednu poziciju nisam uzimala olako, kao privilegiju, nego naprotiv kao još veću odgovornost.
Na drugoj strani je moja porodica, koja je u, isto vrijeme, i moja slabost i moja snaga. Da bih bila kompletna ličnost potrebne su mi obje strane. Smatram da je najveći uspjeh u životu kada u skladu sa svojom prirodom dostigneš ciljeve zbog kojih osjećaš sreću i mir. Zbog kojih se osjećaš dobro. I kada traješ. Trajanje je dokaz dobrog izbora.
2. Koja je to profesija kojom ste u mladosti priželjkivali da se bavite i koliko se ona razlikuje od onoga što Vam je danas posao?
Razmišljajući o ovom pitanju vratila sam se u godine ranog djetinjstva i zatečena sam spoznajom da sam od malena razumjela svoju prirodu i slijedila svoje želje. Jednostavno „rođena s tim“. Mnoge stvari su se podrazumijevale, samo sam usputno preskakala prepreke i išla naprijed. Prije osnovne škole nisam se zamarala pitanjima šta ću biti kad porastem, ali su postojala određena interesovanja. Sjećam se gumene lutke s kojom sam se igrala godinama. Bila sam joj i mama i doktorica i učiteljica i krojačica i TV voditelj...Ali se sjećam isto tako da sam danima neutješno plakala, jer mi nisu htjeli kupiti pušku. Pušku su nosili Titovi vojnici, oni su bili simbol snage, sigurnosti, reda i moći. Možda je na mene uticalo i to što sam bila jedinica, a moj sokak je bio pun dječaka s kojima sam se igrala klikera i preskakala ograde. Sjećam se da mi je još tada smetalo štošta vezano za nejednakost polova: „On je muško. Ipak, ti si djevojčica, ti ne možeš..“. A vidjela sam da nije tako. Bila sam odličan učenik i prilično ambiciozna. Uz učenje usputno sam se bavila pisanjem, bila sam organizator kulturno zabavnog života u gimnaziji, voditelj kvizova, svirala u orkestru, a od trećeg razreda gimnazije sam ušla i u politiku. Uvijek sam željela da budem aktivna i prisutna u raznim sferama. Još kao mala sam odlazila kod starih bolesnih i borila se da im pomognem, da donesem drva, odem u prodavnicu. U ratu smo formirale humanitarnu organizaciju za pomoć ljudima u hrani i odjeći. U skladu sa svojim interesovanjima u Helsinškom komitetu za ljudska prava sam radila televizijski serijal „Čovjek i njegovo pravo“. Sa ženama ovog grada 1998. godine formirale smo organizaciju žena „Lara“ da bismo ženu učinile vidljivijom u društvu i ravnopravnijom sa muškarcem. Treću deceniju kako ne odustajem od „Lare“. Naprotiv. Interesantno je da sam kao stipendista u „Kurjaku“ prošla kao rukovodilac kroz sveslužbe, do pozicije „kolektivnog direktora“ za finansije i da sam odbila ponuđeno unapređenje sa velikom platom i odlazak iz firme, jer mi je bilo zadovoljstvo raditi u fabrici koja se razvijala (1.200 radnika), a jedan od osnivača fabrike 1946. godine je bio i moj otac. Novac nije najvažniji cilj.
Više od deceniju sam zaposlena u Fondu zdravstvenog osiguranja RS bilo kao radnik ili kao rukovodilac. Moram istaći da je zadovoljstvo raditi u ovoj instituciji koja teži da bude najbolja javna institucija, nesebično se zalagati da pomognemo našim osiguranicima, najčešće bolesnima, da na najbrži i najjednostavniji način ostvare svoja prava. I pri tome ne pravimo razliku po njihovom socijalnom statusu i nacionalnoj pripadnosti. Jedna sam od onih koji eto, cijelog života ima sreću da radi ono što voli.
3. Koja knjiga, film ili predstava su na Vas ostavili utisak poslednjih godina?
Posljednjih godina je stvaralaštvo tri Ljiljane ostavilo dubok trag i stalno prisustvo u mojoj misli, i to:
- Profesor dr Ljiljana Lukić, moja draga profesorica iz gimnazije koja je u svojim romanima o istaknutoj porodici Zlatonosović iz Zvornika na predivan način, pitkom riječju obradila tematiku srednjevijekovne istorije sa ovih prostora i postavila na zapaženo mjesto žensku stranu koja je bila svih ovih godina zapostavljena. Okosnica romana je potraga za identitetom nacije, ali i potraga za identitetom pojedinca. Pozadina romana je ljubav, kao i snaga koju pokazuje budimska ljepotica Jelena koja se susreće sa surovošću dvorskog života u bosanskim krajevima (Jelena Zlatonosović, Doktor Nikolo, Zvijezda padalica...).
- Druga je Ljiljana Habjanović – Đurović, koja od „Ženskog rodoslova“ i „Paunovog pera“ govori o sudbini žene kroz vijekove, i tjera nas da se zamislimo nad osnovnim vrijednostima života.
- Izuzetno duhovit tekst za predstavu „Istočni anđeo“ napisala je glumica Ljiljana Lašić, koja i glumi u ovoj predstavi. To je urnebesna komedija koja se bavi aktuelnim pitanjima, a u isto vrijeme pored smijeha ispunjena je i sjetom.
„Ako živimo u društvu i vremenu gdje je moral rastegljiva kategorija, a tragika se prepliće sa komedijom, nije teško naći inspiraciju za tragikomediju“, rekla je Ljiljana Lašić u intervjuu.
4. Postoji li hobi ili neko drugo interesovanje kojem posvećujete slobodno vrijeme?
Slobodno vrijeme provodim na više načina, uz dobru knjigu i dobru muziku. Ponekad slikam. Volim druženja i porodična okupljanja. Volim kafanu i druženja s prijateljima. Njegujem prijateljstva još iz gimnazije. Često smo zajedno i ako ne živimo u istom gradu. Čak i putujemo zajedno. Ponosim se njima i srećna sam što ih imam. Volim da putujem i putujem. Nastojim da nadoknadim sve što sam nekad propustila, a razloga je bilo puno. Danas imam spisak želja i destinacija, pa polako.
5. Šta bi, po Vašem mišljenju, trebalo unaprijediti u Bijeljini?
Meni kao Bijeljinki nedostaje onaj čaršijski duh stare Bijeljine, kada smo njegovali poštovanje i međusobno uvažavanje. Umjesto toga, novo vrijeme je doprinijelo izgradnji modernih zgrada, raznih boja i stilova, bez trotoara, parking - mjesta, zelenih površina i igrališta za djecu. Imamo univerzitete i fakultete, imamo studente, a nemamo pozorište, a bioskop ne radi zimi... Imamo ravnicu, a nemamo biciklističku stazu. Nemamo šetalište. Imamo dvije rijeke, ali ne i uređene plaže... Sedamdesetih godina smo napravili bazen, biciklističku stazu do Dvorova, turistički vozić... Zbunjena sam, a i Bijeljina ostaje u čudu, ne znajući da li je došla ili pošla.
6. Kako Bijeljinu i Semberiju vidite u budućnosti?
Voljela bih da Bijeljina postane lijep i moderan grad sa sadržajima koji bi opravdali naziv grada. Potrebno je ostvariti uslove za društveni i privredni razvoj, napraviti ambijent da ljudi mogu živjeti od svog rada. Akcenat je na razvoju infrastrukture. Mislim da će izgradnja autoputa doprinijeti lakšem ulasku investitora na područje grada. Bijeljina mora ekonomski da ojača da bi se zaustavio odlazak mladih. Imati dvije rijeke, Drinu kao biser svijeta, a ne raditi na budućnosti grada pored rijeke na razvoju turizma i ugostiteljstva. Ne razumijem. Imati toplu i ljekovitu vodu u Dvorovima, a nemati najraznovrsnije sadržaje (zatvoreni bazen, hotel...). Ne razumijem!
Neophodan je reprezentativan tim sastavljen od ljudi koji će energetski pokrenuti promjene u ovom gradu.
Semberske novine - Semberija INFO
