Profesor dr Biljana Marković, v.d. direktor A.D. ,,Orao’’ i redovni profesor na Mašinskom fakultetu Univerziteta Istočno Sarajevo, u intrevjuu za portal Semberija info o svojim uspjesima, životnom opredjeljenju i nizu drugih pitanja
Tehnika je i moj mladalački izbor
1. Šta smatrate svojim najvećim uspjehom u životu?
Bez dileme, i pored mnogo profesionalnih uspjeha i uspjeha u poslovnoj sferi, najveći uspjeh u životu su moji dobri, mladi, lijepi i uspješni sinovi, kao i porodica u cjelini. Ne postoji diploma, niti rezultat koji može da se uporedi sa osjećanjem pripadnosti i ponosa kad je porodica i roditeljska ljubav u pitanju, posebno ako se ta vrsta osjećanja multiplicira i vraća.
2. Koja je to profesija kojom ste u mladosti priželjkivali da se bavite i koliko se ona razlikuje od onoga što vam je danas posao?
Posao koji sam željela da radim, prioritetno, upravo i radim, posao profesora na fakultetu, jer ciljeve koje sam sebi postavljala u životu sam i uspijevala da ostvarim. Tehnika kao struka, posebno mašinska, bio je moj mladalački izbor, kao želja za dokazivanjem u svijetu muškaraca. Pitanje je da li bi tako razmišljala danas... vjerovatno ne, iako sam uspjela da se ostvarim i u tom svijetu. Danas, kad obavljam i posao rukovodioca u skoro potpunom muškom okruženju, koji je izazovan i zahtjevan, je razlog više da kažem kako nema velikih rezultata bez timskog rada i međusobnog uvažavanja i razumijevanja.
Možda sam mogla biti uspješnija i u nekoj drugoj oblasti... ali jedan je život, rezultat izbora je tu i treba ga živjeti.
3. Koja knjiga, film ili predstava su na Vas ostavili utisak posljednih godina?
U moru obevaza, brojnih zadataka i nedostatka vremena je luksuz, ali nasušna potreba, naći vremena za sebe. Moje vrijeme je rezervisano za informisanje, prikuljanje podataka, analize, razgovor sa djecom, šetnju, kafu sa prijateljicama, ali i vrijeme za dobru knjigu. Omiljeni autori su opet žene (nisam feminista, zaista), ali me zanima način na koji sagledavaju život i svakodnevne probleme, kao i međuljudske odnose u različitim istorijskim kontekstima autori kao što je Ljiljana Habjanović Đurović, stil pisanja Mirjane Bobić Mojsilović, kao i rekla bih, saveremeni romani novinarki moje generacije, koje su se usudile da budu i pisci i da oslikavaju ovovremenski život i aktuelne probleme u muško-ženskim odnosima. U brzini života gubim nerve i ne uspijevam da ih sačuvam do kraja filma (akcioni, ljubavni...), a zanimljiva predstava je ona koja se prikazuje u Bijeljini, kada sam tu i kada uspijem da kupim kartu.
4. Postoji li hobi ili neko drugo interesovanje kojem posvećujete slobodno vrijeme?
Kao što sam već pomenula, dragocjeno vrijeme je rezervisano za druženje sa porodicom, svaki takav trenutak koristim za odlazak u Novi Sad gdje trenutno žive moja djeca. Šetnja, razgovor i razmjena emocija sa njima je način za punjenje baterija i vraćanje energije. Ostali slobodni trenuci su posvećeni prijatenjima i razgovoru sa njima, kao i za posjetu roditeljima. Obožavam Romaniju...i sve što je u vezi sa tim podnebljem....
5. Šta bi, po Vašem mišljenju, trebalo unaprijediti u Bijeljini?
Bijeljina se tokom posljednjih godina, koliko moja porodica živi tu, znatno promijenila, unaprijeđen je život ljudi.Nedostaje profesionalno pozorište, gostovanje aktuelnih predstava iz prestonice, nedostaju muzički koncerti kvalitetnih umjetnika, više mjesta za parkiranje, zelenih oaza, zatvoreni bazen... Potrebno je unapređenje saobraćajne kulture, završtšak kanalizacione mreže u cijelom gradu, ulice bez rupa i ošetećenja....
6. Kako Bijeljinu i Semberiju vidite u budućnosti?
Iako je Bijeljina drugi grad po veličini u Republici Srpskoj, ipak su sadržaji i kvalitet života znatno lošiji nego u Banja Luci....u budućnosti se najviše radujem izgradnji i završetku auto-puta koji će Bijeljinu povezati sa Beogradom, Novim Sadom, Banja Lukom....Očekujem strana ulaganja koja će obezbijediti više posla za mlade i koja će spriječiti njihov odlazak sa ovih prostora i dati im motiv da stvaraju porodice i ostaju na prostoru Semberije... U tom kontekstu želim da moja firma živi i radi u punom kapacitetu (ORAO a.d.) u jednom modernom, lijepom, gradu sa izgrađenom infrastrukturom i svim karakteristikama koje grad, u pravom smislu riječi, treba da ima. Želim da se rađa više djece i da više potencijalnih studenata ostaje na prostoru Republike Srpske i Semberije posebno, bez potrebe da idu bilo gdje odavde.
Semberske novine - Semberija INFO
1. Šta smatrate svojim najvećim uspjehom u životu?
Bez dileme, i pored mnogo profesionalnih uspjeha i uspjeha u poslovnoj sferi, najveći uspjeh u životu su moji dobri, mladi, lijepi i uspješni sinovi, kao i porodica u cjelini. Ne postoji diploma, niti rezultat koji može da se uporedi sa osjećanjem pripadnosti i ponosa kad je porodica i roditeljska ljubav u pitanju, posebno ako se ta vrsta osjećanja multiplicira i vraća.
2. Koja je to profesija kojom ste u mladosti priželjkivali da se bavite i koliko se ona razlikuje od onoga što vam je danas posao?
Posao koji sam željela da radim, prioritetno, upravo i radim, posao profesora na fakultetu, jer ciljeve koje sam sebi postavljala u životu sam i uspijevala da ostvarim. Tehnika kao struka, posebno mašinska, bio je moj mladalački izbor, kao želja za dokazivanjem u svijetu muškaraca. Pitanje je da li bi tako razmišljala danas... vjerovatno ne, iako sam uspjela da se ostvarim i u tom svijetu. Danas, kad obavljam i posao rukovodioca u skoro potpunom muškom okruženju, koji je izazovan i zahtjevan, je razlog više da kažem kako nema velikih rezultata bez timskog rada i međusobnog uvažavanja i razumijevanja.
Možda sam mogla biti uspješnija i u nekoj drugoj oblasti... ali jedan je život, rezultat izbora je tu i treba ga živjeti.
3. Koja knjiga, film ili predstava su na Vas ostavili utisak posljednih godina?
U moru obevaza, brojnih zadataka i nedostatka vremena je luksuz, ali nasušna potreba, naći vremena za sebe. Moje vrijeme je rezervisano za informisanje, prikuljanje podataka, analize, razgovor sa djecom, šetnju, kafu sa prijateljicama, ali i vrijeme za dobru knjigu. Omiljeni autori su opet žene (nisam feminista, zaista), ali me zanima način na koji sagledavaju život i svakodnevne probleme, kao i međuljudske odnose u različitim istorijskim kontekstima autori kao što je Ljiljana Habjanović Đurović, stil pisanja Mirjane Bobić Mojsilović, kao i rekla bih, saveremeni romani novinarki moje generacije, koje su se usudile da budu i pisci i da oslikavaju ovovremenski život i aktuelne probleme u muško-ženskim odnosima. U brzini života gubim nerve i ne uspijevam da ih sačuvam do kraja filma (akcioni, ljubavni...), a zanimljiva predstava je ona koja se prikazuje u Bijeljini, kada sam tu i kada uspijem da kupim kartu.
4. Postoji li hobi ili neko drugo interesovanje kojem posvećujete slobodno vrijeme?
Kao što sam već pomenula, dragocjeno vrijeme je rezervisano za druženje sa porodicom, svaki takav trenutak koristim za odlazak u Novi Sad gdje trenutno žive moja djeca. Šetnja, razgovor i razmjena emocija sa njima je način za punjenje baterija i vraćanje energije. Ostali slobodni trenuci su posvećeni prijatenjima i razgovoru sa njima, kao i za posjetu roditeljima. Obožavam Romaniju...i sve što je u vezi sa tim podnebljem....
5. Šta bi, po Vašem mišljenju, trebalo unaprijediti u Bijeljini?
Bijeljina se tokom posljednjih godina, koliko moja porodica živi tu, znatno promijenila, unaprijeđen je život ljudi.Nedostaje profesionalno pozorište, gostovanje aktuelnih predstava iz prestonice, nedostaju muzički koncerti kvalitetnih umjetnika, više mjesta za parkiranje, zelenih oaza, zatvoreni bazen... Potrebno je unapređenje saobraćajne kulture, završtšak kanalizacione mreže u cijelom gradu, ulice bez rupa i ošetećenja....
6. Kako Bijeljinu i Semberiju vidite u budućnosti?
Iako je Bijeljina drugi grad po veličini u Republici Srpskoj, ipak su sadržaji i kvalitet života znatno lošiji nego u Banja Luci....u budućnosti se najviše radujem izgradnji i završetku auto-puta koji će Bijeljinu povezati sa Beogradom, Novim Sadom, Banja Lukom....Očekujem strana ulaganja koja će obezbijediti više posla za mlade i koja će spriječiti njihov odlazak sa ovih prostora i dati im motiv da stvaraju porodice i ostaju na prostoru Semberije... U tom kontekstu želim da moja firma živi i radi u punom kapacitetu (ORAO a.d.) u jednom modernom, lijepom, gradu sa izgrađenom infrastrukturom i svim karakteristikama koje grad, u pravom smislu riječi, treba da ima. Želim da se rađa više djece i da više potencijalnih studenata ostaje na prostoru Republike Srpske i Semberije posebno, bez potrebe da idu bilo gdje odavde.
Semberske novine - Semberija INFO
