Aleksandra Cvijetinović, predsjednica KUD ,,Pletenica’’, govori za portal Semberija info: Bijeljinu zamišljam kao grad u kome vlada blagostanje
1. Šta smatrate svojim najvećim uspjehom u životu?
- Svojim najvećim uspjehom smatram to što sam se uspjela ostvariti kao majka. Vjerujem da većina ženskog pola tako razmišlja. S druge strane, smatram svojim najvećim uspjehom to što sam uspjela pronaći put u životu, put koji me dovoljno čini srećnom, bez obzira na sve uspone i padove koji nas prate u životu.
2. Koja je to profesija kojom ste u mladosti priželjkivali da se bavite i koliko se ona razlikuje od onoga što Vam je danas posao?
- Naša mladost se nekako završila 1992. godine, bez obzira koliko smo godina imali u tom momentu. Moja generacija je tek trebala da priželjkuje i mašta o svojoj profesiji. Za mene postoji vrijeme prije 92. i poslije 92. godine. Vaša Redakcija me je natjerala da razmišljam o nečemu o čemu do sada nisam razmišljala. U ovom slučaju ću se vezati za period druge polovine osamdesetih. Došla sam do spoznaje da se, ustvari, sva moja mašta u tom periodu svodila na scenu. Voljela sam muziku i da stvaram uz muziku. Igrala sam folklor (on je bio uvod u sve ostalo), imala svoju plesnu grupu (nešto poput ,,Lokica’’) i sve više naginjala modernom plesu. Tako da sam učestvovala i u koreo-drami, u kojoj su tada samo odabrani učestvovali. Scena mi je omogućila da budem ono što jesam, da se oslobodim, da pokažem i neku drugu dublju stranu sebe i drugih ljudi (u zavisnosti od teme). Tako da sam oduvijek maštala da stvaram neke vrste koreo-drama na razne teme, gdje ima mnogo glume kroz igru... Da se bavim djecom, naravno opet u smislu igre, glume, jednog kompletnog tematskog prikaza. Tako da sam sa djecom počela raditi već sa 18 godina, u KUD-u „Semberija“, Bijeljina.
Danas, (poslije različitih zanimanja kojima sam se bavila, a na koja su nas različiti životni putevi vodili) radim kao vaspitač u Dječijem vrtiću „Čika Jova Zmaj“. Rad sa djecom u tom uzrastu je pun ljubavi, veoma inspirativan, kreativan, pun slobode izražavanja - kroz igru, glumu....
Ujedno sam predsjednica KUD-a „Pletenica“ Bijeljina, u kojem sam i umjetnički rukovodilac - koreograf. Radim sa raznim uzrasnim grupama. Usko sam vezana za scenu i stvaranje. Mada, još uvijek mislim da mogu mnogo, mnogo više postići i stvarati u širem obliku muzičko - scenske umjetnosti. Međutim, zadovoljna sam i srećna što nisam otišla predaleko od onog što volim. Trudila sam se da uspijem opstati ovdje gdje sam, i odakle sam. I mislim da mogu slobodno reći i da sam uspjela.
3. Koja knjiga, film ili predstava su na Vas ostavili utisak posljednjih godina?
-Prije par godina gledala sam predstavu ,,Kad bi Sombor bio Holivud’’, interesantna predstava. Može se slobodno reći da je predstava bila nijemi film koji je igran uživo. Predstava je bila nekako drugačija ne samo prikazom, nego i tematikom.
4. Postoji li hobi ili neko drugo interesovanje kojem posvećujete slobodno vrijeme?
-Nažalost, slobodnog vremena teško da imam. Utješim se tim, da ono vrijeme koje provodim kraj računara ili kroz rad u sali sa ansamblima doživljavam kao svoj hobi, hobi koji se odnosi na umjetnost.
5. Šta bi, po Vašem mišljenju, trebalo unaprijediti u Bijeljini?
-Samo mogu ponoviti isto što većina naših sugrađana misli i govori: „Stvarati uslove za snažniji društveni i privredni razvoj grada“
6. Kako Bijeljinu i Semberiju vidite u budućnosti?
- Ovaj grad zamišljam kao grad u kome vlada blagostanje. U kojem djeca imaju gdje da se igraju, penzioneri da uživaju u svojim penzionerskim danima, mlade i zdrave ljude koji imaju nade za zaposlenje ili su zaposleni i sa platama od kojih mogu živjeti, školovati djecu i otići na godišnje odmore, bolesni da imaju adekvatno liječenje, uz dužu listu besplatnih lijekova i još bolje zdravstvene (besplatne) njege, da svaka ulica ima adekvatne saobraćajne znakove kako bi putnici namjenici mogli lakše da se snađu kako bi došli do određenog cilja, da imamo parkinge, da gradski park ima zanimljive kućice sa raznim slatkišima koji imaju akreditacije (instituta za dozvolu o prodaji), da grad odiše veselošću, čistoćom i uređenošću...
Malo li je? Tako vidim Bijeljinu, tako želim i u to hoću da vjerujem!
Semberske novine - Semberija INFO
- Svojim najvećim uspjehom smatram to što sam se uspjela ostvariti kao majka. Vjerujem da većina ženskog pola tako razmišlja. S druge strane, smatram svojim najvećim uspjehom to što sam uspjela pronaći put u životu, put koji me dovoljno čini srećnom, bez obzira na sve uspone i padove koji nas prate u životu.
2. Koja je to profesija kojom ste u mladosti priželjkivali da se bavite i koliko se ona razlikuje od onoga što Vam je danas posao?
- Naša mladost se nekako završila 1992. godine, bez obzira koliko smo godina imali u tom momentu. Moja generacija je tek trebala da priželjkuje i mašta o svojoj profesiji. Za mene postoji vrijeme prije 92. i poslije 92. godine. Vaša Redakcija me je natjerala da razmišljam o nečemu o čemu do sada nisam razmišljala. U ovom slučaju ću se vezati za period druge polovine osamdesetih. Došla sam do spoznaje da se, ustvari, sva moja mašta u tom periodu svodila na scenu. Voljela sam muziku i da stvaram uz muziku. Igrala sam folklor (on je bio uvod u sve ostalo), imala svoju plesnu grupu (nešto poput ,,Lokica’’) i sve više naginjala modernom plesu. Tako da sam učestvovala i u koreo-drami, u kojoj su tada samo odabrani učestvovali. Scena mi je omogućila da budem ono što jesam, da se oslobodim, da pokažem i neku drugu dublju stranu sebe i drugih ljudi (u zavisnosti od teme). Tako da sam oduvijek maštala da stvaram neke vrste koreo-drama na razne teme, gdje ima mnogo glume kroz igru... Da se bavim djecom, naravno opet u smislu igre, glume, jednog kompletnog tematskog prikaza. Tako da sam sa djecom počela raditi već sa 18 godina, u KUD-u „Semberija“, Bijeljina.
Danas, (poslije različitih zanimanja kojima sam se bavila, a na koja su nas različiti životni putevi vodili) radim kao vaspitač u Dječijem vrtiću „Čika Jova Zmaj“. Rad sa djecom u tom uzrastu je pun ljubavi, veoma inspirativan, kreativan, pun slobode izražavanja - kroz igru, glumu....
Ujedno sam predsjednica KUD-a „Pletenica“ Bijeljina, u kojem sam i umjetnički rukovodilac - koreograf. Radim sa raznim uzrasnim grupama. Usko sam vezana za scenu i stvaranje. Mada, još uvijek mislim da mogu mnogo, mnogo više postići i stvarati u širem obliku muzičko - scenske umjetnosti. Međutim, zadovoljna sam i srećna što nisam otišla predaleko od onog što volim. Trudila sam se da uspijem opstati ovdje gdje sam, i odakle sam. I mislim da mogu slobodno reći i da sam uspjela.
3. Koja knjiga, film ili predstava su na Vas ostavili utisak posljednjih godina?
-Prije par godina gledala sam predstavu ,,Kad bi Sombor bio Holivud’’, interesantna predstava. Može se slobodno reći da je predstava bila nijemi film koji je igran uživo. Predstava je bila nekako drugačija ne samo prikazom, nego i tematikom.
4. Postoji li hobi ili neko drugo interesovanje kojem posvećujete slobodno vrijeme?
-Nažalost, slobodnog vremena teško da imam. Utješim se tim, da ono vrijeme koje provodim kraj računara ili kroz rad u sali sa ansamblima doživljavam kao svoj hobi, hobi koji se odnosi na umjetnost.
5. Šta bi, po Vašem mišljenju, trebalo unaprijediti u Bijeljini?
-Samo mogu ponoviti isto što većina naših sugrađana misli i govori: „Stvarati uslove za snažniji društveni i privredni razvoj grada“
6. Kako Bijeljinu i Semberiju vidite u budućnosti?
- Ovaj grad zamišljam kao grad u kome vlada blagostanje. U kojem djeca imaju gdje da se igraju, penzioneri da uživaju u svojim penzionerskim danima, mlade i zdrave ljude koji imaju nade za zaposlenje ili su zaposleni i sa platama od kojih mogu živjeti, školovati djecu i otići na godišnje odmore, bolesni da imaju adekvatno liječenje, uz dužu listu besplatnih lijekova i još bolje zdravstvene (besplatne) njege, da svaka ulica ima adekvatne saobraćajne znakove kako bi putnici namjenici mogli lakše da se snađu kako bi došli do određenog cilja, da imamo parkinge, da gradski park ima zanimljive kućice sa raznim slatkišima koji imaju akreditacije (instituta za dozvolu o prodaji), da grad odiše veselošću, čistoćom i uređenošću...
Malo li je? Tako vidim Bijeljinu, tako želim i u to hoću da vjerujem!
Semberske novine - Semberija INFO
