JOVANKA VUKOVIĆ, ZAMJENIK OMBUDSMANA ZA DJECU RS: Prava djece uvijek moraju biti na prvom mjestu!
Dvadesetog novembra 2019. godine u svijetu se obilježava 30 godina od kada je na Generalnoj skupštini UN usvojena Konvencija o pravima djeteta, jedini dokument koji sveobuhvatno i precizno definiše međunarodne standarde za njegu, tretman i zaštitu svih lica do 18 godina starosti. Povodom ovog važnog datuma razgovarali smo sa zamjenikom ombudsmana za djecu RS mr Jovankom Vuković.
Generalna skupština UN 20. novembra 1989. godine usvojila je Konvenciju o pravima djeteta, međunarodni dokument kojim se priznaju prava djece u cijelom svijetu. Konvenciju su potpisale 194 države, među kojima i BiH, čime je postala najbrže i najšire prihvaćen sporazum na području ljudskih prava u istoriji. Gospođo Vuković, šta je to što Konvencija obećava svakom djetetu?
- Prije svega želim da izrazim zahvalnost uredništvu „Semberskih novina“ na odvojenom prostoru za obilježavanje ovog značajnog jubileja, tj. 30 godina od usvajanja Konvencije o pravima djeteta od strane UN. Složila bih se sa konstatacijom da je ova Konvencija jedan od najšire prihvaćenih međunarodnih dokumenata u oblasti ljudskih prava i ujedno podsjećam da je BiH notifikacijom o sukcesiji Konvenciju preuzela 23. 11.
1993. godine. Prihvatanjem UN Konvencije o pravima djeteta država je preuzela obavezu na usklađivanje cjelokupnog zakonodavstva sa zahtjevima i principima Konvencije. Institucija Ombudsmana za djecu posebno ističe značaj Konvencije u smislu da ona predstavlja univerzalne standarde i osnovne principe za ostvarivanje i zaštitu prava djeteta. Sva prava iz Konvencije su međusobno uslovljena, podjednako važna i ne mogu se rangirati po značaju. U realnom životu predstavljaju standarde za zadovoljavanje potreba djece za pravilan rast i psihofizički razvoj i pokrivaju sve oblasti dječijeg razvoja. Zato, društvo i porodica moraju činiti napore da stvore uslove za ostvarivanje i zaštitu dječijih prava.
Do usvajanja Konvencije o pravima djeteta (1989.) o dječijim pravima se govorilo kao o roditeljskim pravima koja sačinjavaju prava i dužnosti i to u kontekstu da roditelji imaju pravo i dužnost da čuvaju svoju maloljetnu djecu i da se brinu o njihovom životu i zdravlju. Prihvaćanjem Konvencije djeca se po prvi put prepoznaju kao nosioci prava u međunarodnom ugovoru.
Koji su to principi koji predstavljaju smjernice za sve koji rade na promociji dječijih ljudskih prava, a koja i samoj djeci mogu biti putokaz u realizovanju njihovih prava na opstanak, razvoj, zaštitu i participaciju?
- Značaj UN Konvencije o pravima djeteta odnosi se posebno na pravni status djece, jer Konvencija prvi put uvodi dijete u pravni sistem kao subjekt prava, kao osobe koje imaju svoja prava, te postavlja osnovne principe koji zahtijevaju kvalitetniji pristup djeci i zaštiti njihovih prava. Sva prava koja su sadržana u Konvenciji zasnivaju se na četiri osnovna principa: pravo djeteta na rast i razvoj, pravo na zaštitu od diskriminacije,
pravo na izražavanje mišljenja i učešće u postupku koji ga se tiče, te pravo djeteta na najbolji interes.
Svi oni koji rade na promociji i zaštiti prava djece, bez obzira na aspekt dječijeg rasta i psihofizičkog razvoja, moraju da imaju u vidu osnovne principe iz Konvencije.Takođe i zakonska regulativa koja se direktno
ili indirektno tiče djece, treba da se oslanja na navedene principe.
Konvencija o pravima djeteta u sebi nosi optimizam i viziju svijeta u kojem sva djeca mogu da uživaju u dje-tinjstvu i razvijaju svoje potencijale. Iako je doprinijela značajnom napretku u ostvarivanju dječijih prava, koji su to izazovi koji i dalje ostaju?
- Odredbe Konvencije, kao što sam već napomenula, predstavljaju univerzalne standarde i osnovne principe za ostvarivanje i zaštitu prava djeteta, ali kao i u svim drugim poljima ljudskog života, tako i u oblasti dječijih prava, postoji razlika između normativnog i stvarnog. Nažalost, svjedoci smo da gotovo svakodnevno u medijima imamo sadržaje o povredi prava djeteta.
U tom kontekstu bih se kratko osvrnula na prijave po kojima je institucija Ombudsmana za djecu RS postupala, a koje se odnose na gotovo sva područja dječijeg odrastanja. U prijavama se najčešće ukazuje na ugroženost djece u postupcima prekida bračne ili vanbračne zajednice roditelja, na neadekvatnu zaštitu djece od različitih oblika nasilja, (ne)ostvarivanja prava djece u obrazovnom sistemu.
Praksa pokazuje da najčešće nema efikasne zaštite djeteta i njegovih interesa u slučajevima razvoda
braka, i da su najčešće ugrožena prava djece, uzrasta do 10 godina. Nasilje, zlostavljanje i zanemarivanje kojem su djeca izložena, a koje se javlja u različitim oblicima, nije prepoznato u svim njegovim oblicima, tako da se dešava da izostaje odgovarajuća reakcija nadležnih, kako u dijelu pomoći i podrške djetetu, tako i u dijelu pokretanja postupka radi utvrđivanja odgovornosti počinilaca. Zaštita djece u ovoj oblasti je konstanta.
Dakle, ako samo jedno dijete pati, ako trpi nasilje, ako je zanemareno, ugroženo je njegovo pravo, onda je nesporno da kao društvo nismo dovoljno učinili u zaštiti prava djeteta.To su su najčešći izazovi sa kojima se susrećemo u primjeni Konvencije, a odrasli moraju da se svakodnevno preispituju da li su dovoljno učinili da zaštite djecu, da li su se neka rješenja mogla unaprijediti, da li smo mogli drugačije ili bolje reagovati?
Koje aktivnosti treba preduzeti kako bi obećanje iz Konvencije postalo realnost za svu djecu svijeta?
- U kontekstu Vašeg pitanja, podsjećam da je prihvatanjem UN Konvencije o pravima djeteta država preuzela obavezu na usklađivanje cjelokupnog zakonodavstva sa zahtjevima i principima Konvencije. Ovo usklađivanje je trajan proces i zahtijeva analizu svih zakona i drugih propisa. I novi Indeks dječje zaštite u BiH, predstavljen u 2019. godini upravo konstatuje da BiH ima prilično dobre rezultate u pogledu donošenja zakona i politika na osnovu UN Konvencije, što govori da su zakonska rješenja dobra, ali je problem njihovo provođenje.
RS je napravila značajan iskorak u zaštiti djece od nasilja, zanemarivanja, zlostavljanja, u normativnom smislu. Na inicijativu Ombudsmana za djecu RS uspostavljen je sistem zaštite: potpisan Protokol o postupanju u slučajevima nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja; programi prevencije su sastavni dio školskog programa; donesen je novi Krivični zakonik kojim je poseban naglasak stavljen na zaštitu djece od seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja; uspostavljen je registar pedofila i uspostavljen je Centar za podršku djeci žrtvama nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja.
Pored učinjenih pomaka, institucija Ombudsmana za djecu već godinama ukazuje na potrebu izmjena i dopuna Porodičnog zakona, kojim bi se omogućilo ostvarivanje prava djeteta u skladu sa osnovnim zahtjevima i principima UN Konvencije o pravima djeteta, roditelji učinili odgovornijim za postupanja u interesu djeteta, ali istovremeno i jačala odgovornost nadležnih službi i institucija u preduzimanju potrebnih mjera u cilju zaštite djeteta i njegovog najboljeg interesa u svakom konkretnom slučaju, kao i donošenje dugoročnog strateškog dokumenta za unaprijeđenje društvene brige o djeci u RS, jer je to i obaveza i potreba društva, ali istovremeno i odgovor.
Na šta obavezuju odredbe Konvencije, kako ih razumijemo, kako ih djeca doživljavaju u svojoj svakodnevici?
- Sama činjenica da u praksi, i pored jasno definisanih prava u Konevenciji, imamo kršenje dječijih prava, odrasli imaju obavezu da se preispitaju da li dovoljno čine za dobrobit djece. Shodno tome i da uoče izazove i rizike koji dovode do ugrožavanja prava djece i, naravno, iznađu najbolji način da se suoče sa njima u najboljem interesu djece. Svakako bih istakla i potrebu adekvatnog sankcionisanja odraslih lica koja su akteri kršenja dječijih prava.
Što se tiče djece, moraćete se složiti sa mnom da svaka nova generacija sve više zna o svojim pravima, u odnosu na generacije u čijem djetinjstvu nije bilo Konvencije. U svakodnevnici, shodno uzrasnoj dobi, na
svojstven način prepoznaju svoja prava. Možda ih ne povezuju sa Konvencijom (naročito oni mlađi) , ali ,,znaju da imaju pravo na igru…” Dakle, imaju spoznaje o svojim pravima, ali smatram da treba da bude kontinuirano upoznavanje sa istim.
Koliko, zaista, djeca doživljavaju odredbe Konvencije u svojoj svakodnevici i koliki je postotak djece u RS koja su čula za svoja prava?
- Upravo u tom cilju, kroz obrazovni sistem, još od predškolskih ustanova, u skladu sa uzrasnom dobi i na pedagoški primjeren način, djeca se upoznavaju sa pravima i načinima zaštite u slučaju narušavanja istih. U skladu sa tim, redovna aktivnost Ombudsmana za djecu je edukacija učenika u osnovnim i srednjim školama na temu ,,O tvojim pravima u tvojoj školi”, koja je upravo u toku.
Moja iskustva, tokom posjete školama, na ovoj našoj regiji, ukazuju da su djeca u visokom procentu upoznata sa svojim pravima, znaju da ih nabroje, praktično objasne, ali da ima još prostora za upoznavanje sa postupcima i adresama gdje mogu da se obrate, u slučaju urušavanja njihovih prava. Sem toga, mislim da kao društvo u svim segmentima, pored upoznavanja i ostvarivanje prava prema Konvenciji UN, našim najmlađim treba da ukazujemo i na obaveze u skladu sa njihovim mogućnostima, kako bi odrastali u odgovorne nosioce društva RS.
Svakako, pored edukacije djece o njihovim pravima obrazovnom sistema, vidim značajnu ulogu porodice i
medija, kao promotera dječijih prava. Iskoristila bih priliku da djeci poželim da uživaju u pravima koja predviđa Konvencija UN o pravima djeteta, ali da ne zaboravljaju i na svoje obaveze!
Semberske novine - Portak Semberija info - M.Rešidović
Generalna skupština UN 20. novembra 1989. godine usvojila je Konvenciju o pravima djeteta, međunarodni dokument kojim se priznaju prava djece u cijelom svijetu. Konvenciju su potpisale 194 države, među kojima i BiH, čime je postala najbrže i najšire prihvaćen sporazum na području ljudskih prava u istoriji. Gospođo Vuković, šta je to što Konvencija obećava svakom djetetu?
- Prije svega želim da izrazim zahvalnost uredništvu „Semberskih novina“ na odvojenom prostoru za obilježavanje ovog značajnog jubileja, tj. 30 godina od usvajanja Konvencije o pravima djeteta od strane UN. Složila bih se sa konstatacijom da je ova Konvencija jedan od najšire prihvaćenih međunarodnih dokumenata u oblasti ljudskih prava i ujedno podsjećam da je BiH notifikacijom o sukcesiji Konvenciju preuzela 23. 11.
1993. godine. Prihvatanjem UN Konvencije o pravima djeteta država je preuzela obavezu na usklađivanje cjelokupnog zakonodavstva sa zahtjevima i principima Konvencije. Institucija Ombudsmana za djecu posebno ističe značaj Konvencije u smislu da ona predstavlja univerzalne standarde i osnovne principe za ostvarivanje i zaštitu prava djeteta. Sva prava iz Konvencije su međusobno uslovljena, podjednako važna i ne mogu se rangirati po značaju. U realnom životu predstavljaju standarde za zadovoljavanje potreba djece za pravilan rast i psihofizički razvoj i pokrivaju sve oblasti dječijeg razvoja. Zato, društvo i porodica moraju činiti napore da stvore uslove za ostvarivanje i zaštitu dječijih prava.
Do usvajanja Konvencije o pravima djeteta (1989.) o dječijim pravima se govorilo kao o roditeljskim pravima koja sačinjavaju prava i dužnosti i to u kontekstu da roditelji imaju pravo i dužnost da čuvaju svoju maloljetnu djecu i da se brinu o njihovom životu i zdravlju. Prihvaćanjem Konvencije djeca se po prvi put prepoznaju kao nosioci prava u međunarodnom ugovoru.
Koji su to principi koji predstavljaju smjernice za sve koji rade na promociji dječijih ljudskih prava, a koja i samoj djeci mogu biti putokaz u realizovanju njihovih prava na opstanak, razvoj, zaštitu i participaciju?
- Značaj UN Konvencije o pravima djeteta odnosi se posebno na pravni status djece, jer Konvencija prvi put uvodi dijete u pravni sistem kao subjekt prava, kao osobe koje imaju svoja prava, te postavlja osnovne principe koji zahtijevaju kvalitetniji pristup djeci i zaštiti njihovih prava. Sva prava koja su sadržana u Konvenciji zasnivaju se na četiri osnovna principa: pravo djeteta na rast i razvoj, pravo na zaštitu od diskriminacije,
pravo na izražavanje mišljenja i učešće u postupku koji ga se tiče, te pravo djeteta na najbolji interes.
Svi oni koji rade na promociji i zaštiti prava djece, bez obzira na aspekt dječijeg rasta i psihofizičkog razvoja, moraju da imaju u vidu osnovne principe iz Konvencije.Takođe i zakonska regulativa koja se direktno
ili indirektno tiče djece, treba da se oslanja na navedene principe.
Konvencija o pravima djeteta u sebi nosi optimizam i viziju svijeta u kojem sva djeca mogu da uživaju u dje-tinjstvu i razvijaju svoje potencijale. Iako je doprinijela značajnom napretku u ostvarivanju dječijih prava, koji su to izazovi koji i dalje ostaju?
- Odredbe Konvencije, kao što sam već napomenula, predstavljaju univerzalne standarde i osnovne principe za ostvarivanje i zaštitu prava djeteta, ali kao i u svim drugim poljima ljudskog života, tako i u oblasti dječijih prava, postoji razlika između normativnog i stvarnog. Nažalost, svjedoci smo da gotovo svakodnevno u medijima imamo sadržaje o povredi prava djeteta.
U tom kontekstu bih se kratko osvrnula na prijave po kojima je institucija Ombudsmana za djecu RS postupala, a koje se odnose na gotovo sva područja dječijeg odrastanja. U prijavama se najčešće ukazuje na ugroženost djece u postupcima prekida bračne ili vanbračne zajednice roditelja, na neadekvatnu zaštitu djece od različitih oblika nasilja, (ne)ostvarivanja prava djece u obrazovnom sistemu.
Praksa pokazuje da najčešće nema efikasne zaštite djeteta i njegovih interesa u slučajevima razvoda
braka, i da su najčešće ugrožena prava djece, uzrasta do 10 godina. Nasilje, zlostavljanje i zanemarivanje kojem su djeca izložena, a koje se javlja u različitim oblicima, nije prepoznato u svim njegovim oblicima, tako da se dešava da izostaje odgovarajuća reakcija nadležnih, kako u dijelu pomoći i podrške djetetu, tako i u dijelu pokretanja postupka radi utvrđivanja odgovornosti počinilaca. Zaštita djece u ovoj oblasti je konstanta.
Dakle, ako samo jedno dijete pati, ako trpi nasilje, ako je zanemareno, ugroženo je njegovo pravo, onda je nesporno da kao društvo nismo dovoljno učinili u zaštiti prava djeteta.To su su najčešći izazovi sa kojima se susrećemo u primjeni Konvencije, a odrasli moraju da se svakodnevno preispituju da li su dovoljno učinili da zaštite djecu, da li su se neka rješenja mogla unaprijediti, da li smo mogli drugačije ili bolje reagovati?
Koje aktivnosti treba preduzeti kako bi obećanje iz Konvencije postalo realnost za svu djecu svijeta?
- U kontekstu Vašeg pitanja, podsjećam da je prihvatanjem UN Konvencije o pravima djeteta država preuzela obavezu na usklađivanje cjelokupnog zakonodavstva sa zahtjevima i principima Konvencije. Ovo usklađivanje je trajan proces i zahtijeva analizu svih zakona i drugih propisa. I novi Indeks dječje zaštite u BiH, predstavljen u 2019. godini upravo konstatuje da BiH ima prilično dobre rezultate u pogledu donošenja zakona i politika na osnovu UN Konvencije, što govori da su zakonska rješenja dobra, ali je problem njihovo provođenje.
RS je napravila značajan iskorak u zaštiti djece od nasilja, zanemarivanja, zlostavljanja, u normativnom smislu. Na inicijativu Ombudsmana za djecu RS uspostavljen je sistem zaštite: potpisan Protokol o postupanju u slučajevima nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja; programi prevencije su sastavni dio školskog programa; donesen je novi Krivični zakonik kojim je poseban naglasak stavljen na zaštitu djece od seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja; uspostavljen je registar pedofila i uspostavljen je Centar za podršku djeci žrtvama nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja.
Pored učinjenih pomaka, institucija Ombudsmana za djecu već godinama ukazuje na potrebu izmjena i dopuna Porodičnog zakona, kojim bi se omogućilo ostvarivanje prava djeteta u skladu sa osnovnim zahtjevima i principima UN Konvencije o pravima djeteta, roditelji učinili odgovornijim za postupanja u interesu djeteta, ali istovremeno i jačala odgovornost nadležnih službi i institucija u preduzimanju potrebnih mjera u cilju zaštite djeteta i njegovog najboljeg interesa u svakom konkretnom slučaju, kao i donošenje dugoročnog strateškog dokumenta za unaprijeđenje društvene brige o djeci u RS, jer je to i obaveza i potreba društva, ali istovremeno i odgovor.
Na šta obavezuju odredbe Konvencije, kako ih razumijemo, kako ih djeca doživljavaju u svojoj svakodnevici?
- Sama činjenica da u praksi, i pored jasno definisanih prava u Konevenciji, imamo kršenje dječijih prava, odrasli imaju obavezu da se preispitaju da li dovoljno čine za dobrobit djece. Shodno tome i da uoče izazove i rizike koji dovode do ugrožavanja prava djece i, naravno, iznađu najbolji način da se suoče sa njima u najboljem interesu djece. Svakako bih istakla i potrebu adekvatnog sankcionisanja odraslih lica koja su akteri kršenja dječijih prava.
Što se tiče djece, moraćete se složiti sa mnom da svaka nova generacija sve više zna o svojim pravima, u odnosu na generacije u čijem djetinjstvu nije bilo Konvencije. U svakodnevnici, shodno uzrasnoj dobi, na
svojstven način prepoznaju svoja prava. Možda ih ne povezuju sa Konvencijom (naročito oni mlađi) , ali ,,znaju da imaju pravo na igru…” Dakle, imaju spoznaje o svojim pravima, ali smatram da treba da bude kontinuirano upoznavanje sa istim.
Koliko, zaista, djeca doživljavaju odredbe Konvencije u svojoj svakodnevici i koliki je postotak djece u RS koja su čula za svoja prava?
- Upravo u tom cilju, kroz obrazovni sistem, još od predškolskih ustanova, u skladu sa uzrasnom dobi i na pedagoški primjeren način, djeca se upoznavaju sa pravima i načinima zaštite u slučaju narušavanja istih. U skladu sa tim, redovna aktivnost Ombudsmana za djecu je edukacija učenika u osnovnim i srednjim školama na temu ,,O tvojim pravima u tvojoj školi”, koja je upravo u toku.
Moja iskustva, tokom posjete školama, na ovoj našoj regiji, ukazuju da su djeca u visokom procentu upoznata sa svojim pravima, znaju da ih nabroje, praktično objasne, ali da ima još prostora za upoznavanje sa postupcima i adresama gdje mogu da se obrate, u slučaju urušavanja njihovih prava. Sem toga, mislim da kao društvo u svim segmentima, pored upoznavanja i ostvarivanje prava prema Konvenciji UN, našim najmlađim treba da ukazujemo i na obaveze u skladu sa njihovim mogućnostima, kako bi odrastali u odgovorne nosioce društva RS.
Svakako, pored edukacije djece o njihovim pravima obrazovnom sistema, vidim značajnu ulogu porodice i
medija, kao promotera dječijih prava. Iskoristila bih priliku da djeci poželim da uživaju u pravima koja predviđa Konvencija UN o pravima djeteta, ali da ne zaboravljaju i na svoje obaveze!
Semberske novine - Portak Semberija info - M.Rešidović
