DANIJEL PERIĆ: PRIZNANjE JE ČAST, A I OBAVEZA
Zlatnom medaljom ,,Filip Višnjić”, nagradom koja se dodjeljuje 24. septembra, povodom Dana grada Bijeljina, nagrađen je Danijel Perić, koji tim povodom govori za portal Semberija Info. Nagradu je, kaže, dobio za uspješan društveni, kulturni i humanitarni rad, te afirmaciju sporta.
Odlukom Skupštine grada, uručeno Vam je značajno priznanje, Zlatna medalja ,,Filip Višnjić”. Šta za Vas znači priznanje od grada gdje živite i radite?
-Kad vas grad u kom živite i radite predloži za takvo značajno priznanje možete zamisliti kakvo je to zadovoljstvo. Najteže je uspjeti u svom gradu, ali kad vas prepoznaju oni sa kojima živite, onda je to velika čast, ali i obaveza da radim na sebi, da se usavršavam i da učestvujem u svim sferama društva. Kao porodica, imali smo ponuda da odemo u inostrastvno, ali tu opciju nikad nismo razmatrali i zato mi je ova nagrada posebno draga i važna. Ona je podstrek u mom daljem radu i životu.
Za one koji Vas ne poznaju, diplomirani ste ekonomista, zaposlen u preduzeću ,,Komunalac”, a ono što je karakteristično za Vas je da nastojite da pored redovnih radnih zadataka, nastojite da unosite novine u radu i promociji preduzeća?
-Od 2013. godine, zaposlen sam u AD „Komunalac“ na radnom mjestu rukovodioca Službe za oraganizaciju pijačnih usluga. Zanimljiv je podatak da sam na tu istu pijacu dolazio sa osam godina i preko ljetnjeg raspusta prodavao proizvode sa svojom majkom koja je na Zelenoj pijaci imala štand. Tu sam stekao radne navike, ali i spoznao kako je zaraditi dinar radeći na pijaci i koliko su ti ljudi što tu rade vrijedni, čestiti i pošteni. Za ovih šest godina od kad se nalazim na ovom mjestu uspjeli smo popločati 70 posto Zelene pijace, nabaviti rashladne vitrine za mliječne proizvode, razvrstati ulice po robi, tako da kupci svakog trenutka znaju u kojoj ulici se šta nalazi. Cilj je očuvanje tradicije i kulture pijačne prodaje kao značajnog kanala distribucije kvalitetnih domaćih proizvoda, njegovanje povjerenja između proizvođača i kupaca, kao i promovisanje pijace kao važnog turističkog simbola grada. Ove godine smo u tom cilju organizovali Bazar rukotvorina, Karavan zimnice, Štand organske hrane (prvi u RS), a na kraju godine ćemo organizovati Novogodišnji bazar.
Pored Vaših radnih obaveza, aktivni ste u društvenom životu, a posvećeni ste i sportu. Kako uspijevate uskladiti obaveze?
-Kao dječak sam imao želju da postanem fudbaler ili da upišem Vojnu školu, kao i većina mojih vršnjka. Od šeste godine se bavim sportom i svoj život ne bih mogao zamisliti bez zelenih terena. Poslije teške povrede koju sam doživio sa osamnest godina i dugog oporavka, posvetio sam se suđenju i danas sudim Prvu ligu Republike Srpske i jedan sam od najmlađih sudija u ligi, a jednu godinu sam sudio Futsal Premijer ligu BiH. Do sad sam odsudio oko 700 utakmica, što velikog, što malog fudbala, za ovih deset godina, koliko se aktivno bavim suđenjem. Istako bih da sam veliki broj utakmica i turnire odsudio besplatno i tako učestovao u afirmaciji sporta. Često pomažem škole sporta i turnire, jer mi je sport puno dao i smatram da u nekoj mjeri moram pomoći našim najmlađim sugrađanima. Takođe, u politici sam deset godina, aktivni sam predsjednik Savjeta mladih PDP GO Bijeljina. U politiku sam ušao kako bih mogao da govorim i djelujem u rješavanju problema, koji prvenstvno pogađaju mlade ljude. Pokretač sam brojnih humanitarnih, sportskih i društvenih akcija. Sekretar sam Zavičajnog udruženja Tuzlaka u Bijeljini i učestovao sam u svim dešavanjima koje je Udruženje organizovalo, a najviše se ponosim što sam dio ekipe koja je učestovala u obnovi Srpske pravoslavne crkve u Požarnici, koja je jedna od rijetkih crkava koja poslije rata nije bila obnovljena. Takođe, sam dobrovoljni davalac krvi, godišnje tri puta dajem krv.
Šta smatrate Vašim najvećim uspjehom?
-Za vrijeme ratnih dešavanja sa porodicom sam izbjegao u Bijeljinu i to je za nas bio najteži period u životu. Imao sam tri godine, a brat samo četiri mjeseca. Iako sam bio tek trogodišnjak i danas imam tu sliku u glavi i sjećanje na jedan težak period u mom životu. Kako narod kaže, „Ono što te ne ubije, to te ojača“. Roditelji su nas vaspitavali da je najvažnija stvar u životu porodica i da uvijek budemo pošteni i časni ljudi koji vole svoju zemlju. Porodica je stub svega. Jedni drugima smo kroz život davali podšku i kad je bilo teško i kad je bilo lijepo. Moj najveći dosadašnji uspjeh je moja porodica i uloga roditelja. Iako sam mlad, imam suprugu Jovanu, sa kojom imam dvije kćerke, Katarinu i Teonu.
Kad biste birali kojim putem ponovo da krenete, koji biste izabrali i gdje vidite sebe u narednim godinama?
Izabrao bih isti put. Sa svojih trideset godina, mogu reći da sam dosta postigao na svim poljima. Svoj posao ću raditi i dalje časno i odgovorno, u politici sam tek na početku, ali ću se truditi da uvijek imam svoje mišljenje i nastojaću da doprinesem boljitku našeg grada. Bijeljina je moj grad, a Republika Srpska je zbir svih nas. Poznat sam kao neko ko ima puno energije, volje i neko ko je uporan, trudiću se da se usavršavam na svim poljima, posebno u struci. Želim da položim i pedagošku grupu predmeta na Pedagoškom fakultetu i na taj način steknem pedagodško-psihološko i didaktičko-metodičko obrazovanje. Zadatak moje supruge Jovane i mene je da Katarinu i Teonu izvedemo na pravi put, ali da i u narednom periodu, uz Božiju pomoć, proširimo našu porodicu.
portal Semberija info (O.Stjepanović)
Odlukom Skupštine grada, uručeno Vam je značajno priznanje, Zlatna medalja ,,Filip Višnjić”. Šta za Vas znači priznanje od grada gdje živite i radite?
-Kad vas grad u kom živite i radite predloži za takvo značajno priznanje možete zamisliti kakvo je to zadovoljstvo. Najteže je uspjeti u svom gradu, ali kad vas prepoznaju oni sa kojima živite, onda je to velika čast, ali i obaveza da radim na sebi, da se usavršavam i da učestvujem u svim sferama društva. Kao porodica, imali smo ponuda da odemo u inostrastvno, ali tu opciju nikad nismo razmatrali i zato mi je ova nagrada posebno draga i važna. Ona je podstrek u mom daljem radu i životu.
Za one koji Vas ne poznaju, diplomirani ste ekonomista, zaposlen u preduzeću ,,Komunalac”, a ono što je karakteristično za Vas je da nastojite da pored redovnih radnih zadataka, nastojite da unosite novine u radu i promociji preduzeća?
-Od 2013. godine, zaposlen sam u AD „Komunalac“ na radnom mjestu rukovodioca Službe za oraganizaciju pijačnih usluga. Zanimljiv je podatak da sam na tu istu pijacu dolazio sa osam godina i preko ljetnjeg raspusta prodavao proizvode sa svojom majkom koja je na Zelenoj pijaci imala štand. Tu sam stekao radne navike, ali i spoznao kako je zaraditi dinar radeći na pijaci i koliko su ti ljudi što tu rade vrijedni, čestiti i pošteni. Za ovih šest godina od kad se nalazim na ovom mjestu uspjeli smo popločati 70 posto Zelene pijace, nabaviti rashladne vitrine za mliječne proizvode, razvrstati ulice po robi, tako da kupci svakog trenutka znaju u kojoj ulici se šta nalazi. Cilj je očuvanje tradicije i kulture pijačne prodaje kao značajnog kanala distribucije kvalitetnih domaćih proizvoda, njegovanje povjerenja između proizvođača i kupaca, kao i promovisanje pijace kao važnog turističkog simbola grada. Ove godine smo u tom cilju organizovali Bazar rukotvorina, Karavan zimnice, Štand organske hrane (prvi u RS), a na kraju godine ćemo organizovati Novogodišnji bazar.
Pored Vaših radnih obaveza, aktivni ste u društvenom životu, a posvećeni ste i sportu. Kako uspijevate uskladiti obaveze?
-Kao dječak sam imao želju da postanem fudbaler ili da upišem Vojnu školu, kao i većina mojih vršnjka. Od šeste godine se bavim sportom i svoj život ne bih mogao zamisliti bez zelenih terena. Poslije teške povrede koju sam doživio sa osamnest godina i dugog oporavka, posvetio sam se suđenju i danas sudim Prvu ligu Republike Srpske i jedan sam od najmlađih sudija u ligi, a jednu godinu sam sudio Futsal Premijer ligu BiH. Do sad sam odsudio oko 700 utakmica, što velikog, što malog fudbala, za ovih deset godina, koliko se aktivno bavim suđenjem. Istako bih da sam veliki broj utakmica i turnire odsudio besplatno i tako učestovao u afirmaciji sporta. Često pomažem škole sporta i turnire, jer mi je sport puno dao i smatram da u nekoj mjeri moram pomoći našim najmlađim sugrađanima. Takođe, u politici sam deset godina, aktivni sam predsjednik Savjeta mladih PDP GO Bijeljina. U politiku sam ušao kako bih mogao da govorim i djelujem u rješavanju problema, koji prvenstvno pogađaju mlade ljude. Pokretač sam brojnih humanitarnih, sportskih i društvenih akcija. Sekretar sam Zavičajnog udruženja Tuzlaka u Bijeljini i učestovao sam u svim dešavanjima koje je Udruženje organizovalo, a najviše se ponosim što sam dio ekipe koja je učestovala u obnovi Srpske pravoslavne crkve u Požarnici, koja je jedna od rijetkih crkava koja poslije rata nije bila obnovljena. Takođe, sam dobrovoljni davalac krvi, godišnje tri puta dajem krv.
Biografija
Danijel Perić, rođen je 25. novembra 1988. godine u Tuzli, a živi u Bijeljini gdje je završio osnovnu i srednju školu, kao i fakultet. Diplomirao je ekonomiju. Zaposlen u AD ,,Komunalac“ na poslovima Rukovodioca službe za organizaciju pijačnih usluga. Sudija je Prve lige FS RS i organizator mnogih društvenih, sportskih i humanitarnih akcija. Sekretar je Zavičajnog udruženja Tuzlaka u Bijeljini. Oženjen je i otac je dvije kćerke.
Šta smatrate Vašim najvećim uspjehom?
-Za vrijeme ratnih dešavanja sa porodicom sam izbjegao u Bijeljinu i to je za nas bio najteži period u životu. Imao sam tri godine, a brat samo četiri mjeseca. Iako sam bio tek trogodišnjak i danas imam tu sliku u glavi i sjećanje na jedan težak period u mom životu. Kako narod kaže, „Ono što te ne ubije, to te ojača“. Roditelji su nas vaspitavali da je najvažnija stvar u životu porodica i da uvijek budemo pošteni i časni ljudi koji vole svoju zemlju. Porodica je stub svega. Jedni drugima smo kroz život davali podšku i kad je bilo teško i kad je bilo lijepo. Moj najveći dosadašnji uspjeh je moja porodica i uloga roditelja. Iako sam mlad, imam suprugu Jovanu, sa kojom imam dvije kćerke, Katarinu i Teonu.
Kad biste birali kojim putem ponovo da krenete, koji biste izabrali i gdje vidite sebe u narednim godinama?
Izabrao bih isti put. Sa svojih trideset godina, mogu reći da sam dosta postigao na svim poljima. Svoj posao ću raditi i dalje časno i odgovorno, u politici sam tek na početku, ali ću se truditi da uvijek imam svoje mišljenje i nastojaću da doprinesem boljitku našeg grada. Bijeljina je moj grad, a Republika Srpska je zbir svih nas. Poznat sam kao neko ko ima puno energije, volje i neko ko je uporan, trudiću se da se usavršavam na svim poljima, posebno u struci. Želim da položim i pedagošku grupu predmeta na Pedagoškom fakultetu i na taj način steknem pedagodško-psihološko i didaktičko-metodičko obrazovanje. Zadatak moje supruge Jovane i mene je da Katarinu i Teonu izvedemo na pravi put, ali da i u narednom periodu, uz Božiju pomoć, proširimo našu porodicu.
portal Semberija info (O.Stjepanović)
