ANĐELKO DELIĆ U VODENICI DUŠU ODMARA: SLATKO BRAŠNO ISPOD VODENIČKOG KAMENA
Na rijeci Janji u Priboju, radi stara vodenica Anđelka Delića, čuvenog vodeničara čiji su, kako i sam kaže, svi preci bili vodeničari. Anđelko je prije rata radio u tuzlanskom „Umelu“, a u poslijeratnim godinama melje brašno - pšenično i kukuruzno. Zahvaljujući blizini magistralnog puta Bijeljina -Tuzla i stabilnoj količini vode i ljeti i zimi ova vodenica radi bez prestanka. Svraćaju poljoprivrednici iz okolnih sela da samelju žitarice proizvedene na spostvenom imanju, kao i putnici u prolazu, a i namjernici koji ovdje kupuju brašno. U posao se uključila i najmlađa generacija Delića.
- U vodenici odmaram dušu. Imam vremena i strpljenja svakoga da saslušam, da uslužim. Volim i puno da pričam, nikada se od toga ne umorim. Ljudi se u vodenici otvore, raspričaju. Kad je čovjek raspoložen za priču, to raspoloženje prenese i na druge. Ako je neko ljut i nabusit, onda svi bježe od njega, objašnjava svoju životnu filozofiju pribojski vodeničar.
Anđelko kaže da u vodenicu dolaze svi, bez obzira na to koje su nacije ili vjeroispovijesti.
Vodenice su vijekovima bile važna karika u preživljavanju. Danas, ta nekada nezaobilazna arhitektura svakog naselja uz rijeku ili veći potok, gotovo da je potisnuta u zaborav. Međutim, jedna od rijetkih vodenica ovog kraja koja odolijeva i prkosi vremenu i savremenoj tehnologiji je vodenica porodice Delić na rijeci Janji u Priboju. Vodenica Delića radi već stotinama godina, a najnoviju vodenicu, sa dva vodenička kamena prije desetak godina, izgradio je Anđelko Delić. Pritisak vode u vodeničkom jazu je stabilan, jer se iz vještačkog jezera Snježnica, svakodnevo ispušta voda za hlađenje ugljevičke Termoelektrane. Vodenica stoga radi danonoćno, a opslužuju je dvije generacije Delića.
-Na ovom mjestu bila je vodenica i prije 100 godina. Stari pričaju da je za vrijeme poplava voda odnijela i vodenicu i vodeničara. Želja mi je bila da obnovim ovaj porodični posao i pomogli su mi u tome moji najmiliji, a u posao se uključio i moj sin Bogosav. Na tradicionalan način proizvodimo razne vrste brašna.Meljemo sve vrste žitarica-od kukuruza i pšenice do čistog raženog, ječmenog i heljdinog brašna. Vodenički točak vrijedno melje i u stanju je samljeti i do 20 kg brašna na sat, a to zavisi od tvrdoće i vrste zrna. U vodeničarstvu je najvažnije strpljenje, bez čega nema dobrog brašna, kaže Anđelko.
U vodenicu dolaze kupci sa svih strana, svi oni koji znaju da je ispod vodeničkog točka žito mnogo slađe, nego iz mlina.
ARHIVA SEMBERSKIH NOVINA
- U vodenici odmaram dušu. Imam vremena i strpljenja svakoga da saslušam, da uslužim. Volim i puno da pričam, nikada se od toga ne umorim. Ljudi se u vodenici otvore, raspričaju. Kad je čovjek raspoložen za priču, to raspoloženje prenese i na druge. Ako je neko ljut i nabusit, onda svi bježe od njega, objašnjava svoju životnu filozofiju pribojski vodeničar.
Anđelko kaže da u vodenicu dolaze svi, bez obzira na to koje su nacije ili vjeroispovijesti.
Vodenice su vijekovima bile važna karika u preživljavanju. Danas, ta nekada nezaobilazna arhitektura svakog naselja uz rijeku ili veći potok, gotovo da je potisnuta u zaborav. Međutim, jedna od rijetkih vodenica ovog kraja koja odolijeva i prkosi vremenu i savremenoj tehnologiji je vodenica porodice Delić na rijeci Janji u Priboju. Vodenica Delića radi već stotinama godina, a najnoviju vodenicu, sa dva vodenička kamena prije desetak godina, izgradio je Anđelko Delić. Pritisak vode u vodeničkom jazu je stabilan, jer se iz vještačkog jezera Snježnica, svakodnevo ispušta voda za hlađenje ugljevičke Termoelektrane. Vodenica stoga radi danonoćno, a opslužuju je dvije generacije Delića.
-Na ovom mjestu bila je vodenica i prije 100 godina. Stari pričaju da je za vrijeme poplava voda odnijela i vodenicu i vodeničara. Želja mi je bila da obnovim ovaj porodični posao i pomogli su mi u tome moji najmiliji, a u posao se uključio i moj sin Bogosav. Na tradicionalan način proizvodimo razne vrste brašna.Meljemo sve vrste žitarica-od kukuruza i pšenice do čistog raženog, ječmenog i heljdinog brašna. Vodenički točak vrijedno melje i u stanju je samljeti i do 20 kg brašna na sat, a to zavisi od tvrdoće i vrste zrna. U vodeničarstvu je najvažnije strpljenje, bez čega nema dobrog brašna, kaže Anđelko.
U vodenicu dolaze kupci sa svih strana, svi oni koji znaju da je ispod vodeničkog točka žito mnogo slađe, nego iz mlina.
ARHIVA SEMBERSKIH NOVINA