Šeovac: Roditelji i nastavnici djecu bi trebalo da uče ličnim primjerom
Mnogo toga što je dobro u obrazovnom sistemu Republike Srpske počiva na entuzijazmu pojedinaca
Ekipa Osnovne škole ,,Vuk Karadžić’’ Bijeljina, pod Vašim mentorstvom, osvojila je drugo mjesto na nedavno održanom Eco Up Start Weekend-u? Njihov projekat ,,Staza znanja” biće realizovan u ovoj godini u Gradskom parku. Kako je zamišljen ovaj projekat?
-Tako je. Prijavila sam petoro učenika osmog razreda na učešće otvorenog tipa koje je održano u našem gradu. Mi smo bili jedna od osam prijavljenih ekipa. Svaki tim je predstavljao svoju ideju. Naša ,,Staza znanja” osvojila je drugo mesto, te smo tako stekli mogućnost da realizujemo naš projekat. Gradski park u Bijeljini je prve sadnice dobio 1891. Godine, te spada u najstarije parkove u BiH. Već duže vrijeme Bijeljina je suočena sa ekološkim problemom zagađenosti vazduha, a Gradski park su trenutno jedina „pluća grada“. Ideja „Staza znanja“ je došla, upravo, iz potrebe da se podigne značaj Gradskog parka kroz upoznavanje djece školskog uzrasta, svih građana i turista sa karakteristikama parka. Projekat predviđa postavljanje tabli informativnog karaktera ispred određenih vrsta stabala. Na tablama bi bile istaknute osobenosti i starosti svake vrste stabala, kao i značaj koje to stablo ima kao prečišćivač zagađenog gradskog vazduha. Drugi dio projekta predviđa imenovanje staza u parku koje bi nosile nazive škola sa područja grada Bijeljina. Našem projektu veliki doprinos daje i učešće dva mlada inženjera - diplomirani inženjer pejzažne arhitekture i holtikulture Dalibor Milovanović i diplomirani inženjer pejzažne arhitekture Ljiljana Popadić. Oni će, nesebično, svoje znanje podijeliti sa učenicima koji su nosioci ovog projekta, a potom i sa svima onima koji budu imali prilike da se edukuju preko ovih informativnih tabli. Upoznavanjem djece školskog uzrasta i svih posjetilaca parka sa vrstama i specifičnostima drveća želimo podići svijest o značaju parka, kao i o značaju svakog pojedinačnog stabla u gradu. Znamo da je od ideje do realizacije dug put. Već imamo obećanja pojedinih stručnjaka, institucija i preduzeća, koji su prepoznali važnost čitavog projekta, da će nam pomoći u realizaciji ideje. Nadamo da ćemo ćemo zajedničkim snagama ovu zamisao da provedemo u djelo prije kranjeg roka, a to je juni 2023. godine.
Vi ste djeci, kroz svoj rad, uspjeli približiti ekologiju i volonterski aktivizam. Šta bi u tom smislu bio Vaš savjet kolegama na koji način prići učenicima i animirati ih i da li smatrate da bi i u samom obrazovnom sistemu, trebalo da budu napravljeni neki pomaci u tom smislu?
-Ja imam tu sreću da radim posao koji volim, a i da podučavam najljepši predmet na svijetu, a to je geografija. Ekološki sadržaji se, uglavnom, izučavaju kroz sadržaje iz fizičke geografije, zatim u segmentima biologije, hemije i drugim predmetima. Danas je svaki čovjek dužan da brine o očuvanju prirode na Zemlji, jer je riječ o očuvanju života i ljudske civilizacije. Najvažniji faktori koji doprinose eko-vaspitanju potiču prvenstveno iz porodice koja djeluje pozitivno u smislu izgrađivanja navika o brizi o neposrednoj okolini. Roditelji i nastavnici ličnim primjerom mogu i treba da uče djecu. Veoma je važna uloga škole, koja pruža najveće mogućnosti u izgrađivanju savjesti učenika. Smatram da je čast i privilegija biti prosvjetni radnik, ali nažalost, nije lako obavljati ovaj poziv kada smo suočeni sa velikom krizom morala. Ističu se poprilično loši uzori, a djeci su više nego ikada dostupne (dez)informacije preko različitih društvenih mreža. Naš zadatak se ogleda i u tome da pokušamo što više da razvijemo kritičko razmišljanje kod učenika, kako bi ih osposobili da mogu ispravno da analiziraju sve te sadržaje. Mnogo toga što je dobro u obrazovnom sistemu Republike Srpske počiva na entuzijazmu pojedinaca i mislim da je važno to cijeniti. Samo saradnja između roditelja i škole može donijeti najbolje rezultate. Porodica, kao najvažnija ćelija jednog društva je temelj, a škola nadogradnja u formiranju zdrave i uspješne ličnosti svakog pojedinca.
Učenici odjeljenja koje vodite aktivno su uključeni u ekološki aktivizam. Kako je sve počelo i da li to daje nadu da mladi ljudi žele doprinijeti svojoj lokalnoj zajednici i da su u sve većoj mjeri ekološki osviješćeni?
-Ja sam odjeljenski stajrešina 7-2 odjeljenja i ponosna sam na svoj razred. Oni su volonteri koji su se do sada više puta odazivali u različitim akcijama sadnje stabala u našem gradu, a trenutno smo i u iščekivanju volonterskih knjižica za sve članove 7-2 odjeljenja. Ovdje bih istakla i saradnju sa roditeljima svojih učenika, koji su svjesni važnosti izgrađivanja određenih vještina kod djece, svjesni su da treba izaći i izvan okvira učionice i razvijati određene vještine koje će im pomoći u daljem životu, razvijati ljubav prema volonterskom, ekološkom aktivizmu i govorništvu. Sve je, zapravo, nastalo kao rezultat saradnje sa određenom grupom ljudi koja se bavi pitanjima ekologije u našem gradu. Istakla bih prvenstveno saradnju sa Helenom Stojić, koja je volonterski aktivista organizacije ,,Let’s Do It’’, koja doprinosi poboljšanju životne sredine u BiH, zatim ekološkom udruženju ,,Ada’’, koje provodi akcije čišćenja divljih deponija na različitim lokacijama u našem gradu. Mi smo mala grupa koja se rukovodi parolom: ,,Misli globalno, djeluj lokalno”, a moram reći da i među svojim kolegama imam sjajne ljude koji shvataju važnost ekologije u savremenom društvu.
,,Čovjek mora ostati učenik i onda kad postane učitelj” – Srećko Lazzari.
Semberske novine - Semberija info
Ekipa škole ,,Vuk Karadžić’’ Bijeljina nedavno je osvojila drugo mjesto na Eco Up Start Weekend-u, a njihov projekat ,,Staza znanja” biće realizovan u ovoj godini u Gradskom parku. Njihov mentor, nastavnica geografije Viloleta Šeovac, za ,,Semberija info” govori o ovom projektu mladih entuzijasta, ali i o ljubavi prema svom poslu, kao i važnosti ekološke osviješćenosti budućih naraštaja.
Ekipa Osnovne škole ,,Vuk Karadžić’’ Bijeljina, pod Vašim mentorstvom, osvojila je drugo mjesto na nedavno održanom Eco Up Start Weekend-u? Njihov projekat ,,Staza znanja” biće realizovan u ovoj godini u Gradskom parku. Kako je zamišljen ovaj projekat?
-Tako je. Prijavila sam petoro učenika osmog razreda na učešće otvorenog tipa koje je održano u našem gradu. Mi smo bili jedna od osam prijavljenih ekipa. Svaki tim je predstavljao svoju ideju. Naša ,,Staza znanja” osvojila je drugo mesto, te smo tako stekli mogućnost da realizujemo naš projekat. Gradski park u Bijeljini je prve sadnice dobio 1891. Godine, te spada u najstarije parkove u BiH. Već duže vrijeme Bijeljina je suočena sa ekološkim problemom zagađenosti vazduha, a Gradski park su trenutno jedina „pluća grada“. Ideja „Staza znanja“ je došla, upravo, iz potrebe da se podigne značaj Gradskog parka kroz upoznavanje djece školskog uzrasta, svih građana i turista sa karakteristikama parka. Projekat predviđa postavljanje tabli informativnog karaktera ispred određenih vrsta stabala. Na tablama bi bile istaknute osobenosti i starosti svake vrste stabala, kao i značaj koje to stablo ima kao prečišćivač zagađenog gradskog vazduha. Drugi dio projekta predviđa imenovanje staza u parku koje bi nosile nazive škola sa područja grada Bijeljina. Našem projektu veliki doprinos daje i učešće dva mlada inženjera - diplomirani inženjer pejzažne arhitekture i holtikulture Dalibor Milovanović i diplomirani inženjer pejzažne arhitekture Ljiljana Popadić. Oni će, nesebično, svoje znanje podijeliti sa učenicima koji su nosioci ovog projekta, a potom i sa svima onima koji budu imali prilike da se edukuju preko ovih informativnih tabli. Upoznavanjem djece školskog uzrasta i svih posjetilaca parka sa vrstama i specifičnostima drveća želimo podići svijest o značaju parka, kao i o značaju svakog pojedinačnog stabla u gradu. Znamo da je od ideje do realizacije dug put. Već imamo obećanja pojedinih stručnjaka, institucija i preduzeća, koji su prepoznali važnost čitavog projekta, da će nam pomoći u realizaciji ideje. Nadamo da ćemo ćemo zajedničkim snagama ovu zamisao da provedemo u djelo prije kranjeg roka, a to je juni 2023. godine.
Vi ste djeci, kroz svoj rad, uspjeli približiti ekologiju i volonterski aktivizam. Šta bi u tom smislu bio Vaš savjet kolegama na koji način prići učenicima i animirati ih i da li smatrate da bi i u samom obrazovnom sistemu, trebalo da budu napravljeni neki pomaci u tom smislu?
-Ja imam tu sreću da radim posao koji volim, a i da podučavam najljepši predmet na svijetu, a to je geografija. Ekološki sadržaji se, uglavnom, izučavaju kroz sadržaje iz fizičke geografije, zatim u segmentima biologije, hemije i drugim predmetima. Danas je svaki čovjek dužan da brine o očuvanju prirode na Zemlji, jer je riječ o očuvanju života i ljudske civilizacije. Najvažniji faktori koji doprinose eko-vaspitanju potiču prvenstveno iz porodice koja djeluje pozitivno u smislu izgrađivanja navika o brizi o neposrednoj okolini. Roditelji i nastavnici ličnim primjerom mogu i treba da uče djecu. Veoma je važna uloga škole, koja pruža najveće mogućnosti u izgrađivanju savjesti učenika. Smatram da je čast i privilegija biti prosvjetni radnik, ali nažalost, nije lako obavljati ovaj poziv kada smo suočeni sa velikom krizom morala. Ističu se poprilično loši uzori, a djeci su više nego ikada dostupne (dez)informacije preko različitih društvenih mreža. Naš zadatak se ogleda i u tome da pokušamo što više da razvijemo kritičko razmišljanje kod učenika, kako bi ih osposobili da mogu ispravno da analiziraju sve te sadržaje. Mnogo toga što je dobro u obrazovnom sistemu Republike Srpske počiva na entuzijazmu pojedinaca i mislim da je važno to cijeniti. Samo saradnja između roditelja i škole može donijeti najbolje rezultate. Porodica, kao najvažnija ćelija jednog društva je temelj, a škola nadogradnja u formiranju zdrave i uspješne ličnosti svakog pojedinca.
Učenici odjeljenja koje vodite aktivno su uključeni u ekološki aktivizam. Kako je sve počelo i da li to daje nadu da mladi ljudi žele doprinijeti svojoj lokalnoj zajednici i da su u sve većoj mjeri ekološki osviješćeni?
-Ja sam odjeljenski stajrešina 7-2 odjeljenja i ponosna sam na svoj razred. Oni su volonteri koji su se do sada više puta odazivali u različitim akcijama sadnje stabala u našem gradu, a trenutno smo i u iščekivanju volonterskih knjižica za sve članove 7-2 odjeljenja. Ovdje bih istakla i saradnju sa roditeljima svojih učenika, koji su svjesni važnosti izgrađivanja određenih vještina kod djece, svjesni su da treba izaći i izvan okvira učionice i razvijati određene vještine koje će im pomoći u daljem životu, razvijati ljubav prema volonterskom, ekološkom aktivizmu i govorništvu. Sve je, zapravo, nastalo kao rezultat saradnje sa određenom grupom ljudi koja se bavi pitanjima ekologije u našem gradu. Istakla bih prvenstveno saradnju sa Helenom Stojić, koja je volonterski aktivista organizacije ,,Let’s Do It’’, koja doprinosi poboljšanju životne sredine u BiH, zatim ekološkom udruženju ,,Ada’’, koje provodi akcije čišćenja divljih deponija na različitim lokacijama u našem gradu. Mi smo mala grupa koja se rukovodi parolom: ,,Misli globalno, djeluj lokalno”, a moram reći da i među svojim kolegama imam sjajne ljude koji shvataju važnost ekologije u savremenom društvu.
,,Čovjek mora ostati učenik i onda kad postane učitelj” – Srećko Lazzari.
Semberske novine - Semberija info
