Žiko Todorović (58), rođen u Pilici kod Zvornika, trenutno živi u Bijeljini, vjerovatno je jedan od rijetkih bosanskohercegovačkih rekordera, kada je u pitanju dobrovoljno darivanje krviŽiko je do sada krv, koja život znači, darivao  230 puta, tako da je ljudima kojima je krv bila neophodna do sada ,,poklonio” oko 100 litara ove dragocjene tečnosti.
 
- Putovao sam puno po Evropi. Nema države u kojoj nisam darovao krv, bilo da je riječ o Italiji, Njemačkoj, Austriji. U mnogim evropskim državama sam darovao krv, a da to nije ni evidentirano. Za mene je dati krv, kao popiti čašu vode. Jednom prilikom, dok sam bio u bolnici u Tuzli, darovao sam krv djevojci koja je u u to vrijeme ležala u bolnici.  Lažno sam se tom prilikom predstavio, da bih mogao dati krv. Ljekar me propisno naružio, govoreći mi da sam neozbiljan čovjek i da sam  ugrozio vlastito zdravlje. Nisam se na to nikad  osvrtao”.
 
Žiko kaže da je sve počelo davne 1974. godine,  kada je imao osamnaest godina i kada je slučajno saznao da se u bijeljinskoj bolnici organizuje akcija dobrovoljnog darivanja krvi.
 
Vođen nekom neobjašnjivom željom da pomogne ljudima u nevolji, otišao je i prvi put daravao krv. Od tada do danas, dao je više od 100 litara ove dragocjene tečnosti.

 

Najvažnije je spasiti čovjeka

Žiko Todorović kaže da godišnje, još uvijek, po desetak puta daruje krv i nastojaće, ukoliko ga zdravlje posluži, da krv daruje sve do  65. godine života. Osim što se iskazao kao veliki humanista, Žiko kaže da voli i život, jer, život je sam po sebi, vrlo kratak.

-U armiji, u Splitu, 1977. go­dine, darovao sam krv kapetanovoj supruzi. Tada sam morao dati krv iz vene u venu. Zbog tog gesta imao sam neog­ra­ničenu dozvolu za izlazak u grad. Zadesio sam se jednom prilikom na Transfuziologiji u Bijeljini i medicinska sestra je tražila krv za ginekološko odjeljenje. Bez razmišljanja, rekao sam, ako je za tek rođenu bebu, vadite i dva litra ako treba. Ni slutio nisam da sam tada krv dao kćerkici svoje rođake. Taj trenutak nikada ne mogu zaboraviti”.
 
 Žiko kaže da nikada u ži­votu nije bio u radnom odnosu u nekom preduzeću, ali je vrijedno radio. Bavio se trgovinom. Nikada nije, kako kaže, pristajao na nepristojne ponude, da uzme novac za darivanu krv.
 
- Moja krvna grupa je nula, pozitivna. Svaki put, kada bih dao krv, znao sam da nekome na taj način mogu spasiti život. Najveća mi je nagrada, ukoliko me neko zaustavi na ulici i uputi mi riječ zahvalnosti. Šta će ti veća nagrada od toga”.
 
Za svoju nesebičnu humanost  Žiko Todorović je dobio brojna  priznanja, zahvalnice i diplome. Dobitnik je  priznanja ,,Sveti Stefan”, koje mu je dodijelio bivši predsjednik Republike Srpske Rajko Kuzmanović u 2009. godini.
 
Dobitnik je  i „Zlatne značke“ opštine Bijeljina, iz 2007. godine, „Zlatnog grba” Grada Bijeljina, „Povelje Grada Banja Luka“. Jedan je od najstarijih članova Dobrovoljnog društva darovalaca krvi „Zdravlje“ iz Bijeljine. Na njihovoj evidenciji je od samog osnivanja društva, tako da je stekao i status ,,Počasnog predsjednika” ovog društva.